Iako su pripadnici Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) obučeni i uspješno rade u najtežim mogućim situacijama, te ulaze u minirana, ali i područja pogođena poplavama, požarima, klizištima ili lavinama, neposjedovanje puške za omamljivanje životinja može biti kobno za njihove, ali i za živote građana.

Pored ulaska ljudi u minska polja, odakle ih moraju što brže evakuirati, mada su najčešće posljedice njihovog ulaska tragične, pripadnici FUCZ nedavno su se u Posavskom kantonu prvi put susreli sa situacijom za koju nisu imali rješenje.

˝Krava se otelila u minskom polju, a vlasnik, kojem je ta krava jedini izvor prihoda, insistirao je da uđe po nju, govoreći da će je on vratiti i da ga ona sluša. Htio je ići putem kojim je krava ušla. Nama nije bio problem da uđemo u minsko polje, jer smo najveća organizacija koja se bavi deminiranjem u FBiH i među najvećim u BiH, ali kolege bi ušle sa šljemom i pancirima, odnosno njihova bi pojava bila neuobičajena u odnosu na onu na koju su domaće životinje navikle˝, kaže u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Fahrudin Solak, direktor Federalne uprave civilne zaštite.

Prisutni su neko vrijeme razmišljali šta uraditi. Brinuli su, kaže Solak, da bi deminer mogao preplašiti kravu, koja je mogla instinktivno reagirati i svojim kretanjem aktivirati mine, što je moglo biti pogubno ne samo za životinje, nego i za ljude u blizini.

Nekoliko minuta poslije, vlasnik se udaljio od deminera, ali se ubrzo pojavio i to u istom minskom polju.

˝Samoinicijativno je ušao negdje s druge strane. Sada smo imali i čovjeka i kravu i tele u minskom polju. Vrlo opasna situacija u kojoj im je svaki pokret mogao biti presudan, a svaka sekunda posljednja u životu. No, čovjek ih je uspio izvesti na sigurno, ali je od policajaca dobio prekršajnu prijavu zbog izazivanja opće opasnosti, jer je svojim postupkom ugrozio živote deminera i drugih službenika u blizini˝, navodi Solak.

Da su imali pušku za omamljivanje, to bi, tvrdi Solak, bila druga priča, jer bi uz pomoć posebnih injekcija i puške, koja ne služi za ubijanje, nego za uspavljivanje, životinje bile sigurno transportirane, a demineri bi nastavili sa svojim radom.

Inače, Solak kaže da se do sada nisu susretali sa ovakvim slučajevima, pa im puška nije bila potrebna, ali kada se ukazala potreba za njom, u vezi s nabavkom, započeti su razgovori sa više agencija. Naime, za rukovanje oružjem za uspavljivanje potrebne su posebne dozvole i obuke, a prema riječima Solaka, ovo se oružje može nabaviti u specijaliziranim radnjama po cijeni oko 10.000 KM.

˝Lovci i policajci ovlašteni su za nošenje oružja, ali treba se naći odgovor na pitanje ko bi u ovom slučaju raspolagao i rukovao ovom puškom, mi ili oni. Imamo dobru saradnju sa svima, ali iako obučeni za rukovanje oružjem, niko osim deminera bez odgovarajućeg obezbjeđenja, nije ovlašten ulaziti u minska polja, a našim kolegama bi trebala obuka o rukovanju ovim posebnim oružjem. Samo ako životinja uđe u naseljeno mjesto, tada reagiraju lovci ili pripadnici ministarstva unutarnjih poslova˝, pojašnjava Solak.

Podsjećajući na još jedan slučaj kada je bila potrebna puška za omamljivanje, Solak je naveo da su krajem prošle godine banjalučki lovci bili su primorani ubiti medvjeda, inače zakonom zaštićenu divlju životinju, jer je zalutao u naselje. (Tuzlanski.ba)