Međugorje godišnje može inkasirati po osnovi boravišne pristojbe iznos od 600 hiljada eura, a službeno prijavi cca. 73 hiljade KM.

U Međugorju je na sceni gospodarski kaos (prostorni, arhitektonski, ekonomski, financijski, porezni i dr.), u ovom slučaju organizirani kaos, jer kako drukčije nazvati ovu negativnu pojavu za koju sve interesne skupine u destinaciji znaju, a ne poduzimaju ništa, tvrdi dr. sc. Vencel Čuljak koji je uradio prvo istraživanje fenomena Međugorja s ekonomskog gledišta.

Čuljak je nedavno na Fakultetu za društvene znanosti u Međugorju uspješno obranio doktorsku disertaciju pod naslovom “Fenomen Međugorje kao svjetski brend i top destinacija vjerskog turizma” u kojoj donosi jako zanimljive podatke o Međugorju kao turističkoj destinaciji i ukazuje da Međugorje može postati svjetska top destinacija vjerskog turizma, a da ono zapravo živi u sivoj zoni.

Šokantne brojke

Čuljak, podrijetlom Hercegovac, živi i radi u Osijeku i već dugi niz godina istražuje ekonomsku dimenziju Međugorja. Neorganiziranost tržišta i kaos u Međugorju, kaže Čuljak, najbolje se vide kroz brojke do kojih je došao kroz svoja dugogodišnja istraživanja.

“Od ukazanja Gospe, dakle od 1981. – 2013. godine, Međugorje je posjetilo 28 miliona hodočasnika/turista, od čega 21 milijun stranih i 7 milijuna domaćih hodočasnika. Međugorje ostvaruje godišnje 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja. Ukupni prihod destinacije vjerskog turizma u Međugorju u vremenu od 1981. – 2013 godine iznosi 2,85 milijardi eura i 65 milijuna ostvarenih noćenja. Od ukupno ostvarenog prihoda (na bazi 43 eura/osobi) 32 posto ostvareno je legalnim i 68 posto nelegalnim putem. Međugorje trenutačno raspolaže s 18 500 kreveta-ležaja i ima 4600 stanovnika, te 1500 zaposlenih osoba, od kojeg broja njih 58 posto nije prijavljeno, odnosno radi na crno”, rezultat je istraživanja. U svom istraživanju Čuljak je došao i do podataka da je u ovom mjestu broj pravnih subjekata i fizičkih osoba koje se bave turističkom djelatnošću 580, od kojih 41 posto radi legalno, a 59 posto na crno.

“Međugorje godišnje može inkasirati po osnovi boravišne pristojbe iznos od 600 tisuća eura, a službeno prijavi cca. 73 tisuće KM. Zanimljiv je odgovor u provedenoj anketi na pitanje: Koliko je Međugorje od 1981. -2013. godine moglo inkasirati boravišne pristojbe, budući je u istom razdoblju ostvarilo 65 milijuna noćenja – da iznosi svega 17 milijuna eura”, pokazuje istraživanje.

Od izgrađenih stambenih jedinica i poslovnog prostora, 57 posto izgrađeno je na crno i 47 posto legalno.

“Analizom broja hodočasnika i njihove strukture, zemalja iz kojih dolaze, platežne moći te izravnih troškova vezanih uz putovanje u destinaciju vjerskog turizma u Međugorje, došlo se do rezultata da turistička potrošnja od 1981. – 2013 iznosi 2,85 milijardi eura, da troškovi putovanja stranih i domaćih hodočasnika iz zemalja emitivnog tržišta u destinaciju vjerskog turizma iznose 8,5 milijardi eura, te da je Crkva u Međugorju u istom razdoblju ostvarila ukupni prihod (bez donacija) u iznosu od 290 milijuna eura, što ukupno iznosi 11,6 milijardi eura”, iznosi Čuljak podatke svog istraživanja i pita se ima li potrebe komentirati ove brojke.

