Brojni katolički vjernici svake godine 15. avgusta slave blagdan Velike Gospe te hodočaste u brojna svetišta, kako bi kroz molitvu i euharistijska slavlja proslavili Marijino uznesenje na nebo.

Prema katoličkom vjerovanju, majka Isusa Krista, Marija uznesena je na nebo dušom i tijelom. Nauku o njenom uznesenju na nebo proglasio je papa Pio XII 1. novembra 1950. godine.

Katolička crkva vjeruje u četiri istine, odnosno dogme, o Blaženoj Djevici Mariji, a to su: da je ona Bogorodica, djevica, bezgrešno rođena i dušom i tijelom uznesena na nebo. Tome prethodi duga tradicija stara gotovo kao i samo kršćanstvo.

Naj ovaj dan Blažena Djevica Marija, kako vjeruju vjernici, dušom i tijelom, po završetku svog zemaljskog života, uznesena je u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim sinom Isusom. Prema vjerovanju katolika, zapravo je riječ o kraju njenog Bogu predanog života, a to je vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija. Stoga upravo na dan kada je ona uznesena na nebo, mnogi kreću prema najpoznatijim marijanskim svetištima, a neki vjernici se odlučuju i hodočastiti.

Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju:

– Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi.

Nasuprot zmiji, simbolu zla i đavola, Bog u Starom zavjetu podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu. Novi zavjet, ipak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi, otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone.

Nasuprot zmaju Bog stavlja znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život.

Upravo je to, kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa. (Direktno.hr)