Premijer Vlade Federacije BiH Fadil Novalić u opširnom intervjuu za novinsku agenciju Patria kaže da Vlada planira prodati svoj udio u 30-ak firmi, dok će dvadesetak kompanija ostati u većinskom vlasništvu FBiH.

Novac koji Federacija zaradi od privatizacije, kaže premijer, bit će deponovan u poseban fond. Iz tog fonda dio novca vraćat će se u razvoj privrede u Federaciji, dio u razvoj putne infrastrukture, a dio, od nekih 35 posto koristit će se za socijalne programe.

– Naš cilj je da se novac iz privatizacije ne „pojede“ već investira u razvojne projekte – kaže premijer Novalić te objašnjava kako očekuje da će takav koncept donijeti napredak u Federaciji, u svakom pogledu.

Otkad ste došli na čelo Vlade FBiH širili ste optimizam. Koliko je taj optimizam bio s pokrićem. Konačno, nakon dvije godine u Vladi FBiH, koliko se zadovoljni urađenim poslom?

Ja sam po struci inženjer tako da nikad ne govorim ‘napamet’. Još prije nego što sam preuzeo funkciju premijera Federacije Bosne i Hercegovine, sa saradnicima sam napravio detaljnu analizu situacije i osmislio set kratkoročnih mjera za stabilizaciju ekonomskog stanje Federacije. Naravno, bilo nam je jasno da je situacija teška, ali daleko od bezizlazne. Dovoljno je bilo samo promijeniti dosadašnju praksu pronalaženja ad hoc riješenja, te napraviti srednjoročnu i dugoročnu strategiju ekonomskog razvoja. Federacija danas ima takvu strategiju, Reformsku agendu, a rezultati njenog provođenja su već danas vidljivi.

Statistika govori sama za sebe. Akcioni plan za relizaciju Reformske agende sadrži 61 aktivnost. Vlada FBiH je do sada izvršila 36 posto, s tim da u taj broj ne ulazi 15 aktivnosti koje provodimo kontinuirano. Realni porast BDP-a s krajem prošle godine je iznosio 2,41 posto. Predviđamo da će taj broj porasti na četiri posto na kraju 2017. godine. Porasli su prihodi od direktnih poreza i doprinosa u 2016. godini i to za 6,17 posto. Za građane je vjerovatno najrelevantniji podatak o porastu broja zaposlenih. Iako zbog različitih načina mjerenja u javnosti bilježimo dva broja novozaposlenih – skoro 27 hiljada po Federalnoj poreznoj upravi i 16 hiljada prema podacima Federalnog zavoda za statistiku – još niko nije osporio činjenicu da je zaposlenih u Federaciji znatno više i to prvi put nakon rata.

Naravno sebi zadajem još ambicioznije ciljeve, ali istovremeno smatram da opšta ekonomska slika Federacije BiH, nakon „prvog poluvremena“ mog mandata, ipak daje razloge za zadovoljstvo.

Javnost smatra da nisu tačne tvrdnje iz Vlade o blizu 27 hiljada novozaposlenih u Federaciji u prošloj godini. To bi, recimo, značilo da je otvoreno 540 tvornica sa 50 radnika. Činjenica je da se uspravlja nekada industrijski moćna Tuzla i da je u TK-u bilo 4.000 zaposlenih više. Takav bum se, ipak, ne vidi u drugim sredinama u Federaciji.

Ne bih pojednostavljivao stvari na ovaj način jer je problem nezaposlenosti veoma složen, a složene su i mjere koje dovode do konačnog rješenja. Prije svega, morate znati da nova zapošljavanja nisu uvijek vezana za velika industrijska postrojenja. Svaka sredina u Federaciji ima svoj specifikum. Tuzlanski kanton je uvijek imao jaku privredu pa ne čudi što upravo tamo imate veliki broj jakih privrednih društava i privatnih kompanija. Najbolji primjer je Bingo koji je prošle godine zaposlio skoro 500 osoba. Međutim, većinu zaposlenih u Federaciji BiH čine uposlenici srednjih, malih i mikro preduzeća. Takvih obrtničkih djelatnosti i firmi koje imaju do pet zaposlenika u FBiH je preko 50 hiljada, tako da se ekonomski oporavak ne mora oslikavati isključivo brojem novootvorenih fabrika.