Ne piše se dobro

Ovakav gospodarski kaos, ističe Čuljak, otvara širok prostor svim oblicima kriminala i korupcije. “Problem koji je nastao u Međugorju izmakao je kontroli i lokalnoj upravi i županiji i Federaciji. I ukoliko ostane na postojećem, uvjeren sam, ne piše se dobro. U tom slučaju bila bi nenadoknadiva šteta i gubitak gospodarskih i negospodarskih subjekata koji rade i posluju u Međugorju. U svakom slučaju, trebalo bi izvršiti sveopću reviziju, ne toliko radi sankcija, odnosno kažnjavanja poslovnih subjekata, koliko da se već jednom prihvate pravila ponašanja i da život u destinaciji postane normalan i zakonom prihvatljiv”, naglašava Čuljak.

Za ovakvo stanje on odgovornim smatra sve strukture vlasti, počevši od lokalne, županijske, do federalne. “Najodgovornija, nema sumnje, jest lokalna samouprava koja ima na raspolaganju sve alate za ustroj Međugorja kao destinacije vjerskog turizma. I odgovor je svih ispitanika u anketi da je to prije svih predsjednik općine Čitluk sa svojim suradnicima, predsjednici mjesnih ureda u Međugorju i Bijakovićima, Crkva, odnosno predstavnici Crkve u Međugorju”, navodi Čuljak.

Nije tako crno

Ivo Jerkić, načelnik općine Čitluk, u kojoj je i Međugorje mjesna zajednica, kaže kako bi se rezultati ovog istraživanja vezani uz nezakonitosti možda mogli vezati uz neko ranije razdoblje, jer se u posljednje tri godine situacija u Međugorju uvodi u zakonske okvire. Jerkić ističe kako informacije županijskih i federalnih inspektora kažu kako situacija u Međugorju nije ništa lošija nego u ostalim dijelovima zemlje. “Zadnje tri godine izdali smo više od 330 rješenja za rad, a u istom razdoblju u Čitluku su evidentirana 982 nova radna mjesta od kojih je najveći broj bio legalizacija rada na crno”, kaže Jerkić.

On objašnjava kako najveći broj objekata za smještaj nije imao dozvole za rad, jer nisu imali uporabnu dozvolu za objekte zbog bespravne gradnje koja je, po njemu, i najveći problem. Odgovornost za taj dio leži, dodaje on, i na lokalnoj, ali i na županijskoj i federalnoj vlasti. Sve je dodatno otežavalo i dugotrajno rješavanje imovinskih prava na Općinskom sudu u Mostaru. Navodi kako će donošenjem novih regulacijskih planova svi koji se uklapaju u njih moći legalizirati svoje objekte.

Jerkić navodi da je donesena i odluka o izdavanju privremenih rješenja za rad kako bi se situacija donekle uvela u zakonske okvire.

Rada na crno, priznaje on, sigurno ima još, ali ističe kako nekoliko stotina suvenirnica ima rješenja za rad te prijavljenog jednog ili dva radnika. Naglašava da je tako u Međugorju sada 1000 zaposlenih.

Što se boravišnih pristojbi tiče, od njih općina, kaže Jerkić, svakako ne dobiva ništa, jer 20 posto sredstva odlazi Federaciji, a 80 posto županiji. “U prošloj godini je na ime boravišne pristojbe u Međugorju prihodovano oko 170.000 maraka, što nije ni blizu onoga što bi trebalo”, kaže načelnik.

Napominje da je općina uvela dvije pristojbe, i to ekološku i pristojbu za korištenje lokalnih cesta, tzv. vinjetu koju moraju kupovati autobusi koji dolaze u Međugorje i to je jedini prohod koji ide lokalnoj zajednici. Usprkos tome, navodi on, većinu infrastrukturnih projekata općina je realizirala samostalno bez pomoći drugih razina vlasti. Nada se kako će situacija ubuduće u pogledu zakonitosti, ali i prihoda koji će ostajati lokalnoj zajednici biti još bolja. (Dnevni-list.ba)