Čitav mjesec jedna tužna njuška zavijala je sa dna jednog od bijeljinskih bunara, preživljavajući isključivo zahvaljujući neiskvarenim dječjim srcima koja su joj spuštala hranu i vodu, dok glas o ovoj priči nije dospio do, neki bi rekli heroja, a drugi ipak samo čovjeka Fahrudina Brave.

Fahrudin nije časio časa već, čim je čuo za sudbinu nesrećne životinje, upalio je automobil i iz Sarajeva krenuo put Bijeljine.

“Jedna prijateljica mi je poslala poruku da u Bijelini ima cuko koji je prije mjesec dana upao u bunar. Sjednem sa kolegama odmah u auto i put Bijeljine, nemam šta razmišljati hoću li ili neću. Kad smo stigli, vidim da je bunar dubok nekih desetak metara i da se bez opreme ne možemo spustiti. Šta ćemo, mi opet u auto i nazad u Sarajevo. Tamo uzmemo opremu od Gorske službe spasavanja i opet krenemo u Bijeljinu”, kroz smijeh priča Fahrudin.

Spasavanje je proteklo bez ikakvih problema, a iako su očekivali da će mjesec dana provedenih u bunaru ostaviti traume te da će nesrećna životinja biti u strahu, situacija je bila totalno drugačija.

“Poslije svega što je preživio, još pritom je i slijep, osjetio je da smo došli da mu pomognemo. To je jedan dobričak stari, kad smo se spustili, ni zarežao nije. Kad smo ga izvukli, niko sretniji od mene, ko se nije družio s uličnim psima, ne zna šta je ljubav”, priča Fahrudin.

Ova nesvakidašnja priča ubrzo se proširila cijelom Bosnom i Hercegovinom, pohvale i čestitke su pljuštale sa svih strana, dok Fahrudin, skroman kao svaki pravi heroj, bez želje za isticanjem i pohvalama, kaže: “Nije to ništa, ništa ja posebno nisam uradio, ne dao bog da bude prilike, opet ću isto.”

Marfi, kako je ovaj vremešni pas dobio ime, sreću je našao kod Fahrudinove kuće, nažalost privremenu.

“Kod mene kući nema više mjesta, tako da mu tražimo dom. Nešto smo i našli, ali generalno, pse koje spasim dajem samo iskrenim ljubiteljima životinja. Nažalost, kod njega je situacija još komplikovanija, jer je stariji i slijep, a zaslužio je da to malo godina što mu je ostalo proživi na najbolji mogući način”, kaže Fahrudin i dodaje da Marfi “poludi” od sreće čim osjeti njegov miris i čuje glas.

Zbog mjesec dana provedenih u bunaru, bez kretanja i sa minimalno hrane i vode, fizičko stanje Marfija je narušeno. Trenutno prima antibiotike, vitamine, hrani se supom, mesom i rižom i napreduje iz dana u dan.

Sličnih slučajeva ovaj humanitarac imao je i ranije, posebno nam je izdvojio jedan od prije dvije godine.

“Našao sam kuče na smetljištu kod Zenice, kome smo dom pronašli u Njemačkoj. Nakon pola godine šalju mi gazde snimak i slike da je taj pas završio obuku za spasioca i tragača sa svim desetkama. A od njega nije bilo prljavijeg i šugavijeg psa u trenutku kad sam ga našao, a eto, naš šugavi mješanac pobijedi sve rasne pse usred Njemačke”, ponosno priča Fahrudin.

Fahrudin od djetinjstva spasava napuštene i bolesne životinje. Od tada je, kako kaže, kroz njegov život prošlo preko 200 njuškica.

“Ljudi dijele jedni druge po mnogo osnova. Kod mene je malo drugačije, ja ih dijelim samo po tome vole li životinje ili ne, nije me briga koje su vjeroispovijesti, koje su nacije ili političke opcije”, kaže Fahrudin. (Izvor/Foto: Nezavisne)