Četvrtak, 4. Juna 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Isti problemi novinara iz BiH, Srbije i Kosova

U Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu prisutna je određena vrsta instrumentalizacije pri izvještavanju o korupciji i organizovanom kriminalu, jedan je od zaključaka konferencije „Mediji i vladavina prava“ koju je organizirao BIRN (Balkanske istraživačke mreže).

U Srbiji se instrumentalizacija, kako je rečeno na konferenciji, odražava u nastojanju vladajuće strukture da ostane na vlasti, u BiH je veći broj aktera koji instrumentalizuju jer se radi o više nivoa vlasti, dok na Kosovu postoji veliki spoljni uticaj koji je fokusiran na suzbijanje izvještavanja.

Mediji imaju problema sa pristupom informacijama, a pri izvještavanju su ograničeni i tehničkim kapacitetima, a pri radu je izražena i autocenzura.

„Istraživanje koje je provedeno u BiH o ovoj problematici, govori da se najveći broj odnosi na kraće vijesti, a najmanje na istraživačke tekstove“, kazao je Denis Dzidic, urednik BIRN-a BiH.

Arben Qirezi iz BIRN Kosovo je pomenuo da se pritisak na medije ostvaruje uskraćivanjem finansijske podrške, jer većina kosovskih medija sredstva dobija od državnih i javnih preduzeća, te bivaju kažnjeni uskraćivanjem finansijske podrške.

Analitičar BIRN-a, Miloš Damnjanović, kazao je da mediji u Srbiji imaju nejednak pristup informacijama, to jeste primat imaju privilegovani mediji, odnosno „tabloidi“.

Sredinu između zaštite istraga i policijskih informacija sa jedne strane i medija i interesa javnosti sa druge strane treba tražiti, smatra načelnik Policijske uprave Novo Sarajevo, Muhamed Hasanović.

Dok Baki Kelani, glasnogovornik Kosova, smatra da su mediji potrebni ovoj instituciji kako bi informisali javnost. „Bilo je dosta slučajeva, gdje su nam se novinari žalili na ugrožavanje sigurnosti. Ukoliko po tome blagovremeno postupimo, ohrabrićemo novinare da rade svoj posao“, kazao je Kelani.

O curenju informacija iz istražnih institucija i pravosuđa, tužiteljica Višeg javnog tužilaštva u Vranju, Danijela Trajković, rekla je da predstavlja problem u praksi. Prema njenim rječima, curenje informacija najčešće se dešava u policiji.

„Nastojim da mediji nedugo nakon nekog hapšenja dobiju informacije, ali da ona ne šteti postupku i prezumpciji nevinosti“, kazala je Trajković, istaknuvši da tužioci moraju biti hrabriji s obzirom na funkciju koju obavljaju.

Minka Kreho, sutkinja Suda BiH je mišljenja da je neophodna temeljita revizija Zakona o slobodi pristupa informacijama i  da sud u kojem radi ima interne akte kojima je regulisano pitanje komuniciranja sa medijima i javnosti, te da su svi dostupni.

„Desi se često da nema interesovanja za akte koji se donose i koji regulišu komuniciranje. Svi akti su mrtvo slovo na papiru ukoliko ih nemamo u prkasi“, dodala je sutkinja Kreho.

Ljiljana Zurovac iz Vijeća za štampu BiH smatra da politički pritisci na medije jako utiču na kršenje profesionalnih standrada i kodeksa.

„Ukoliko novinar ne dobije traženu informaciju i ne može doći do podataka, često dođe do plasiranja manipulativnih vijesti“, kazala je Zurovac.

Novinari iz BiH i Srbije koji su učestvovali na konferenciji su jedinstveni u tvrdnji da teško ili nikako dolaze do informacija koje traže od institucija po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama. Institucije, kako kažu, čekaju rok od 15 dana nakon čega šalju obavijest da ne mogu dostaviti tražene informacije.

Komuniciranje sa pravosudnim institucijama, kako su dodali novinari, zavisi od sudova i tužilaštava i informacije se dobijaju od slučaja do slučaja ili kada je nekoj instituciji u interesu da nešto bude objavljeno.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,