Nacionalisti žive od straha bosanskohercegovačkog naroda i tako opstaju na vlasti, a ko god stavlja ljude u ambijent straha, bilo da je političar, kardinal ili reis, zločinac je prema svome narodu, kategoričan je fra Ivo Marković u intervjuu za Al Jazeeru.

No, dodaje kako Bosna i Hercegovina ima odličan potencijal za razvoj te da je žitelji trebaju prihvatiti kao domovinu.

Sa ovim profesorom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu razgovarali su novinari Al Jazeere o političkim vođama ove države te budućnosti Bosne i Hercegovine.

Gorljivi ste kritičar nacionalističke politike u BiH, a u posljednje vrijeme ima dosta priča o nezavisnosti entiteta, trećem entitetu, nekom i nečijem amanetu, a nedavno je obilježena i godišnjica formiranja „Herceg-Bosne“. Kako sve to komentirate?
Ja sam ne samo kritičar te nacionalne, identitetske politike, već i analitičar. Politika se može voditi na dvije razine. Jedna je politika koja uređuje društvo, organizira društvo. To je zapadna politika, političari se bore sa programima, ako dobiju – ostvaruju programe. Nacionalne politike se ne vode na programima, na problemima i njihovom rješavanju, nego na identitetu, na manipulaciji identitetom, a prije svega tu dođe strah, zbijanje ljudi u svoje torove…

Sada, kada pogledamo sa pozicije konflikta, on nastaje kada ljudi prestanu rješavati problem, zaborave ga i kažu ‘nije problem u problemu već u tebi, u Srbima, u Hrvatima, u Bošnjacima’. Onda nastupa podjela, nastupaju razdiobe, sijanje straha i onda spirala sukoba raste. Kad su nacionalisti na vlasti, spirala sukoba raste. Mi smo sada kao u ratnom vremenu kada spirala sukoba raste.

Kada je završio rat, spirala sukoba je krenula strmo, dakle putom pomirenja, malo po malo je Bosna postajala ljudskija, manje rizična, ljudi normalno žive… Čim nacionalne stranke ojačaju, proces krene naopako jer nacionalne stranke žive od sukoba, od straha, od razvaljivanja rana koje ne daju da se liječe. Najgore od te politike je što ona mobilizira ljude, izbezumi ih, stavi ih u strah.

Demokracija je zasnovana na svijesti i samosvijesti, a nacionalne stranke razvaljuju samosvijest i prave torove od ljudi.

Kako zaustaviti taj trend i kako donijeti promjene?
Ti se nacionalisti ne mogu promijeniti, ne možete vi sada promijeniti [Dragana] Čovića, [Milorada] Dodika ili [Bakira] Izetbegovića i raditi sa njima Bog zna kakve stvari, samo najprije ukloniti sa vlasti. Sada je pravi trenutak jer kod nacionalista ništa ne funkcionira.

Korupcija – sva građevinska industrija je u nas, ono što naručuje država 10 posto ide naručitelju, to je 100 posto, kažu da autoputovi što se sada grade daju 30 posto, sve nabavke za zdravstvo, za školstvo, sve te nabavke su korumpirane. Sva je Bosna u užasnoj korupciji i naravno da sistemi propadaju: policajci protestiraju, učitelji, svi mogući, država se zadužuje da podmiri potrebe i ljudi su sve gladniji, iseljavaju, nemaju posla, zapošljavaju se samo poltronski – stranke svoje zapošljavaju.

U takvoj situaciji se ljudi patnjom osvješćuju i sada je šansa da slijedeće godine uklonimo i uvedemo koliko-toliko zdravije društvo i demokraciju.

Često se čuje nepopularna riječ „ugroženost“, no da li je sam sebe narod ugrozio jer je birao ovakvu vlast?
Ugroženost je stavljanje čovjeka u ambijent straha. Mi zaboravljamo da je najopasniji ambijent za čovjeka strah. U Bibliji, Kur'anu suprotnost vjeri nije nevjera nego strah. Nacionalisti žive od straha, oni stavljaju ljude u ambijent straha. Ko god stavlja ljude u ambijent straha, zločinac je prema svome narodu! Kad kardinal, reis ili bilo ko drugi kaže kako je njegov narod ugrožen, to je za mene zločin nad svojim narodom!

Ko će se vratiti u Sarajevo od Hrvata kad kardinal kaže da su ugroženi, ili ako onaj srpski svećenik kaže kako su i oni ugroženi umjesto da govore ‘ovo je naša Bosna, ovo je moj grad’? Kad govorimo o religijskim vođama koji govore o ugroženosti svoga naroda, to je jezik isti koji nacionalisti upotrebljavaju, to je ono najgore.

