Od osnovne škole i mladih dana Hajdrudin Kadrić se bavi golubarenjem. Također, ima i jako rijetku vrstu golubova na bh. području, a to su Uzbekistanski prevrtači. Svoju priču i ljubav prema golubovima je podijelio za Tuzlanski.ba.

Zanimljivo je da njegov hobi nije bio naslijedan, niti se neko u porodici bavio golubarenjem.

“Ta ljubav prema golubarenju je od djetinjstva vjerovatno, ja sam se počeo baviti u 7-8 razredu kad sam bio dijete i zavolio sam to. Prekidao sam samo kad je bio rat i selidba u Njemačku, ja sam inače iz Podrinja. Srećom, i tamo sam sreo golubare i sa njima se družio i tu sam dobio ljubav prema ovoj rasi, Uzbekistanski prevrtači, tamo sam ih vidio prvi put. Kada sam se vraćao iz Njemačke 2000. godine donio sam dva para koja su mi poklonili Rusi i Nijemci i od tada ih držim. Ovdje smo ih moj jedan kolega i ja prvi donijeli“, započinje svoju priču Hajrudin.

Od osnovne škole i mladih dana Hajdrudin Kadrić se bavi golubarenjem #Uzbekistanskiprevrtači #Lukavac #HajdrudinKadrić #golubovi pic.twitter.com/LrX7wnPfR8

— Tuzlanski.ba (@Tuzlanski) June 24, 2022

On objašnjava da ih na podrjučju Bosne i Hercegovine nema mnogo, jer je to zahtjevna rasa koja teško othrani mladunce, a imaju i specifičan izgled.

„Posebna je rasa po tome što su zahtjevni za othraniti mladunce, jer imaju izuzetno mali kljun pa ne mogu da hrane mlade. Kada mi othrane jedno mlado, ja sam prezadovoljan. Njihove osnovne karakteristike su kratak kljun, dobre kape koje imaju naprijed i nazad, velike gaće te su i prevrtači. Dosta mladih izgubim zbog sokolova, pa ih i ne puštam mnogo“, pojašnjava Hajrudin.

U pogledu novca, kaže da nema zarade, jer se on ovim poslom bavi više kao hobijem i iz čiste ljubavi.

“Nema tu zarade, ovo je više kao hobi. Ovo je ljubav, tu ima više ulaganja ako se zaista želiš baviti time, da ti budu golubovi zdravi, uredni. Nikada golubove ne izlažem ni na sajmu, jer ih držim radi svog ćeifa i rahatluka. Kada dođem umoran, ja sjedem i pustim ih, oni mene fizički i psihički odmaraju“, nastavlja Hajrudin.

Međutim, kaže da je sada formirao dobro jato te je povezan sa ljudima iz Njemačke pa određeni broj mladunaca proda u inostranstvo.

“Kada imam dobre mlade, naprimjer njih 5-6, mogu ih prenijeti u Njemačku i prodati tamo golubarima, jer oni traže dobre mlade. Uglavom sva ta zarada je da oni sami pokriju svoju hranu i troškove. U BiH ih ne prodajem, jer se ne isplati, s obzirom da je ovo malo skuplja rasa. Kada ih prodam vani, za jednog goluba mogu dobiti 100 eura. To većinom drže Rusi i preprodaju dalje, ali ja sam zadovoljan i kada dobijem 100 eura za jednog, jer ja ovo svakako držim iz ljubavi, a ne iz interesa“.

Kaže da njega nema ko zamijeniti u ovom poslu, a da je prošle godine preko Facebooka poklanjao 2-3 para Uzbekistanskih golubova, ali sključivo nekoj mlađoj osobi, kako bi se golubarenje raširilo.

“Prošle godine sam preko Facebook stranice objavio da poklanjam 2-3 para i bilo je nekoliko kandidata, ali niko nije bio pravi kandidat. Naglasio sam da želim nekome mlađem da poklonim, dijetu ili momku. Ja sam zainteresovan i dan danas, evo i sada kažem, ako ima neki mladić zainteresovan da se bavi ovim i koji voli golubove, neka se javi i ja ću mu bez marke pokloniti 2-3 para, ali da stvarno bude aktivan“, ponavlja svoj apel Hajrudin.

Hajrudin se nada da će se golubarenje u našoj zemlji raširiti, a i sam je pokušao doprinijeti tome. (Tuzlanski.ba)