Gradonačelnik Lukavac Edin Delić putem svoje Facebook stranice napisao je komentar na raznorazna prozivanja u vezi izjave koju je dao prilikom posjete Krtovi. Tekst prenosimo u nastavku bez korekcija:

U toku posjete Pravoslavnoj crkvi Krtova povodom Božića dao sam izjavu za TV Lukavac koja je izazvala burne reakcije ljudi (uglavnom sa lažnih profila) koji se pozivaju na patriotizam. Najčešće dolaze iz anonimnih izvora, vrlo su grube, uvredljive i prijeteće, a polako dobijaju i političke konotacije. Čujem da se i boračka udruženja pod kontrolom SDA spremaju za ofanzivu. Orkestrirana medijska hajka zbog dijela izjave izvadjene iz konteksta i tendenciozno intepreturane je taktika koju gledamo godInama, ali sad smo svjedoci novog nivo kampanje. Linč se realizira od zahtjeva za izvinjenje, preko osude, zahtjeva za ostavku ili smjenu, pa do najcrnjih uvreda i prijetnje likvidacijom.

Laž o nečemu što nisam rekao i “udar na sva zvona” kvazi-patiotske mreže botova šriom i poprijeko BiH nikako nisu argument zbog koga bi ustuknuo u borbi za temeljna civilizacijska načela koja se crpe iz jednakih prava ljudi. Rekao sam i ponavljam da su milioni građana u BiH diskriminisani najviše upravo mehanizmima koji nas navodno štite od diskriminacije i da se to posebno vidi u najosjetljivijoj populaciji ljudi koji i danas teško trpe posljedice rata. A to su u prvom redu porodice poginulih, lica sa invaliditetom, demobisani borci i druga lica koja su povratnici ili raseljena lica u BiH. Štabovi iz kojih se prizvode krizne situacije ne propuštaju priliku “ubosti prst u oko” onim koje vide kao suprotna strana, a iza svega nije nikakav patriotizam, već borba armije partijskih uhljeba koji masovno nastoje od čestitih ljudi praviti izdajnike, kako bi sebi osigurali oreol zaštitniha BiH i Bošnjaka. A stvari su potpuno suprotne: oni su danas generator tenzija – kako unutar BiH, tako i u zavađanju Bošnjaka sa cijelim svijetom.

Nikako ne ne kompariram ili ne izjednačavam Armiju BiH i VRS, ali ću svakako uočiti jedno zajedničko obilježje dijela rukovodstava boračkih organizacija u oba entiteta: ponašaju se kao apsolutni pobjednici u proteklom ratu. Ma koliko nam bila bolna istina rat je okončan mirovnim sporazumom, a naše tadašnje rukovodsvo je izjednačilo RS i Federaciju, kao sastavne dijelove države što ja nikada ne bi pristao. Tad su priznali i Vojsku Republike Srpske i institucije RS, a danas se iz njihovih redova odapinju strelice o mom navodnom “ponižavanju boraca Armije BiH”.

Po odrebama Konvencije UN o pravima osoba sa invaliditetom, a koje je BiH potpisala i ratificirala, obaveza je svih nas, nadležne vlasti BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH da omogućimo svim borcima uživanje njihovih prava, uključujući ljudska, građanska i politička prava na jednakoj osnovi kao i ostalim građanima.

Uskladjivanje zakonodavstva Bosne i Hercegovine sa Konvencijom UN-a o pravima osoba sa invaliditetom bez obzira na uzrok invalidnosti i Evropskom poveljom, nadležne vlasti BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH treba da osiguraju efikasnu zdravstvenu i socijalnu zastitu svih osoba sa invaliditetom, bez obzira na uzrok nastanka invalidnosti, računajući i borce. Nadležne vlasti BiH, entiteta i Brčko Distrikta BiH odgovorne su za uspostavljanje zakonskih temelja za mjere kojima se ostvaruju ciljevi pune participacije i ravnopravnosti osoba s invaliditetom ne vazno na uzrok nastanka invalidnosti, s posebnim akcentom na osobe žrtve rata.

Europska socijalna povelja nas obavezuje da obezbijedimo pravo na zaštitu zdravlja i pravo na socijalnu sigurnost svih gradjana BiH, pravo na socijalnu i medicinsku pomoć, pravo na beneficije iz službe za socijalnu pomoć, socijalnu integraciju i učešće u životu zajednice. Efektivno ostvarivanje prava boraca i osoba s invaliditetom mora biti utvrđeno bez obzira na uzrast, UZROK ili prirodu invaliditeta, na nezavisnost, socijalnu integraciju i učešće u životu zajednice.

