Četrdeset pet optuženih, najmanje toliko advokata, tužioci, sudsko vijeće, daktilograf, obezbjeđenje – ukupno više od 100 osoba. Svi oni trebali bi biti prisutni u jednoj prostoriji, na suđenju u predmetu Pravda koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu. Sudovi u BiH nemaju sudnice u kojoj bi na jednom mjestu u isto vrijeme moglo biti toliko osoba.
Prvooptuženi u predmetu „Pravda“ ratni ministar policije BiH Alija Delimustafić je, prema optužnici sarajevskog tužiteljstva, zajedno sa još 37 osoba i osam firmi organizirao kriminalnu grupu te u periodu od 7 godina nezakonito knjižio i preprodavao nekretnine, uglavnom umrlih osoba. U sudskim postupcima koje je vodila sutkinja Lejla Fazlagić Pašić, nekretnine sa umrlih osoba ova grupa knjižila je na svoje članove i rodbinu. Naknadno su sklapani ugovori i nekretnine su prodavane trećim osobama. Sumnja se da je na ovaj način otuđeno više od 10 miliona maraka.
Inače, sudija Kantonalnog suda odlučio je da ročišta o izjašnjenju o krivnji u ovom predmetu podijeli na 3 termina. Prema ustaljenoj praksi svi optuženi, advokati, tužioci te prateće osoblje, morali bi biti u isto vrijeme prisutni u sudnici. Pogotovo kada krene suđenje.
„Nije neuobičajeno kod izjašnjavanja o krivnji da se ročišta razdvoje, međutim kada počne suđenje svi optuženi morali bi biti na okupu. S obzirom da se radi zajedničkom poduhvatu, svakog optuženog zanima šta se drugom stavlja na teret“, za Žurnal kaže Vlado Adamović, branilac prvooptuženog Alije Delimustafića.
Zamolili smo službenike u Kantonalnom sudu u Sarajevu da prebroje stolice u najvećoj sudnici. Utvrđeno je da u tu prostoriju ne može stati više od 70 osoba. Problem je jasan. U predmetu „Pravda“ za sada ima 45 optuženih. Računajući da će svaki od njih imati po najmanje jednog advokata, da su tu tužioci, sudsko vijeće, daktilograf, obezbjeđenje i eventualno predstavnici medija, jasno je da bi u sudnici trebalo biti preko 100 osoba i da ne postoji mogućnost da se suđenje uz prisustvo svih strana može održati. Za „Pravdu“ nema prostora, barem ne u sarajevskom Kantonalnom sudu.
Prema mišljenju stručnjaka sud ima pravo da eventualno iznajmi veće prostore za masovna suđenja, ali to iziskuje i dodatne troškove.
„S jedne strane od tužitelja se traži da procesuiraju sve koji su počinili krivično djelo, a onda kada tužioci optuže veliki broj ljudi, njima nema gdje da se sudi“, tvrdi Adamović.
Dodatan problem predstavljat će i činjenica da je u predmetima gdje je veliki broj optuženih i advokata, dovoljno da samo jedan od aktera bude odsutan i ročište se prema zakonu odgađa. Već sada se može pretpostaviti da bi zbog toga suđenje u predmetu „Pravda“ moglo potrajati godinama, što znači i ogromne troškove eventualnog iznajmljivanja prostora. Dugogodišnji sudski proces svakako će proizvesti sudske troškove mjerene stotinama hiljada maraka.
Zvuči paradoksalno, ali za riješenje problema odgovarajuće nekretnine sa dovoljnim prostornim kapacitetom, sud bi pomoć mogao potražiti – od optuženih. (zurnal.info)
