Članovi porodica ubijenih, prijatelji i preživjele komšije obilježili su danas 24. godišnjicu zločina nad višegradskim Bošnjacima u kući Adema Omeragića, u ulici Pionirska, poznatoj kao “Živa lomača”, javlja Anadolu Agency (AA).

Gnusan zločin desio se 14. juna 1992. godine u višegradskoj Pionirskoj ulici, kad je u kući Adema Omeragića spaljeno više od 70 bošnjačkih žena, djece i staraca. Porodice su danas na tim mjestima odale počast žrtvama i opomenuli da se takvo nešto nikada i nikome više ne ponovi. Najmlađa žrtva imala je samo dva dana i izgorjela je u majčinom zagrljaju. “Živu lomaču” je preživjelo osam osoba.

Obilježavanje je počelo podne namazom i učenjem tevhida u Carevoj džamiji u Višegradu. Nakon toga je napravljena kolona, kao i u godinama ranije, i okupljeni su se kretali prema stratištu. Članovi porodica su obišli stratište, položili cvijeće i učili Fatihu na mjestu stradanja njihovih najmilijih. Podršku im je svojim prisustvom pružila i ambasadorica Francuske u Bosni i Hercegovini Claire Bodonyi.

Hasena Džebo prvi put je nakon 24 godine na obilježavanju u Višegradu. Kako je kazala, dolazila je u Višegrad, ali nikada na obilježavanje i kod kuće u Pionirskoj gdje je izgubila cijelu familiju.

Izgubila je više od 50 bližih i daljih rođaka, a među njima su njena majka, otac i tri sestre. Prisjeća se dana kada je čula za događaje iz kuće Adema Omeragića.

“Više ništa za sebe nisam znala. Odnijeli su me u stacionar. Znam da su mi dali lijekove i tablete za smirenje, pritisak je bio 250. Od tada ga uvijek imam i do groba ću ga imati. Najviše mi je žao mojih sestara, od 18, 20 i 23 godine. Čula sam da su i silovane”, ispričala je Džebo.

Predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata” Bakira Hasečić kazala je danas da se 24 godine od počinjenog zločina ništa nije promijenilo.

“Tragamo za kostima. Najvažnije je da ih pronađemo i dostojanstveno ukopamo. Međutim, mi tragamo za kostima, ima nekih nagovještaja i nadamo se da je ipak u posljednje vrijeme proradila svijest Srba koji ne mogu da podnesu ono što su gledali”, pojasnila je Hasečić.

Danas je ponovo pitala građane Višegrada, komšije srpske nacionalnosti: Gdje su kosti?.

“Mislim da bi pošteno bilo da kažu”, poručila je Hasečić.

Za ovaj zločin pravosnažnom presudom u Haškom tribunalu na doživotnu kaznu zatvora osuđen je Milan Lukić i na 27 godina Sredoje Lukić. (Tuzlanski.ba)