Milorad Dodik je od 2006. do 2015. godine uložio skoro 17 miliona dolara u lobiranje u Sjedinjenim američkim državama. Investicije koje su u istom periodu došle iz SAD, kreću se tek oko trećine tog iznosa. Ništa bolji uspjeh Dodik nije postigao ni u kupovini političkog uticaja u SAD, što je najbolje pokazala farsa sa lažnim pozivima na inauguraciju Donalda Trumpa, koju je osmislio šef Kancelarije RS za saradnju, trgovinu i investicije u Washingtonu, Obrad Kesić.
U proteklih mjesec dana, nizali su se gafovi predsjednika i premijerke RS u pokušajima da uvjere javnost da imaju posebne veze sa Trumpovom administracijom, potpuno udaljeni od realnosti u kojoj se Milorad Dodik zvanično našao na “crnoj listi” američke vlade. Priču o značaju koji je SNSD-ova vlast navodno dobila smjenom vlasti u SAD-u, lansirao je Obrad Kesić, koji od 2013. godine vodi Kancelariju Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije u Washingtonu (koja se, po pravilu, pogrešno naziva “Predstavništvom Republike Srpske”).
Kesićeva ideja o Dodikovom odlasku na inauguraciju Donalda Trumpa vjerovatno je nastala kao pokušaj da se u domaćoj javnosti amortizuju vrlo oštre kritike koje su došle od SAD i OHR-a nakon Dodikovog organizovanja referenduma o Danu RS. Samo par dana nakon Trumpove pobjede na predsjedničkim izborima, Kesić je požurio da najavi promjenu američke politike prema BiH i RS, te objavio navodne dogovore njegovog “predstavništva” o dovođenju delegacije RS na ceremoniju inauguracije, a sve u kontekstu ničim potvrđenih tvrdnji kako bi Trump mogao “ugasiti OHR”:
“Već je otvoren dobar kanal komunikacije sa Vašingtonom. Mislim da ćemo vrlo brzo videti signale i nove administracije da su spremni na bolju i veću saradnju sa Banjalukom. Već smo imali kontakte iz kampanje Donalda Trampa, a govorim o tome da visoka delegacija RS učestvuje na inauguraciji novog predsednika.”
Na pitanje da li će u Washington DC otputovati Milorad Dodik, Kesić je neodređeno odgovorio:
“Još nije definisano ko bi išao, ali govori se o visokoj delegaciji iz RS. Cilj Predstavništva je da RS bude prisutna na inauguraciji novog američkog predsednika.” (12.11.2016.)
Kao dugogodišnji lobista, politički analitičar, a i član američke Demokratske partije (koji je, po sopstvenim riječima, podržavao kandidaturu Bernie Sandersa), Kesić je svakako znao da ovakvim izjavama obmanjuje javnost, jer se na zvanične ceremonije inauguracije američkih predsjednika ne pozivaju nikakve strane delegacije, već samo ambasadori koji predstavljaju strane države u SAD.
Dodik i Kesić su, svejedno, započeli predstavu o učešću predstavnika RS na inauguraciji, koja je raskrinkana na samom početku – čemu je, ko zna zbog čega, pomogao i sam Dodik, kada je poziv na inauguracijski bal u organizaciji nekoliko američkih desničarskih organizacija predstavio kao zvanični poziv na inauguraciju. Odmah potom, oglasio se Kesić da još jednom, iz pozicije “američkog insajdera”, ponudi potpune izmišljotine u pokušaju da Dodika prikaže daleko značajnijom političkom figurom nego što jeste:
“Planirano je da Dodik prisustvuje na nekoliko događaja od 17. do 20. januara. Na samoj zakletvi u velikoj meri su prisutni ambasadori svih zemalja. Ali, iz Trampove kampanje i organizacije postoji odluka da se pozovu i neki ljudi iz međunarodne zajednice s kojima žele da izgrade bolje odnose. Koliko znam, pozvano je do 20 stranih funkcionera, među kojima i predsednik Dodik, kao i Najdžel Faraž iz Londona.” (28.12.2016.)