Poznato mi je da mediji stavljaju najveći fokus na Tuzlanski kanton. Pretpostavljam da je razlog za to što je tokom mandata prethodne vlade upravo tamo bilo najviše socijalnog nezadovoljstva, pa je svima upečatljivo da na ulicama Tuzle više nema radničkih protesta. Međutim, pozitivnih primjera ima puno više, spomenuo sam Bingo, ali je važno spomenuti i Prevent, kompaniju koja je prošle godine uposlila 436 osoba. Imate bezbroj uspješnih kompanija u Zeničko-dobojskom kantonu, sve je više pozitivnih priča iz Unsko-sanskog kantona.

Jedan od prioriteta ove Vlade je da razvoj Federacije konačno bude ravnomjeran, zato nastojim da sa ministrima i savjetnicima budem što više na terenu i da se na taj način upoznam sa problemima privrednika. To nije moguće ako vrijeme provodite isključivo u kabinetu na jednoj lokaciji.

U Evropi se prošle godine mogao vidjeti generalni rast ekonomije. Koliko se Federacija brže ili sporije oporavlja u odnosu na region?

Generalne ekonomske prilike u Evropi naravno utiču na ekonomsku sliku BiH. No nikako se ne može reći da su isključivo one donijele izlazak iz krize. Mi nismo čekali da se popravi ekonomsko stanje u svijetu, već smo uveli niz mjera da tu krizu prevaziđemo svojim snagama. Pozitivni trendovi u našoj privredi su prije svega rezultat našeg rada, uvođenja modernog zakonodavstava, fiskalnih reformi, poboljšavanja poslovnog ambijenta.

Kao što sam već rekao ova Vlada ima jasnu dugoročnu strategiju. Nije dakle pitanje koliko je oporavak brži ili sporiji. Mislim da je bolje da govorimo o tome da je oporavak u Federaciji jednostavno održiv i da će pozitivni trendovi u našoj privredi biti nastavljeni pa i pojačani, bez obzira na to kakvo će biti trenutno stanje privrede u našem bližem i daljem okuženju.

Uz tvrdnje o velikom zapošljavanju, koliko su penzioni fondovi puniji? I možete li nam reći zbog čega je u Parlamentu Federacije pao prvobitni Vladin Prijedlog novog Zakona o PIO-u? Hoće li vaš novi prijedlog biti usvojen?

Da se penzioni fond ne puni vjerovatno bi se već davno dogodio kolaps koji mu je prijetio kad sam preuzeo dužnost premijera FBiH. Prema tadašnjem stanju fonda 400 hiljada penzionera moglo je ostati bez primanja. Ovo pitanje smo uspjeli rješiti kratkoročnim mjerama, a danas više nemamo tog problema upravo zahvaljujući povećanju broja uposlenih, rastu prihoda i srednjoročnim budžetskim mjerama.

U ovom trenutku za penzioni sistem ključan je Zakon o PIO. Radi se o vrlo pažljivo pripremanom zakonu. Mi smo održali niz konsultacija. Zakon je usaglašen s partnerima u Ekonomsko-socijalnom vijeću, Svjetskom bankom i nevladinim sektorom. Glavnu riječ smo dali penzionerima, koji kao što vidite iz medija i danas nam pružaju snažnu podršku. Njihovo ogromno nezadovoljstvo izazvao je amandman kluba hrvatskog naroda kojim se povećava bod za obračun visine penzije. Penzioneri su s pravom primjetili da bi povećanje boda donijelo veliki nesrazmjer između penzija sadašnjih i budućih penzionera. Ja mogu dodati i da bi penzioni sistem s povećanim bodom bio jednostavno neodrživ. Drugim riječima, lako bi se moglo dogoditi da bi penzioneri umjesto sa većim penzijama koje im obećavaju pojedinci ostali bez ikakvih sredstava za život.

Lično sam razočaran što je zakon oboren. U svakom slučaju mi smo ga već vratili u proceduru i Parlament će ga polovinom marta razmatrati po hitnom postupku. Insistirat ću na njemu jer se radi o egzistenciji jedne od najranjivijih skupina u Federaciji koja ne smije biti ugrožena zbog jeftinog populizma i politikanstva pojednih stranaka.

Jeste li pravili planove o prodaji BH Telecoma? Zašto je došlo do konfrontacije sa rukovodstvom ove firme? Šta je istina oko BH Telecoma, ide li ova kompanija u prodaju ili ne?

