Slike užasa, pokidani dijelovi ljudskog tijela, glad, plač i jauci, naviru pred oči preživjelih Srebreničana, koji su prošli Putem smrti bježeći pred četničkom kanonadom. Svih tih užasa baš ovih dana jula mjeseca prisjeća se i Mirso Ibrahimović iz Pobuđa kod Bratunca, koji je zajedno sa svojim ocem i ostalim Podrinjcima prošao Putem smrti.

Rijetke fotografije nastale 1995. godine na Putu smrti, na kojim je Mirso prepoznao sebe i svog oca, probudila su u njemu ponovo različita osjećanja.

– Ne bih mogao opisati osjećaj kada sam vidio ove slike. Pomute se razni osjećaji sreće i tuge, ali jasno otkriju činjenicu da je Bog jedan jedini, Svemogući, da On daje i uzima život kome hoće i kad hoće. Na prvi pogled mi se vratila čitava maršruta putovanja. Zasjede od strane četnika, glad, bacanje bojnih otrova, ljudi koji su halucinirali, dezorijentisanost, strah na licima ljudi koji su putovali tim džehenemom….Jer, to je uistinu bio jedan mali vid džehenema na zemlji – prisjeća se Ibrahimović u razgovoru za Fokus.ba golgote koju je preživio.

Priča nam da mu je otac umro 2012. godine. Skupa je s njim prošao Put smrti, pomagali su jedan drugom, nosili ranjenike od Kemeničkog brda kod Bratunca pa do Nezuka.

– Halal svakom moja zamuka kome sam pomogao. Na tom putu sam vidio nepojmljive stvari, od izmasakriranih tijela na igralištu ”Mravinjci “, kolona zarobljenih Bošnjaka koji su bili po krajevima ceste i na igralištu u Novoj Kasabi….Gledao sam raskomadana tijela od granata. Preživio sam i dan kad sam bio opkoljen na Maričićima. Bilo je stravično. Ne može se to pojmiti niti sažeti u hiljadu tomova, jer je svako to doživio na sebi svojstven način – rekao nam je Ibrahimović.

On kaže da je 11. juli rak rana za Bošnjake, ali i opomena svim Bošnjacima koji su se rodili i koji će da se rode.

– Nek se pamti, nek se ne zaboravlja. Težak je dan kada moraš da ispratiš nevino stradale Bošnjake i ujedno da srećeš lica onih koji su nas masakrirali, a koji slobodno šetaju ulicama Bratunca, Srebrenice, Vlasenice, Milića i svih drugih krajeva. Ali, pravda će stići kad – tad – poručuje Ibrahimović.

Posebno je ogorčen na sadržaj koji se izučava u osnovnim školama u manjem bh. entitetu.

– Još uvijek stoji u prirodi i društvu da su Bošnjaci i Hrvati izvršili mučki napad na goloruke Srbe kao i to da smo mi agresori, fanatici….Djeci usađuju osjećaj krivice što su Bošnjaci i to se sistematski radi. Zato smo imali malu epizodu ispred OHR-a. No, bit ćemo ustrajni i izborit ćemo se da naša djeca znaju šta je bilo 11. jula 1995. godine u Srebrenici, ko je OHR, EU, EUFOR….- poručio je na kraju Ibrahimović, piše Fokus.ba.