Događaji koji su uslijedili dobro su poznati. Sredinom januara, protiv Dodika su uvedene sankcije američkog Ministarstva trezora, nakon čega su pokrenute sve moguće “poluge” kako bi se stvorio utisak da se radi o minornom problemu, nastalom zbog lične osvete američke ambasadorke u BiH. U tom kontekstu, dodatno su pojačani napori da se dokaže navodni Dodikov i Kesićev uticaj u krugovima bliskim novom predsjedniku SAD, te su u SAD, umjesto Dodika, otputovale njegova supruga i Željka Cvijanović. U cijelu farsu direktno se uključila Vlada RS, izdajući saopštenje o tome da Cvijanović službeno boravi u Washingtonu, gdje će ostvariti kontakte “sa predstavnicima nove američke administracije i drugim uglednim zvanicama” (20.01.2017.). I ova dezinformacija brzo je opovrgnuta, te su Kesić i Cvijanović na dan inauguracije bombardovali medijski prostor bizarnim “dokazima” svojih navodnih diplomatskih uspjeha. Jedan od najbizarnijih bila je mutna fotografija Obrada Kesića i tjemena Reincea Priebusa (predsjedavajući Republikanske partije i šef Trumpovog kabineta), “uhvaćena” na prijemu u organizaciji “Grčke inicijative” 19.01.2017.
Kesić je, uz pomoć RTRS-a, svoje prisustvo na ovom prijemu predstavio kao “obavljanje razgovora sa američkim zvaničnicima”. Željka Cvijanović je, takođe, izjavila da je “Predstavništvo Republike Srpske u Vašingtonu već imalo razgovore sa visokim zvaničnicima, koji će biti nastavljeni nakon inauguracije na svečanosti kojoj će lično prisustvovati” (20.01.2017.), a ova anti-vijest je u regionalnim tabloidima zatim narasla i do tvrdnji da se Kesić sastao “sa Trampovim šefom kabineta”.
Cvijanović je i sama poslala par bezmalo komičnih fotografija svojih navodnih diplomatskih aktivnosti u DC-u, od kojih je najviše pažnje privukao njen turistički “selfie” sa Snježanom Dodik, kojim je nedvosmisleno dokumentovano da su boravile u zoni za posjetioce, a ne među zvaničnim gostima kako je to, dan ranije, najavio Obrad Kesić:
“Mi ne možemo detaljno da govorimo, zbog bezbednih mera, gde će predsednica da bude za vreme zakletve, ali mogu da kažem da je to na zvanični poziv komiteta koji organizuje vršenje zakletve i celu ceremoniju i naći će se u okruženju sa visokim funkcionerima. Mi imamo već informacije da su tu predstavnici raznih zemalja koji će da budu u neposrednoj blizini, od Kolumbije, Albanije gde je predsednik Skupštine primio takav poziv, do… niz drugih zemalja koje takođe imaju delegacije. Tu je takođe i ministar odbrane Grčke, šef kabineta Grčke, Predsednik Grčke i mnogo drugih visokih funkcionera raznih zemalja. To je u tom delu rezervisano, ponavljam, za članove Kongresa, sadašnjeg i bivšeg i, takođe, visoke funkcionere strane, kao i domaće.”(20.01.2017.).
No, Cvijanović i Dodik istog dana su se ukazale na još jednoj fotografiji, slikanoj na ulazu u hotelski lobi, kojom je RTRS ilustrovao članak “Cvijanović u Vašingtonu: Srpska gradi odnose s novom administracijom”.
Prateći tekst obiluje tvrdnjama o susretima i kontaktima premijerke sa ljudima koji “sada zauzimaju veoma važne pozicije u novoj američkoj administraciji” (20.01.2017.), no jedina osoba koja se zaista vidi na slici ostala je neimenovana. U pitanju je Kesićeva savjetnica Drina Vlastović-Rajić, uposlenica Kancelarije RS za saradnju, trgovinu i investicije, čije je ime vjerovatno izostavljeno kako bi se ostavila mogućnost da je domaća publika doživi kao predstavnicu “nove administracije”, u nedostatku premijerkinih stvarnih kontakata sa istom. Nakon povratka, upitana sa kim se sastala u Washingtonu (o državnom trošku), Cvijanović je dala jednako nebulozan odgovor:
“Naredne sedmice dogodiće se neke važne stvari, pa ne mogu reći s kim sam razgovarala.” (25.01.2017.)
Ovim je, reklo bi se, napravljen pun krug besmisla Kesićeve promašene PR kampanje, započete obećanjem da će dovesti delegaciju RS na inauguraciju predsjednika SAD, a završene slikanjem premijerke sa uposlenicom svoje sopstvene Vlade (koja sa Kesićem sarađuje već dvadesetak godina, počevši od lobiranja za nekadašnji ICN (farmaceutska kompanija bivšeg kratkotrajnog premijera SR Jugoslavije, Milana Panića)). Cijela priča možda bi bila smiješna, da nije skupo koštala građane/ke Republike Srpske, koji su za nju platili mnogo više od premijerkine avionske karte i smještaja.
