Bosna i Hercegovina je za mladog čovjeka trenutno ambijent koji želi napustiti. Duže od 20 godina u ovoj zemlji ne postoji strateška briga o mladima.

Ponekad se čini da vlasti niti znaju šta žele od mladih, niti šta im mogu ponuditi. Mladi ne žele ništa drugo osim da žive onako kako to čine njihovi vršnjaci u zemljama Evrope i svijeta. Žele kvalitetno obrazovanje, prilike da se pokažu i perspektivu. Jedan od najvećih problema je što mladi više ne vide perspektivu u ovoj zemlji. Nemaju nadu da sutra može biti bolje. Zato i imamo situaciju u kojoj govorimo o velikom broju mladih koji su napustili BiH ili planiraju napustiti, ali je još poražavajuća činjenica da govorimo o mladim ljudima koji se u BiH ne namjeravaju vraćati.

Prema podacima Analize stanja i potreba mladih u FBiH iz 2013. godine, a koju je radio Institut za razvoj mladih KULT, Bosnu i Hercegovinu je od završetka rata do 2013. godine napustilo oko 150.000 mladih. Prema podacima nekih drugih nevladinih i međunarodnih organizacija, u 2015. i 2016. godini iz Bosne i Hercegovine je otišlo oko 80.000 ljudi, uglavnom mladih. Dakle ukupno 200.000 mladih koji su budućnost odlučili potražiti negdje drugo. To je više od 200.000 onih koji su trebali biti najproduktivniji dio društva, stvarati nove vrijednosti i naraštaje.

Ono što predstavlja osnovni problem jeste što se ovdje ne radi o migracijama koje su uobičajene i za druge zemlje, odnosno odlaske mladih koji žele da budu što obrazovaniji, pa da takvi puni znanja se vrate u BiH i tu počnu primjenjivati naučeno. Ovdje se govori o mladima koji odlaze i ne žele da se vrate.

Već sada se suočavamo sa brojnim situacija u kojima cijele porodice odlaze i napuštaju sve što imaju ovdje.

Ono što jeste najtragičnije je da BiH nema zvanične podatke o broju mladih koji su otišli odavde. Sve što se koristi jesu brojke nevladinih i međunarodnih organizacija.

Sve je manje djece i mladih u klupama, a sve više u redovima ispred ambasada. I to je činjenica. Problem vlasti je da se ovome ne pridodaje nikakva pažnja, odoše ljudi koji bi kroz par godina trebali postati motor razvoja zemlje. Ali koga briga, valja se do izbora nekako pregurati..i tako već godinama.

Pokušaj da se sagleda stanje mladih u Banjaluci kroz Omladinsku politiku Grada od 2018-2022 pokazao je katastrofalne brojke.

Skoro 60% mladih želi da nauči njemački jezik. Zašto, pa da bi mogao lakše do posla u obećanoj zemlji.

Na direktno pitanje da li želite da napustite Banjaluku i RS 51,17% je odgovorilo sa DA.

“Više od 50% mladih ljudi želi da napusti Banjuluku. Da bi se ovaj broj smanjio i povećao broj onih koji žele da ostanu u Banjaluci, pored saradnje Grada sa državnim i republičkim organima na zadržavanju mladosti Republike na njenom području, neophodno je i dosljedno provođenje rješenja, mjera, strategija i prijedloga datih u ovoj OPBL.” stoji u ovom istraživanju.

Prema dostupnim zvaničnim podacima agencija za statistiku zemalja prijema i diplomatsko‐ konzularnih predstavništava BiH objedinjenih u Migracijskom profilu za BiH, procjena ukupnog broja osoba koje žive u iseljeništvu, a koje vode porijeklo iz BiH iznosi najmanje 2 miliona.

Oni čine preko 50% u odnosu na broj ukupnog stanovništva u BiH. Prema procjenama Svjetske banke taj procenat je nešto manji i iznosi nešto malo manje od 45 % što pozicionira BiH na 16. mjesto u svijetu po stopi emigracije u odnosu na broj stanovnika u zemlji.

Podaci Svjetske banke se odnose „samo na prvu generaciju bosanskohercegovačkih emigranata, te otuda i razlika u ukupnom broju i stopi emigracije u odnosu na ukupan broj stanovnika u zemlji.“

Prema Balkan Barometru 2016, većina stanovništva BiH je nezadovoljna životom u državi, a 50% stanovništva bi napustilo BiH i radili bi u inostranstvu, što je ujedno i najveći postotak u poređenju sa zemljama jugoistočne Europe

Međutim, ono što je posebno alarmantno u ovoj cjelokupnoj situaciji jeste to što Banjaluku, Republiku Srpsku i BiH napuštaju obrazovani mladi ljudi, i to skoro 30% visokobrazovanih ljudi, od čega je 11,1% ljekara, po čemu BiH zauzima vodeće mjesto u Evropi i svijetu.

Mladi ljudi koji odlaze vani, odlično se uklapaju u nove domovine. Prilagodljivi su i ne prave nikakve probleme. Prepoznati su i vrednovani. Ukoliko što prije to ne shvatimo, stvorićemo od naše zemlje čekaonicu za grblje, kako to nedavno reče jedan od predstavnika nezavdovoljnih medicinara iz RS. (Elvir Padalović | Buka)