Kao da su u sprezi?
Upravo, kao da su u sprezi. Naše su nacije, etnije nastale iz religije, sadržaj nacionalnih identiteta je prije svega religija. To je pogodno nacionalistima da manipuliraju religijom, a to je bit sadašnje situacije religije. Religija je svugdje prisutna kao manipulacija ljudima, a temeljni sadržaj religije je vjera, a to slabo funkcionira.

Vidite te suvremene vjernike, oni se ne mole Bogu. Ne ide u džamiju, u crkvu, ne živi moralno i po pravilima svoje vjere, ali se on smatra pripadnikom svoje zajednice, on je ugledni musliman, katolik, on obavlja neke ritualne radnje, hodočašća, plaća džamiji, crkvi pa se osjeća besprijekoran, integriran u svoju zajednicu, susreće se sa religioznim liderima. Zapravo je on opljačkao, ne plaća radnike, socijalno, penziono, zapošljava Bog zna kako ljude – e to su sada ti nevjerodostojni vjernici.

Nažalost, takva je situacija i u svijetu. Govorimo o povratku religije u politiku svugdje kao politička manipulacija jer je najlakše manipulirati religijom. Religija kao vjera – to se nije vratilo. Znate šta je vjera? Vjera je kada čovjek komunicira s Bogom na takav način da se osjeća da ga Bog voli, prihvaća, ispunjava milošću. Čovjek tada postaje jači, moralno zreliji. Plodovi vjere su nevjerojatno važni. Molitva i vjera proizvodi smisao života, životnu snagu.

Kada religije funkcioniraju kao religije gdje se moli Bogu, to su nevjerojatni motori duha u jednom društvu, državi. Nažalost, religije tradicionalne kod nas, postojeći islam, postojeće katoličanstvo i pravoslavlje ne proizvode toliko te vjere koliko su sredstva negativnom manipulacijom političara.

Kad spominjemo pravu vjeru u BiH, da li je ona nestala ili ona može biti pravi način za povezivanje ljudi?
Religija je dakako prisutna u javnosti, uglavnom kao negativna za manipulaciju, kao dio nacionalističkog sukoba. Šta mi zaboravljamo? Treba nekada nedjeljom zaći po crkvama pa vidjeti kako se ljudi fino sastaju, fino mole i pjevaju. Treba otići petkom u džamije pa vidjeti kako se ljudi mole. Religije funkcioniraju u džematima, parohijama i župama, tu se sva religija ostvaruje i mislim da se u tim u mjestima religijama proizvode proizvodi smisla, duhovne snage i da su oni važni, a ne primjećujemo to.

Imate jako puno pobožnih, vjernih, dostojanstvenih ljudi koji su vjerni u braku, odgajaju djecu, žive i rade pošteno. Danas, u ovako negativnom svijetu, nažalost takve ljude ne vidimo.

Ja predajem retoriku i svoje studente šaljem redovito da snimaju propovijedi svećenika, sveštenika i hutbe kod imama i onda to analiziramo. Uglavnom su te propovijedi vjerničke, pomažu ljudima da žive s Bogom, da ojačaju svoju vjeru. Eh, sada imate imama, svećenika i sveštenika koji često u propovijedi skrenu u nacionalizam. Čim kaže ‘Mi, Hrvati, Mi, Srbi smo ugroženi’, on umjesto da uklanja strah, da ohrabruje ljude i ispuni ih duhom, on ljude stavlja u ambijent straha, u ambijent mržnje i to su katastrofe za religije. Na svu sreću, danas je sve manje takvih negativnih stvari. Za mene je veliki grijeh da se negativni nacionalizam uvlači u srce religije i to tamo gdje se ljudi mole Bogu.

Kod Srba toga ima malo više, ima svetosavlja, tako da otvoreno nekada možemo posumnjati za veliki dio pravoslavlja – jel’ to uopće vjera? To je nacionalna ideologija i tu nema apsolutno nimalo religije. Možete u hrvatskom katoličanstvu naći takvih elemenata nacionalizma, ne toliko kao u pravoslavlja, isto tako i u muslimana ima zadrti fundamentalizam koji gleda samo osvajanje Evrope, širenje islamskog svijeta.

Taj politički islam, taj, rekao bih, medinski islam, onaj Muhammed koji je postao od proroka i objavitelja vojskovođa, to je jedan opasni mudžahedinski islam koji za mene je jedan oblik islamskog fašizma i moramo priznati da ima i njega i vrlo je opasno što ulazi u Bosnu preko tog saudijskog koncepta gdje je taj islam i službeno prisutan. Moramo imati u umu da i islam ima svoju opasnu stranu.