Otkako je njegova partija na vlasti u Republici Srpskoj, Dodik je za lobiranje u SAD-u isplatio preko 17 miliona dolara, od čega 11 miliona samo jednoj firmi. Prema srednjim godišnjim vrijednostima kursa dolara/KM, Dodikovi lobistički poduhvati koštali su budžet RS 24,5 miliona KM, dok bi ukupna vrijednost tog novca po trenutno važećem kursu bila i veća – čak 30,4 miliona KM. U periodu u kom je Dodik lobističkim firmama isplatio ove basnoslovne iznose (2006-2015), iznos investicija iz SAD u RS bio je neuporedivo manji i zabilježen je u ukupnoj vrijednosti od 10,3 miliona KM.
Istina, najveći dio potrošenog budžetskog novca i nije bio namijenjen promociji investicija već, vrlo eksplicitno, kupovini političkog uticaja SNSD-ove vlasti u SAD. Kesićeva kancelarija, otvorena 2013. godine, jedna je od svega dvije firme u čijem je opisu posla navedeno ekonomsko lobiranje (druga je Myrmidon Group, angažovana 2012. godine).
Podaci o firmama koje je Dodik angažovao u protekloj deceniji dostupni su na stranici FARA (Foreign Agents Registration Act) Registration Unit Public Office, odjeljenja američkog Ministarstva pravde. “FARA” (Zakon o registraciji stranih agenata) je dokument koji obavezuje sve firme i individue koje rade za strane vlade ili kompanije, da se registruju kao “strani agenti” i da redovno prijavljuju sve finansijske transakcije primljene od svojih “pokrovitelja”, uz podrobne opise poslova za koje su angažovane, aktivnosti koje sprovode u ime stranih poslodavaca, kao i sve političke kontakte koje ostvaruju sa domaćim zvaničnicima i institucijama u cilju zastupanja stranih interesa. Svi podaci o aktivnostima Vlade RS u SAD predstavljeni u ovom tekstu, preuzeti su iz zvaničnih dokumenata koje su Dodikovi lobisti dostavljali u skladu sa “FARA” propisima. Posljednji ovakvi izvještaji odnose se na 2015. godinu.
Dokument: Registrovani lobisti Vlade RS u SAD
Navedeni dokumenti, tako, pokazuju da je Kancelarija za saradnju, trgovinu i investicije registrovana u avgustu 2013. godine sa ciljem “Promocije trgovine i investiranja u Republiku Srpsku, održavanja dobrih odnosa između građana/ki i organizacije stranog pokrovitelja i SAD.” Ipak, tokom prve dvije godine rada kancelarije, sam trošak njenog održavanja bio je sedam puta veći od ukupnog iznosa investicija koje su u tom periodu ušle u Republiku Srpsku iz SAD-a (ukupno 170.000 KM).
Kesićeva kancelarija je, prema FARA izvještajima, od 2013. do kraja 2015. potrošila 656.598,76 dolara, to jest 1.207.858,72 KM budžetskih sredstava. U ovom periodu, Kancelarija je američkom Ministarstvu pravde prijavila troškove u visini od skoro 450.000 dolara (822.840 KM) za iznajmljivanje kancelarijskog prostora, poslovne ručkove, hotelski smještaj, putne troškove i sl. Istovremeno, prema dokumentima o registraciji kancelarije, za platu Obrada Kesića planirano je 82.000 dolara godišnje, dok je plata njegove savjetnice Drine Vlastelić Rajić, zaposlene u Kancelariji početkom 2014. godine, prijavljena u iznosu od 5.000 dolara mjesečno, to jest 60.000 dolara godišnje. Ukoliko su ovi iznosi ostali isti, do januara 2017. godine Kesić i Vlastelić-Rajić su primili 462.000 dolara (849.881 KM) samo za plate. Sa prijavljenim troškovima kancelarije (do kraja 2015. godine), ukupan iznos koji im je isplaćen i registrovan po “FARA” izvještajima, iznosi 909.300 dolara, to jest 1.672.720 KM.