Ponavljam već mjesecima i ponovit ću još jednom: neće biti prodaje ni BH Telecoma ni HT Eroneta. Radi se o profitabilnim kompanjama i mi smo zadovoljni njihovim poslovanjem. Međutim, ne smijemo zaboraviti da je tržište u ovom segmentu jako konkurentno. Da bi poboljšali poslovanje oba telekoma mi smo, kao vlasnik, angažirali svjetske eksperte da naprave analizu i da nam predlože šta dalje raditi kako bi oba telekoma poslovala bolje i donosila veći profit.

Naglasio bih da nisu istinite glasine o nesporazumima sa rukovodstvom BH Telecoma. Naša saradnja je odlična i to iz jednog jednostavnog razloga: i Vlada i menadžment imaju isti cilj a to je da BH Telecom posluje što bolje.

Koliko bi trebali biti prihodi od dvadesetak strateških kompanija koje Vlada namjerava prodati, i u šta će biti uložen taj novac?

Da razjasnimo jednu stvar: Vlada ne namjerava prodavati strateške kompanije. Naš cilj od samog početka jeste da 52 kompanije, koje su u vlasnistvu Federacije, svedemo na razumnu brojku od 20 strateški važnih kompanija, koje trebaju ostati u većinskom federalnom vlasništvu. Prije svega mislim tu na kompanije koje posluju u oblasti infrastrukture, u energetskom sektoru, pošte, željeznice.

Pripreme za privatizaciju odnose se uglavnom na kompanije koje posluju na komercijalnim osnovama i takvih kompanija ima tridesetak. Neke od njih već jesu u većinski privatnom vlasništvu a Federacija ima samo manjinski udio. Prioritet privatizacije bit će zadržavanje radnih mjesta tako da je nama najbitnije da pronađemo strateške investitore. Rekao bih čak i da nam je očuvanje radnih mjesta bitnije od visine prihoda iz privatizacije. U 2016. godini smo uspjeli postići taj cilj u dvije kompanje u kojima smo prodali udio.

Šta se tiče samih prihoda, naš cilj je da se novac iz privatizacije ne „pojede“ već investira u razvojne projekte. Način utroška jasno definira Zakon o privatizaciji. Mi smo na sjednici Vlade u petak donjeli Odluku o osnivanju posebnog fonda Razvojne banke FBiH i utvrđivanju načina korištenja novca iz prodaje preduzeća iz nadležnosti Agencije za privatizaciju u FBiH. Ovaj novac planiramo deponovati na račun posebnog fonda Razvojne banke koji će biti otvoren kod Centralne banke BiH.

Od tih sredstava, 20 posto će biti korišteno za sanaciju i osiguranje osnovnog kapitala u Fondu penzionog i invalidskog osiguranja, a do 15 posto za socijalno zbrinjavanje zaposlenika koji su ostali bez radnog angažmana. Možemo dakle reći da će tih 35 posto biti namjenjeno u socijalne svrhe.

Sva ostala sredstva Vlada će rasporediti za finansiranje razvojnih projekata, posebno onih u nadlaženosti federalnih ministarstava energije, rudarstva i industrije, prometa i komunikacija, poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Prioritet će ovdje imati putna infrastruktura. Ovo je razvojna komponenta u koju, kao što vidite, ćemo usmjerit većinu prihoda.

Koliko će ove godine biti izdvojeno sredstava za zapošljavanje i koliko ćemo se zadužiti za te najvažnije, rekli bismo uzvišene ciljeve?

Rekao sam već da je problem nezaposlenosti veoma složen. Ne bih dakle gledao naše zalaganje za povećanje broja zaposlenih kroz prizmu iznosa namjenjenog direktno za ove svrhe. Jer nije stvar u tome da mi iz bužeta platimo otvaranje radnih mjesta pa iz budžeta „izdržavamo“ radnike. Naš cilj je da podstičemo otvaranje novih održivih radnih mjesta koje umjesto da opterećuju budžet doprinose povećanju količine novca u federalnoj kasi.

Iz direktnih ulaganja u zapošljavanje ja bih izdvojio Uredbu o prvom zapošljavanju i samozapošljavanju. Znamo koliko je teško naći prvi posao stoga mladima želimo maksimalno olakšati sticanje prvog radnog iskustva. Mi smo u taj program do sada uložili 50 miliona KM i vidljivi su značajni rezltati tako da ćemo nastaviti s ovom vrstom aktivnih mjera zapošljavanja i ove godine.

