Podaci Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iznenadili su brojne iz BiH koji su vidjeli posljednje brojke vezane uz iseljavanje i donijeli bar malo osmijeha na lice s obzirom na to da se BiH barem u nekim podacima našla tik do Njemačke, piše Večernji list BiH.
Naime, iz Hrvatske se prošle godine odselilo 36.436 osoba. Iz Hrvatske se najviše išlo u Njemačku, i to 56,1 posto ljudi od ukupnog broja, a zatim u BiH, u koju je ušlo 7,7 posto ljudi od ukupnog broja. Slijedile su Austrija, Irska, pa Srbija.
Dvojno državljanstvo
U obzir tu ulazi više pretpostavki, a dvije najrealnije analizirao je za Večernji list poznati ekonomski analitičar Faruk Hadžić. – Događa se zasigurno da oni koji su već državljani BiH pa su bili prijavljeni i u Hrvatskoj, sad se “vraćaju” u BiH, odjavljuju mjesto prebivališta. Znamo da ima ljudi s dvojnim državljanstvom, i oni idu raditi i u Njemačku tako da to nije ništa no – to, govori Hadžić i naglašava još jednu realnu pretpostavku, a to je posao. – Jedan od razloga sigurno je imigracija radne snage.
Znamo da u BiH dijelom rade i tvrtke iz Hrvatske, osobno znam da one šalju zaposlenike s valjanim dozvolama za rad, naravno, u BiH i oni tu ostaju dok ima posla, nekad i godinama i onda se nastanjuju u BiH, započinju život ovdje, uzimaju državljanstvo. Praktički, to je kombinacija više opcija – govori nam Hadžić na komentar o 2805 ljudi koji su se lani iz Hrvatske doselili u BiH. Plaće, nezaposlenost… Ako hrvatska tvrtka dobiva posao u BiH, šalje stručnjake koji će obučiti nove ljude, raditi za početak i to su normalna kretanja radne snage od čega, na sreću, ni BiH nije cijepljena. Najveći broj onih koji su se odselili iz Hrvatske bio je od 20 do 39 godina – 46,7 posto. A takvi odlasci rak rana su svih država u okruženju. – Male plaće, visoka nezaposlenost, malo inovacija i rasprostranjen nepotizam, nagone mlade ljude na Balkanu da napuste svoje zemlje, stoji u tekstu Kleine Zeitunga o razlozima odlazaka s ovih prostora.
No, da ni u Njemačkoj ne cvjetaju ruže onoliko koliko se priča potvrđuje priča Zekerijaha Kubata iz Visokog koji je s 48 godina u Njemačku otišao po preporuci prijatelja. Radio je od 27. travnja do 5. srpnja i dobio svega 1000 eura. – Smršavio sam 15 kilograma. Kolege i ja smo tamo boravili u najlošijim uvjetima. Spavali smo na spužvama po stanovima u zgradama u kojima smo obavljali unutarnje radove. U Berlinu sam sklapao kuhinje. Ni marku nisam dobio dok sam radio, trpio sam uvrede.
Vlasnik tvrtke je Nijemac, a šef nam je bio jedan naš iz Konjica – ispričao je za “Avaz” Kubat. Jasno je, zbog posla se uvijek išlo, ali odlazak mora predstavljati kakvu-takvu sigurnost. Vremena kad se odlazilo naslijepo, pronalazilo kvalitetne poslove i financiralo od rada u Njemačkoj i sebe i obitelj u domovini više nije moguće. Stoga bolje je u vlastitoj zemlji pokušati nešto napraviti prije nego što se iz nje ode. A unatoč svim manjkavostima, i BiH ima neke stvari zbog kojih vrijedi ostati, a brojke pokazuju barem dijelom da možda vrijedi i u nju useliti.
