Ponekad se čini da je ulica Kovači u Sarajevu stala u vremenu. Ali, jedna zanatlijka Nermina tradiciju prepliće sa inovativnošću, što je nekad neophodno da bi stari zanati opstali u modernom vremenu.

Nermina Alić je posao preuzela od oca i bavi se oblikovanjem i kalaisanjem bakra. ” S obzirom da je moj otac najstariji, ne samo kazandžija, nego zanatlija u Sarajevu, ja tako cijeli život dolazim u ovaj duća. U kontaktu sam sa ovim zanatom, alatima, materijalima, tako da ne znam kada sam odlučila postati kazandžija.”, rekla je Nermina.

Zanatski posao je, kako kaže, u prošlosti pripisivan najlošijim đacima. Danas je međurim ta predrasuda nestala. Nerminin autorski rad je svijećnak od džezve za kafu.

“Naša svijest i potreba za zanatskim poslovima ses vremenom mijenjala. Džezva se još kristi za kafu, ali ne piju svi više bosansku kafu. Onda napravimo svijećnjak, tako da imamo “primijenjenu džezvu”. Često se tradicionalni šećerluci koriste kao kutija za nakit. Nekada mi mušterije kažu “Jao izvinite ja to tako koristim.” Mislim a se niko ne treba za to izvinjavati. Ljepota je da se mi u dnašnjem vremenu nađemo primjenu za tradicionalni proizvod.”, kaže Nermina.

Kazandžijski posao je takođe profesija koja treba da donosi zaradu. Ali ljubav prema zanatstvu je još bitnija.

“Ne smatram da je novac jedino mjerilo sreće, uspjeha ili bilo čega drugog. Novac jeste bitan i svi mi radimo za novac. Da se ne lažemo i kažemo da je to isključivo ljubav. Ali, jeste jednim velikim dijelom ljubav i utoliko si ti sretniji što je to više ljubav.” rekla je za sami kraj kazandžijka Nermina.