Ovih dana je izrečena presuda Ratku Mladići u Haškom tribunalu, a očekuje se i presuda Jadranku Prliću i još nekoliko bh. Hrvata. Da li je ovaj sud opravdao postojanje i da li će donijeti dobrog koliko se nada?
Meni je žao da su ljudi toliko sumnjičavi prema tom sudu. Svakako je on napravio greške, bio je stalno pod udarom utjecaja raznih strana, sila i to je sigurno ostavilo traga. Druga greška toga suda bila je što je pokušao biti, ne samo sud pravde, nego i sredstvo pomirenja i onda je samo umanjio funkcioniranje pravde i oštetio taj sud.

Međutim, taj sud je nevjerojatno potreban. Današnji, globalni svijet mora imati institucije na razini svijeta. Mi možemo biti zahvalni Bogu i našem svijetu da su organizirali Haški sud da ipak osudi toliko tih ratnih zločinaca. Kakvu bismo situaciju imali kad pravda ne bi funkcionirala ovdje u Bosni nakon rata da se to nije dogodilo. Taj je sud nevjerojatno potreban, on je opravdao svoje postojanje i mislim da takve institucije treba, unatoč svemu, što više podržavati.

Nakon presude Mladiću, svaki zločinac u svijetu, koji bi htio doći do svojih ciljeva ubojstvom, genocidom, mislim da će imati to na umu, da bi mogao biti kažnjen. Mislim da sud kao što je haški naš svijet treba imati stalno.

Kako Vidite trenutnu situaciju, da li ima budućnosti u BiH za Hrvate, pa i za sve ostale žitelje ove države?
Hrvati imaju budućnost da se isele, ali u okviru BiH je uvjet prihvatiti Bosnu i Hercegovinu da je to njihova domovina, da žele u njoj živjeti. Nažalost, politika “Herceg-Bosne” i HDZ-a je da “BiH nije moja domovina”. Hrvati trebaju biti povezani sa Hrvatskom, to je domovina njihovog naroda, ali ovdje smo mi u ovoj zemlji, ona je moja domovina. Hrvati ne doživljavaju Bosnu svojom domovinom, zvižde bosanskoj himni. Kako ćete očekivati od tih Hrvata da ovdje neku perspektivu prave? Apsolutno je pogrešna politika koju je povela ta “Herceg-Bosna” da se dio Bosne uzme i eventualno pripoji Hrvatskoj.

Mislim da je jedino rješenje da svi Hrvati doživljavaju svu Bosnu kao svoju domovinu, bez obzira na sve te kantone, republike srpske i da u njoj ostvaruju svoja prava i mogu u njoj živjeti. To sve važi i za Srbe i Bošnjake. Mislim da je to jedina prava opcija.

Ne sviđa mi se ova primitivna teorija krvi i tla, da samo možemo biti na određenom svom teritoriju. Danas je svijet globalan, izmiješan, vrijede sociološki principi. Ne moraš ti imati svoju teritoriju, možeš se društveno organizirati na cijelom teritoriju BiH. Mislim da bi taj kriterij bio puno bolji.

Imaju Hrvati perspektivu u Bosni ako je prihvate kao svoju domovinu, ako je vole, ako u njoj žele živjeti. Sadašnja politika koju vodi HDZ, nažalost, totalno je pogrešna, katastrofalna, ona je najlošija strana općenito hrvatske države, hrvatske politike od Tuđmana naovamo.

Da li će se BiH u bližoj budućnosti riješiti politike nacionalista?
Sada živimo u vrlo lošem trenutku, kada su podignute tenzije, strahovi, osjećaj ugroženosti i ovo djeluje neodrživo. To je pogrešno. Da sutra dođu normalne stranke, da ne zavađaju ljude i ne unose strah, za nekoliko mjeseci Bosna će biti drugačija. Djeluje da toliko ima mržnje, no možete putovati po cijeloj Bosni, popiti kavu u kavani, ljudi se susreću…

Bosna je potpuno normalna i moguća država, samo je problem politike koja generira ovakve sukobe i osjećaj ugroženosti, dakle političari kojima to treba.

Da li će oni uskoro otići?
Ja se nadam, mislim da je to odgovornost svih nas. Mogu biti ljut na stranke koje nisu nacionalne da su tako loše radile, pojedince koji su bili narcisoidni, religije su užasne izdajice svoje moralne odgovornosti, izgubile su vjerodostojnost da budu moralni korektor jer su dopustile da njima manipuliraju nacionalisti.

Moramo priznati da sve manje ljudi vjeruje religijama. Susrećem i muslimane i pravoslavce i katolike koji ne mogu živjeti svoju vjeru u svojoj vjerskoj zajednici! Bosna je itekako moguća. Po svom zvanju i vjeri moram biti čovjek nade, ne može budućnost odrediti mržnja ili strah. Dobrota, povjerenje, rad – to pravi budućnost.