Znamo da danas borci i njihove porodice ostvaruju prava samo tamo gdje je “njihova Armija ili Vojska” očuvala teritorij, a u Federaciji BiH borci ne mogu ostvariti dodatna prava prije liječenju čak i ako izađu izvan svog kantona. Neke boračke organizacije u BiH pokrenule su inicijativu da se demobilisani borci mogu lijeciti na cijeloj teritoriji Federacije BiH. Odličan korak naprijed koji nameće dva nova pitanja…. Prvo pitanje je zašto se borci ne bi mogli liječiti na cijeloj teritoriji BiH, a drugo pitanje je zašto se svi građani ne bi mogli liječiti na cijeloj teritoriji BiH? Danas čak i imamo neka prava koja su ostvarena po ovom principu. Tako npr. kad se računa penzijski staž u Federaciji ili RS, uzima se jednako vojni staž bez obzira “sa koje strane” ste ratovali. Kažu oni razumniji kako je rano za takve teme, kako je bilo bolje zaobići govoriti o ovako osjetljivom pitanju. Pitam se dokle? Trideset godina je prošlo od rata, mnogi naši saborci nisu živi danas, a pitanje je hoće li iko ostati dovoljno dugo živ da dočeka dan kada će biti priznat i ravnopravan. Uvijek je vrijeme da postupimo ispravno. Ključna poruka moga obraćanja je da DRUGIMA MORAMO PRIZNATI ONO ŠTO ZA SEBE TRAŽIMO. Zašto Meho ili Alija koji danas žive u Zvorniku ili u Bijeljini ne mogu ostvariti svoje “benificije” iz statusa borca koje uživaju njihovi saborci na području Federacije BiH? Zašto Ranko ili Milovan iz Lukavca ili Zenice ne mogu ostvariti boračka prava koja uživaju njihovi saborci u RS-u jer su se vratili u svoj Lukavc ili Zenicu. JASNO SAM SE OGRADIO OD ZLOČINACA – svih bez razlike. Ali zločin se ne može pripisati nekome ko zločin nije počinio.

Kome smeta to da demobilisani borac ostvaruje svoja prava na cijeloj teritoriji BiH? Kome smeta ravnopravnost pred zakonom na cijeloj teritoriji BiH?

Ljudski se izvinuti kada niste u pravu i to sam činio do sada. Ali ovo je situacija u kojoj samo raste uvjerenje da se treba borati ZA JEDNAKA PRAVA SVIH GRAĐANA U CIJELOJ BIH, a da je svaki vid grabeži za posebnim privilegijama pripadnika određene nacije na dijelu teritorija samo dalja disolucija države i društva.

Izgleda da počinje polako “ofanziva kvazi-patriotizma SDA” u BiH, jer se želi stvoriti slika da neko izdaje državu, borce, žrtve i slično, pa sad treba krenuti u pobunu.

Kampanju je počeo “mlađahni SDA patriota” Mirza Mujagić, inače istaknuti član SDA Lukavac i predsjednik Kluba vijećnika u “Gebesolskoj” objavi na svom FB profilu. On već godinama nervozno nasrće na svaku temu koja bi mogla umanjiti moj dignitet ili kredibilitet. Moja je preporuka da pročitate njegov tekst, jer ne treba mnogo razboritosti da se shvati suština.

Organizacije demobiliziranih boraca na prostorima bivše SFRJ su jedan od najviše korištenih oblika u manipulaciji onim koji su najviše dali u proteklim ratovima. Dio rukovodstava tih organizacija su najčešće grupacije koje se koriste za nastavak ostvarenja radikalnih ciljeva neostvarenih u ratu. Umjesto brige o borcima uglavnom su u prvom borbenom ešalonu kada se bilo koja nacionalistička struktura osjeti ugroženom da krenu u napad. Tako je i sad.

Podsjetiću ovom prilikom “patriote” da sam bio u redovima Armije BiH od prvog do zadnjeg dana, a ovom prilikom na poklon Mirzi i SDA šaljem jednu sliku pored pravog tehnka, koji je čak i pucao i oslobađao ono po čemu se Mirza danas nastoji šepuriti. Slika je nastala vrlo blizu Krtove u kojoj je data izjava – u mjestu Stupari onog dana koji se slavi kao Dan oslobađanja Lukavca. Niko od nas sa slike: rahmetli Kemal Musić, moja malnekost, tenkista, odnosno niko od normalnih ljudi nije bio sretan zbog rata, nismo uživali u pucanju i ne volimo gusjenice, transportere i oružje. Borili smo se za mir.

A možda smo mi koji smo pucali jedni na druge i najviše pozvani da pošaljeo pruku Mirzi i njima sličnima da nabave sebi one puške-igračke ili male oklopne transportere sa bojama i uniforme za igranje rata, pa da se igraju gdje požele. Nama je rata dosta. Mi smo za mir. Sa svima, a posebno sa našim susjedima sa kojim smo gradili Lukavac i koji imaju pravo disati slobodno i punim plućima u svom Lukavcu. Jednako kako svi povratnici u Republiku Srpsku moraju imati sva prava i mi imamo. obavezu podržavati povratnike u naše sredine.

Malo o ratu znaju i Mirza i stotine SDA botova koji šalju uvredljive poruke. O ratu malo znaju i nekolicina “pro-SDA-ovskih lidera boračkih organizacija”, jer da su pravi borci nikada ne bi mogli postati oružje za političko potkusurivanje sa nekim ko je najmanje jednako borac kao i oni. Javna je tajna da se većina rukovdstava boračkih organizaija bore za svoje privilegije, a najmanje za borce. To su demobilizirani borci isticali na protestima u prvom planu. Ali spregu politike SDA i rukovodstva nekih boračkih organizacija nije lako dovesti u pitanje. Meutim i oni moraju računati da mi, demobilisani borci, u oba entiteta i u Distriktu jako dobro znamo koliko je tim pro-SDA-ovskim organizacijama stalo do boraca, a koliko do pozicija njihovih mentora.