Imamo i čitav niz budžetskih izdvajanja koje će indirektno uticati na porast broja zaposlenih. Recimo, na primjer, javna preduzeća kao što su Autoceste, profitabilne grane industrije kao što je namjenska industrija i energetika koje će 2017. značajno doprinjeti povećanju broja radnih mjesta i mi smo predvidjeli velika ulaganja u ove oblasti.

Nadalje, u Federaciji BiH 70 posto investicija daje privatni sektor i radi se o iznosu od pet milijardi KM. Naša uloga je da, kroz stvaranje modernog zakonskog okvira za poslovanje, ojačamo privatni sektor pa da tih investicija bude što više.

Ovo su samo primjeri. Reformska agenda je cjeloviti dokument i sve mjere koje sadrži na ovaj ili onaj način podstiču otvaranje novih radnih mjesta.

U medijima se često spominje da zapravo nemamo tačne podatke o vanjskom i unutarnjem dugu Bosne i Hercegovine. Imamo li takve podatke za FBiH?

Na dan 31. decembar 2016. godine vanjski dug Federacije je iznosio 5.25 milijardi KM dok je unutrašnji dug iznosio 1.017 milijardi KM.

I moramo ovdje razjasniti jednu stvar: vanjski dug Federacije uopšte nije veliki. Možda ovi brojevi ostavljaju određeni utisak na javnosti, no kad uporedite iznos vanjskog duga sa našim BDP-om vidjećete da se radi o relativno malom opterećenju za budžet Federacije. Uzmite u obzir i činjenicu da je Bosna i Hercegovine najmanje zadužena država u regiji, a Federacija je puno manje zadužena od Republike Srpske!

Koliko Federacija može kontrolirati zaduženost i racionalno upravljati dugom?

Vraćanje vanjskog duga nije problematično. To pitanje rješavamo kroz stabilan ekonomski rast i nastavak provođenja reformi.

Problem je unutrašnji dug, dakle dug kod komercijalnih banaka i po osnovu kolektivnih i sindikalnih sporova. Kad su u pitnju banke, nastojimo da ograničimo zadužavanje kod komercijalnih banaka, iako su krediti u ovim bankama puno pogodniji jer vlada prilikom zadužavanje nije obavezna da ispuni bilo kakve uslove za razliku od sredstava MMF-a. Za građane daleko bolji su ipak krediti od MMF-a jer su značajno jeftiniji i ne može ih se trošti nenamjenski na „krpljenje rupa“ u budžetu.

U slučaju duga po osnovu presuda, on je godinama narastao do te mjere da nije moguća njegova otplata bez narušavanja fiskalne stabilnosti Federacije, ali i kantona i opština. Na primjer, dugovanja Unsko-sanskog kantona po tom osnovu iznose toliko koliko čitav budžet kantona. Jasno je da dok kanton ne osigura stabilnost budžeta, otplata duga će biti odgađana u nedogled, a radnici nikad neće vidjeti svoj novac.

Međutim, veliki dio tog duga čine zatezne kamate što je razlog zbog kojeg smo nedavno smanjili zateznu kamatu. Mnogi su nam zamjerili da želimo oduzeti radnicima ono što im pripada. No zapravo smanjenjem zatezne kamate mi ubrzavamo proces isplate dugovanja. Visoka kamata bila je razlog zbog kojeg dugovanja nisu isplaćivana uopšte, tako da njeno smanjenje znači bržu i sigurniju isplatu duga uz očuvanje fiskalne stabilnosti.

Moram naglasiti da se ovdje radi o dugovima koje smo naslijedili iz prošlosti. Drago mi je što buduće vlade neće imati takvih problema zahvaljujući novom Zakonu o radu i novim kolektivnim ugovorima.

Kad ćemo dobiti novi, pravedniji zakon o pripadnosti javnih prihoda?     

Mi imamo dvije deformacije u raspodjeli javnih prihoda – na državnom i federalnom nivou. Na državnom nivou postoji asimertija u odnosu Federacije BiH na Republiku Srpsku i u toj raspodjeli Federacije je oštećena.

Drugi problem je raspodjela javnih prihoda u samoj Federaciji. U pripremi je Zakon o raspodjeli javnih prihoda u FBiH po kojem će se novac vraćati tamo gdje je ubran porez. Tačnije, kantonima će se vratiti 60 posto onoga što se ubere, a 40 posto ostaje Federaciji. Postoji još jedan aspekt ovog problema a to je Zakon o ino dugu. Prema državnom zakonu o dugu, najprije se odbija dug prema inostranstvu, a ono što ostane se dijeli. Tako da i kantoni koji se nisu zadužili plaćaju cijenu onih koji su zaduženi. I taj dio će biti ispravljen i to nadam se u što skorijem roku.

