“Transplantacija u BiH i regionu” naziv je tribine koja je danas održana u Vitezu, a na kojoj su učešće uzeli dijalizni pacijenti i oni kojima je transplantiran neki od organa, ali i stručnjaci iz te oblasti iz šest zemalja regiona, javlja Anadolu Agency (AA).  

Zahvaljujući transplantaciji Mirela Pandžić iz Zagreba je dobila novo srce koje savršeno kuca, kaže ona. Adnan Fazlagić – Fazla iz Sarajeva novo srce je dobio u Ljubljani i danas živi kao i svi drugi ljudi. Nedavno je vozio bicikl čak 47 kilometara.

Višnja Žepina bubreg je transplantirala u Beču prije 18 godina i dokazala da se transplantacijom može popraviti kvaliteta života.

U Vitezu su se okupili dijalizni pacijenati i oni kojima je transplantiran neki od organa iz BiH, Hrvatske, Srbije, Slovenije, Rumunjske i Makedonije.

Tomislav Žuljević predsjednik Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH za Anadolu Agency je istakao kako su susreti dobri i zbog promidžbe transplantacije kao najboljeg načina liječenja, jer Bosna i Hercegovina zaostaje za državama u regionu.

“Ovo je bila bila prilika da vidimo kako su to riješile neke zemlje evropske unije kao što su Slovenija i Hrvatska koja je među prvima u svijetu i najbolja u Evropi kad je riječ o darivanju organa i transplantaciji. Imamo problem što nikako da se u FBiH usvoji zakon o pretpostavljenom darivanju. BiH ima tri tisuće bubrežnih bolesnika na dijalizi od kojih bi se 1.500 moglo transplantirati. Tu su zakazale institucije vlasti” dodaje Žuljević.

O problemu darivanja organa govorila je i Enisa Mešić profesorica interne medicine Kliničkog centra u Tuzli i šefica Odjeljenja za nefrologiju i transplantaciju bubrega.

“Bosna i Hercegovina kao i u većini drugih stvari malo kasni za nekim drugim zemljama u regiji mada mi nismo jedini. Prošla godina nam je bila najuspješnija. Urađeno je ukupno 28 transplantacija u FBiH. Od toga u Sarajevu 10 i Tuzli 18 transplantacija. Nažalost podatke za Republiku Srpsku nemamo. Nemamo također podatke koliko je naših bolesnika išlo izvan BiH na transplantaciju. Svjedoci smo aktivnosti oko izmjena Zakon o transplantaciji. Zakon sa pretpostavljenim pristankom transplantacije nije u BiH ništa novo. Mi smo taj zakon imali sve do 2009. godine. Taj zakon je bio prenesen iz bivše Jugoslavije. Onda su ga iz nekog razloga 2009. godine promijenili. Ljudi misle da takav zakon dozvoljava ljekarima ili bilo kome drugom da otimaju organe od ljudi. To uopšte nije tako. Zakon samo olakšava da se ljudi izjasne za života da žele odnosno da ne žele da budu davaoci organa. To porodicama olakšava davanje saglasnoti kada nažalost dođe taj trenutak da se može uzeti organ od umrle osobe”, kaže profesorica Mešić.

Danijela Arizankoski u Vitez je stigla iz Makedonije. Devet godina živi s bubregom koji joj je darovala majka.

“U Makedoniji se kadaverična transplantacija uvela prije dvije godine. U roku od šest mjeseci u Makedoniji je tada urađeno 12 kadaveričnih transplantacija. Kod nas je zakon isti kao u Hrvatskoj. Svi smo potencijalni donori, ali ipak posljednju riječ ima obitelj. Međutim, kod nas već godinu dana nema nikakvih transplantacija čak ni sa živog donora. Niko ne zna što se dešava i niko od nadležnih ne daje konkretan dogovor”, kaže Danijela.

Danas u popdonevnim satima dijalizni pacijenti i oni kojima je transplantiran neki od organa imaju sportske igre nedaleko od Viteza, a sutra je planiran izlet u Sarajevo. (Tuzlanski.ba)