Siromaštvo je relativno, ovisno o tome gdje živite. Siromaštvo u Zürichu se razlikuje od siromaštva u Bukureštu ili Sao Paolu. Ipak, međunarodne organizacije kao što su OECD ili EU razvile su zajednički standard siromaštva: svako ko ima manje od 60 posto prosječnog neto prihoda, smatra se siromašnim.
To uključuje i prihode kao što su dječiji dodatak ili stambeni dodatak.
U Njemačkoj to znači: četveročlana porodica se smatra siromašnom, ako – ovisno o uzrastu djece – ima između 1.978 i 2.355 eura neto mjesečno na raspolaganju. Najsiromašnija su djeca koja odrastaju samo s jednim roditeljem, a to su daleko najčešće samohrane majke, djeca koja imaju bar jednog brata ili sestru i djeca čiji roditelji imaju nisku stručnu spremu, piše Deutche welle.
Većina istraživača siromaštva koristi širi koncept siromaštva, a ne samo materijalno, posebno kada su u pitanju djeca. Barem u industrijaliziranim zemljama vrlo malo djece pati od materijalnog siromaštva koje im ugrožava egzistenciju. Obično ne moraju gladovati ili smrzavati se.
Jednom siromašan, uvijek siromašan
Na primjer, siromaštvo može značiti nemogućnost sudjelovanja u društvenom i kulturnom životu. Djeca koja rastu u siromašnim porodicama možda si neće moći priuštiti odlazak u kino, satove klavira, instrukcije ili proslavu rođendana. U mnogim slučajevima takva djeca su manje samouvjerena, ne mogu tako lako naći prijatelje, a i kasnije na poslu ne iskorištavaju svoj potencijal. Zato zarađuju relativno malo i svojoj djeci ostavljaju u nasljeđe – siromaštvo.
Sudeći po rezultatima najnovije studije zaklade Bertelsmann o dječijem siromaštvu iz 2017., u bogatoj Njemačkoj svako peto dijete živi u siromaštvu – i često ostaje zauvijek siromašno. Član upravnog odbora Bertelsmanna Jörg Dräger objašnjava: “Ko je jednom siromašan, dugo to i ostaje. Premalo porodica uspijeva izaći iz siromaštva.”
Danska na vrhu, Rumunjska na dnu
Pritom je situacija za djecu u Njemačkoj još i dobra – ako se usporedi s drugim europskim zemljama, a da ne govorimo o zemljama u razvoju. U 2016. godini više od četvrtine djece u EU-u je bilo „izloženo riziku od siromaštva ili društvene izolacije”, navodi europski statistički ured Eurostat. Njemačka se nalazi na sedmom mjestu liste, na kojoj su i dvije zemlje EFTA-e Norveška i Švicarska te kandidatkinja za članstvo u EU Srbija. Na dnu liste nalazi se Rumunjska (49,2 posto), a na pretposljednjem mjestu je Bugarska (45,6 posto). Na trećem mjestu odozdo je Srbija u kojoj je 2016. nešto više od 40 posto djece bilo ugroženo siromaštvom.
Na samom vrhu liste su kao i obično Danska i Finska. Slijede Slovenija (3. mjesto) i Češka (4. mjesto). Hrvatska je nešto lošija od prosjeka u cijeloj Europskoj uniji i zauzela je 20. mjesto.
Međutim, ako se uzme u obzir da je čak i u zemlji na samom vrhu liste – Danskoj, skoro 14 posto djece ugroženo siromaštvom, postaje jasno s kakvim se problemom suočavaju i bogate zemlje.