Ovo su uvijek veoma osjetljiva pitanja jer se odmah pobune oni koji su navikli na „višak“ novca i ne žele da ga vrate onima kojima pripada. Bez obzira na to znam da sam na ovu dužnost ušao kao „premijer iz Tuzlanskog kantona“, dakle onog najoštećenijeg prilikom raspodjele novca, tim je veća moja odgovornost da taj problem konačno rješim.

Koliko imate prostora za socijalne programe? Šta ako se Vlada suoči sa novih dvije hiljade invalida iz komponente HVO-a?  

Mislim da kad su u pitanju socijalna davanja mi imamo jedan puno veći problem, a to su vojni penzioneri. Zakonom koji je 2013. godine usvojen u prethodnom mandatu smanjena su neka prava vojnim penzionerima i oni to sada traže nazad. Svjesni smo da nam visina našeg budžeta u ovom trenutnu onemogućava populistička i kratkotrajna riješenja tog problema. Da pod pritiskom uvedemo neka nova prava otvorila bi se opasnost za ukupan penzioni sistem Federacije od kojeg ovisi 400.000 ljudi. Sa ovakvim stvarima nema kalkulisanja.

Zato je radna grupa koju je osnovala Federalna vlada, u kojoj su bili i predstavnici vojnih penzionera, pripremila izmjene ovog zakona i on će biti upućen Parlamentu. Izmjene imaju samo jedan cilj: pravično uređenje i ujednačavanje prava pripadnika ove kategorije koja su do sada bila nesrazmjerna u odnosu na druge.

Svim socijalnim programima moramo pristupiti odgovorno. Mogao bih sad populistički reći da ću povećati davanja no to bi dugoročno ugrozilo stabilnost ekonomsko-finansijskog sistema Federacije koja svima nama mora biti prioritet. Zato bit ću otvoren: sredstva za sve socijalne namjene mogu biti preraspoređena samo iz raspoloživog obima koja se izdvajaju budžetom. Novca u našem budžetu neće biti više i upravo zato insistiramo na sveobuhvatnom, sistemskom i, prije svega, pravednom rješavanju svih socijalnih pitanja.

Prethodna Vlada vam uvijek ima pravo prigovoriti da je uradila više, bez obzira na kredite. Niko ne pravi autoputeve bez kredita ili dodjele koncesije. Zašto do sada nisu krenuli radovi na izgradnji autoputeva?

Nije tačno da ništa nije urađeno. Pripreme za izgradnju koridora 5C teku po planu i nedavno se na ovu temu izjasnio Dom naroda. Na državnom nivou traju pregovori vezano za izgradnju autoputa Sarajevo-Beograd. Moramo biti svjesni da pripreme izgradnje autoputeva traju godinama i da ne možemo pitanja, na primjer, regulacionog plana ili eksproprijacije rješavati preko noći jer moramo u ovom procesu zaštiti građane i njihova imanja.

Uostalom, nijedna vlada nije izgradila autoputeve tokom jednog mandata. Pa i čelnici vlade koju je vodio SDP su uglavnom presjecali vrpce na otvaranju projekata koje su pokrenule prijašnje vlade. Ja lično nemam problem s tim da neko drugi presječe vrpcu nakon završetka radova na projektu koji sam pokrenuo sa mrtve tačke, kao što je izgradnja koridora 5C prema Mostaru.

Osim toga, dobro ste primjetili da autoputeva nema bez kvalitetnog zakona o koncesijama. Već duže vrijeme radimo na rješenju ovog problema. Novi Zakon o koncesijama će se naći u proceduri još u prvom polugodištu ove godine. U Bosni i Hercegovini trenutno imamo čak 13 takvih zakona. Postojeći federalni Zakon pokazao se u praksi kao neprovodljiv. Sistem dodjele je kompliciran, kontrola je nedovoljna, kao i mogućnost sankcionisanja za kršenje ugovora o koncesiji. Prihodi koje Federacije ostvaruje ovim putem su jako niski.

Do sada niti jedna vlada nije uredila ovu oblast. Dakle, mi smo u zakonodavstvu stalno imali ovu kočnicu velikim investicijama. Drago mi je što ćemo ove godine konačno riješiti i ovaj problem.