Subota, 27. Februara 2021.
Tuzlanski.ba logo

Jelena, 12-godišnja djevojčica dvije godine živi sama

Preuzmite sliku

Jelena Avramović ima 12 godina i već dvije godine živi sama u podstanarskoj sobici, a kako bi joj škola bila bliže.

Piše: Snježana Mulić-Softić

Samoća je konstanta u životu Jelene Avramović, 12-godišnjakinje iz Šćepanice, sela na obroncima planine Jadovnik u jugozapadnoj Srbiji.

Kao jedno od dvoje djece u cijelom regionu Jadovnika, Jelena je dvije godine bila jedini učenik u područnoj – četverogodišnjoj školi u Gornjim Stranjanima, udaljenoj sedam kilometara od njene kuće.

Sreća joj se malo nasmiješila kada je krenula u treći razred, jer joj se tad pridružilo i drugo dijete – njen mlađi brat Goran, s kojim je dvije godine dijelila razred.

“Tada je bilo lepo, imala sam se s kim družiti. Goran je bio prvi, a ja treći razred, onda ja četvrti, a on u drugi, a ustvari smo bili u istom razredu i imali istu učiteljicu”, prisjeća se Jelena.

  • jelena-djevojcica23
  • Razred pun djece

    Jelenin otac Blagoje, kaže kako je na Jadovniku više divljih životinja nego ljudi, koje su često njegovoj djeci bile jedini prijatelji.

    “Zna biti dana i dana da nikog na celom Jadovniku ne sretnete. Teško je decu odgajati u takvoj sredini”, žali se Blagoje.

    Danas njegova kćerka živi u Brodarevu, gradiću ispod Jadovnika, u kojem je nastavila osnovnu školu, a budući da je skoro pa nemoguće da u jednom danu stigne od svoje kuće do škole na nastavu i potom se vrati.

    Iako je sretna što je konačno došla u razred pun djece, u učionicu u kojoj se čuje graja, a djeca se na velikom odmoru igraju sa djecom, a ne sa cukama ili zamišljenim prijateljima, ona je ponovo usamljena.

    Jelena od svoje 11. godine, odnosno od dana kada je krenula u peti razred osnovne škole, živi sama, kao podstanarka u jednoj sobici u Brodarevu, a za koju njeni roditelji mjesečno plaćaju 30 eura plus račune za struju i vodu.

    Stanodavac Simo Vranić, dok nas odvodi do Jelenine sobe, priča kako je ona vjerovatno najmlađi podstanar od Prijepolja do Užica, ali i – najmirniji.

    “To se dete živo ne čuje. Zvali smo je da dođe kod nas, da se poigra sa našom unukom, da jede, ali nikad ne dođe. Čim se završi škola, ona uđe u sobu i više ne izlazi. Rekao sam joj da se naveče ne zaključava, jer ko zna šta se može desit, pa da joj možemo pritrčati”, priča Simo.

  • jelena-djevojcica55
  • Prije nego smo ušli, Jelena je raspremila sobu i naložila vatru. Na početku hladna sobica, ubrzo se ugrijala od vatre što je bubnjala u maloj peći.

    Jelenina podstanarska soba skromno je namještena stvarima koje joj je sa sela donio otac.

    Kauč, vitrinica za garderobu, sto sa stolicom, televizor i peć na drva – upotpunjuju enterijer u kojem Jelena provodi svoje djetinstvo.

    Planovi za budućnost

    Ona nema kompjuter, tablet, Facebook profil, nema niti ijednu jedinu igračku… Ali ni zbog toga se ne žali.

    “Imam televizor i nije mi dosadno. Kad ne gledam televizor, učim, čitam lektiru”, kaže tiho.

    Iako joj je samo 12 godina, ova djevojčica kaže da se ne plaši sama spavati u sobi, niti se žali na samoću. Ustvari, ona se ne žali ni na šta. Ni na to što se budi u hladnoj sobi, pa sama loži vatru, što se sama hrani, sama se brine za svoju garderobu, sama savladava teško školsko gradivo…

  • jelena-djevojcica
  • Pitamo je zna li kuhati, kako se hrani i snalazi za ogrev.

    “Tata mi donese drva, donese mi lekove kad sam bolesna, nešto hrane, a uglavnom kupim sebi u gradu – nekad pitu, nekad kifle”, kaže i pokazuje vreće sa iscijepanim drvima i dva sirupa na stolu.

    Veli da su njene drugarice bili iznenađene kad je rekla da sama živi, pa su u početku navraćale da vide njenu sobicu.

    “Došle su iz znatiželje, malo tu bile i otišle.”

    Stanodavac Simo dodaje kako njegovo dvorište oživi kada dođe Jelenin brat.

    “Kad je Goran tu, on samo tutnja dvorištem i sve je veselo”.

    Po Jelenu vikendom dolazi otac i odvodi je kući u Šćepanicu. To su za za nju najsretniji dani – jer ponovo bude s bratom i mamom, koja, kako kaže, po cijeli dan radi na njivi i oko stoke.

    Prisjeća se jednog vikenda kad nije mogla otići kući jer su u školi nadoknađivali dane za praznike i počinje plakati – tiho i stidljivo.

    Ali, brzo obriše suze i priča o planovima za budućnost.

    “Iduće godine će mi doći brat, jer i on kreće u peti razred pa mora ovde ići u školu”, kaže, dok joj smiješak titra na licu.

    Jelena planira nakon osnovne, upisati srednju školu u Užicu, a potom i fakultet.

    Dok nas prati, kao što odrasli prate goste na vratima, i Jelena zastane na pragu, uhvati za kvaku na vratima i priča duže nego što je pričala dok smo sjedili.

    Kaže da joj je želja završiti školu za učiteljicu, a onda se zaposliti u školi i to onoj koja ima razrede – pune djece, a onda zatvara vrata i vraća se u svoju podstanarsku sobicu.

    (Al Jazeera Balkans)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , ,