Ogorčene majke iz TK danas su, kažu, u MUP-u TK najavile mirne proteste zbog neisplaćenog dječijeg dodatka za osam posljednjih mjeseci. Protesti će biti održani 27.06.2016. godine u terminu od 11:00 do 16:00 sati, kada će mirnom šetnjom od Ministarstva finansija do zgrade Vlade TK iskazati svoje nezadovoljstvo. Kap je prelila čašu! Elvira Mulavdić iz Živinica, supruga i majka šestero djece svakodnevno se bori za opstanak, piše Tuzlanski.ba.

Zajedno sa mužem nalazi se na evidenciji Biroa za zapošljavanje i jedina primanja koja imaju su dječiji dodatak, a koji više nemaju nego što imaju. Kako nam kaže, misli da za čak osam mjeseci posljednjih nije isplaćena niti jedna KM, a budući da je vlast toliko „ažurna“ u zbrinjavanju socijalnih kategorija stanovništva, ne čudi ni činjenica da ogorčeni roditelji više i ne broje mjesece.

„Ja idem u selo od kuće do kuće tražim brašna, krompira i ostale hrane pa nađe se neko ponudi i graha, daju i koju marku, eh od toga kupujem djeci pribor za školu”, priča nam ova majka. Naime, troje djece se školuje, a kako navodi, nerijetko se desi da u kontejneru nađe voće i povrće, koje opere i pripremi hranu svojoj porodici. Za školovanje svojih mališana nikada, kaže, nije dobila pomoć od vlasti.

Nažalost, porodica Mulavdić nije jedina koja iz dana u dan pada u očaj zbog nebrige vladajućih struktura. Apsurdni su podaci da su korisnici dječijeg dodatka novac na računima dobili tek za septembar, ili možda oktobar, nisu više sigurni jer nemoguće je i voditi evidenciju. Majda Salamović iz Tuzle još je jedna majka koja svaki dan razmišlja kako obezbijediti hranu svojim mališanima. Zajedno sa mužem nastoji zaraditi poneku marku da kupi ono osnovno što je potrebno njihovim blizancima koji su tek završili predškolsko obrazovanje.

Niti jedno od roditelja ne radi, a jedinu nadu je do pronalaska nekog zaposlenja, imala barem u taj dječiji dodatak za koji svakako nije moguće kupiti ni ono najosnovnije. Ali vlast konstantno zakazuje, pa je kaže uplatu imala tek za septembar. Mizerno je i to da taj dječiji dodatak u TK iznosi tek 20 KM po djetetu mjesečno, a suvišno je i govoriti šta roditelji od toga mogu obezbijediti djeci. Pa ni to nemaju.

“Živimo od dnevnica što muž zaradi i ja nekad odem na pijacu koliko toliko. Djeci ne mogu ništa obezbijediti, još sad kreću u septembru u školu. Odgovore da će biti sve uplaćeno i nikad ništa, samo po jedan mjesec uplaćuju i to nekad ima nekad ne”, priča za Tuzlanski.ba ova majka. Naravno, odgovor koji i roditelji i novinari konstantno slušaju je da će se isplata vršiti u skladu sa prilivima sredstava u Budžetu, da je teško stanje i da se nastoji obezbijediti kontinuirana isplata. Vode se vlasti izrekom “Drži vodu dok majstori odu”.

Kontaktirali smo i ministra finansija Jakuba Suljkanovića koji nam je kazao da novca za sada nema, da je upitna čak i isplata plata, jer nedostaje tri miliona KM.

“Ako se šta promijeni u ovih sedam, osam dana, ako dođe do značajnijih priliva sredstava, vidjećemo“, kaže ministar. No, nije problem jedan mjesec, nego osam, što govori da će ovakvo stanje potrajati, a ko zna hoće li nekad i biti bolje.

Da li se nekad zapitaju koga predstavljaju, šta je njihov cilj, odnosno šta bi trebao biti, koliko djece danas nema zdrav obrok, koliko njih nema niti jednu KM da ponese u školu i kupi sendvič, nego gladuje, dok je njihova trpeza bogata zahvaljujući novcu iz tog istog Budžeta u kojem je teško stanje, iz istog Budžeta iz kojeg, zahvaljujući prvom čovjeku Kantona Begi Gutiću, novca ima za muziku, za Bijelo dugme, neka imaju za pjesme. Nije ovoj djeci stalo do muzike, ne raduju se mnogo, nemaju razloga, jer zahvaljujući “prevelikoj brizi” vlasti, njihovo djetinstvo nije ni blizu zavidnog nivoa.

Koliko je vlast ažurna u pružanju pomoći najugroženijim kategorijama stanovništva govori i slučaj porodice Karić iz Tuzle. “Imam jedno dijete staro četiri mjeseca, dobila sam rješenje, a od uplate ništa nema na računu”, priča Sandra Karić.

Zapravo, ona i njen suprug su nezaposleni. Suprug je i član porodice šehida. Nakon što su dobili dijete, odlučili su potražiti pomoć. Kada su dobili rješenje u kojem se odobrava isplata dječijeg dodatka, pojavila se i nada da će svojoj bebi moći kupiti barem pelene, jer toliko i mogu od tog iznosa. No, sreća nije dugo trajala. Naime, rješenje je stiglo 08.04. ove godine, a isplata je trebala početi 23.05. Međutim, novca do danas nema. Brojni su još drugi primjeri porodica u Tuzlanskom kantonu gdje roditelji više nemaju kome da se obrate za pomoć.

Pitaju vlasti znaju li to kako je kada je frižider prazan, kada su djeca gladna, a o slatkišima je suvišno i govoriti. Ne mogu ni znati kada je bitnije razmišljanje o zadržavanju fotelje, kada iz istog Budžeta u kojem je stanje teško, redovno primaju platu i sve ostale naknade. Isti oni koji trebaju “voditi” narod, biti zaštitnici građana, punih stomaka održavaju sastanke sa brojnim zvaničnicima, predstavljaju Kantonalnu vlast kao onu koja svakodnevno poduzima mjere na poboljšanju kvaliteta građana, dok se istovremeno brojni građani istog Kantona bore za preživljavanje. Možda da izađu malo iz fotelja, prošetaju, posjete porodice kojima se osnovna prava odavno uskraćuju, možda se “probudi savjest” pa odluče, ne samo vršiti kontinuiranu isplatu, nego i pomoći našim mladim građanima u obrazovanju, da bi nekad imali priliku sami sebi obezbijediti kvalitetniji život, naravno, uz uslov da se radna mjesta otvaraju, umjesto gase. Sve je to samo možda, a do tada će na stotine djece i dalje osjećati glad, u školu ići u neudobnim cipelama i svakodnevno gledati zabrinuta lica svojih roditelja. (Tuzlanski.ba)