Kesićeva papreno plaćena kancelarija registrovana je na istoj adresi (1701 Pennsylvania Avenue) na kojoj je prijavljena i privatna firma koju drži zajedno sa Drinom Vlastelić Rajić, TSM Global Consultants, koja se i prije otvaranja Kancelarije Vlade RS spominjala kao potencijalni “partner opštine Laktaši”. Poslovni prostor na ovoj adesi može se, inače, iznajmiti za samo par stotina dolara mjesečno, ukoliko se ne koristi tokom punog radnog vremena. To bi mogao i biti slučaj sa kancelarijom “Predstavništva RS”, ako je suditi po reportaži magazina “Balkanist” iz 2014. godine, koji je prijavio da je na sve pozive Kesićevoj kancelariji odgovarao automat, te da im se, i pored brojnih pokušaja, na telefon nikada nije javila “živa osoba”. Budući da su registrovane na istoj adresi, opravdano je pretpostaviti da Vlada Republike Srpske snosi i troškove njihovog privatnog biznisa, koji bi, pak, mogli biti značajno manji od prijavljenih.
Zanimljivo je da se u biografijama Kesića i Vlastelić-Rajić na sajtu njihove privatne firme nigdje ne spominje da rade za Kancelariju Republike Srpske za saradnju, trgovinu i investicije. Njihov treći partner u “TSM Global Consultants” je Steven E. Meyer, bivši profesor političkih nauka na National Defense University, bivši uposlenik CIA-a i član “Centra za javnu pravu” (Center for Public Justice), koji se već godinama pojavljuje u medijima u RS kao “američki stručnjak za Balkan” koji podržava sve Dodikove političke stavove, hvali uspjehe njegove politike i povremeno se, u Kesićevoj režiji, sa njim i sastane.
Prema izvještajima o izvršenju Budžeta Republike Srpske, Kancelariji RS za saradnju, trgovinu i investicije u SAD od 2013. do kraja 2015. godine ukupno je isplaćeno 1.573.033 KM, a do juna 2016. godine 1.943.543 KM. Do današnjeg dana, taj iznos svakako je prešao dva miliona KM. Istovremeno, rezultati na polju privlačenja investicija u ovom periodu bili su poražavajući – u 2015. godini, kada je Kesić prema budžetskim izvještajima primio preko 700.000 KM, ukupan iznos investicija iz SAD bio je svega 1.000 KM.
No, Kesićeve aktivnosti nikada i nisu bile fokusirane na privlačenje investicija. Ako je suditi po aktuelnom “zvaničnom” boravku premijerke RS u Washingtonu, može se pretpostaviti da su Kesić i Vlastelić-Rajić na sličan način tretirali (i finansirali) i svoje društvene aktivnosti poput posjeta filmskim festivalima i modnim revijama, sa kojih povremeno pošalju entuzijastične poruke da su “razgovarali o Republici Srpskoj”; ili “događaje” koji podrazumijevaju fotografisanje po hotelskim lobijima i Washingtonskim ulicama, kakva je bila nedavna “proslava Dana RS” (kada se sa njima uslikao i bivši kongresmen Bob McEwen, pretpostavljeni pošiljalac čuvenog Dodikovog “zvaničnog poziva na inauguraciju”).
Političke aktivnosti Kancelarije za saradnju, trgovinu i investicije dokumentovane su u FARA izvještajima i sastoje se u kontaktiranju medija i američkih zvaničnika/ca, uglavnom o temama kao što su “generalna situacija u BiH i RS”, ili “informacije o radu Kancelarije”. Ekonomska pitanja u ovim se izvještajima vrlo rijetko pojavljuju kao tema telefonskih razgovora, susreta ili, najčešće, emailova koje je Kancelarija slala izlistanim kontaktima. Slična je situacija i sa drugim firmama koje je Vlada RS angažovala u protekloj deceniji.
Među njima se ističe kompanija “Picard Kentz & Rowe”, na koju je potrošeno skoro tri četvrtine novca isplaćenog za lobiranje u SAD. Ova firma je prvi put je angažovana 2009. godine, a za svoje usluge “konsultacija i savjetovanja” do kraja 2015. godine inkasirala je 11,11 miliona dolara. U Ugovoru koji su Željka Cvijanović i Edward B. Rowe potpisali 2011. godine, navodi se da će firma, u saradnji sa službenim predstavnicima RS, raditi na osmišljavanju “pravnih i diplomatskih strategija zastupanja prava Republike Srpske u vezi sa aktivnostima Ureda Visokog Predstavnika u BiH i pravnim statusom Brčko Distrikta”, te da će Vladi RS, na zahtjev, povremeno pružati “opće savjete i zastupanje u međunarodnim pravnim i političkim pitanjima”. Vlada RS se obavezala da će za ove aktivnosti firmi isplaćivati 167.000 dolara mjesečno.
Kako do 2013. godine nije postojalo “predstavništvo” RS u SAD, većina ovih sredstava vjerovatno je isplaćivana u okviru misteriozne budžetske stavke “predstavljanje RS u inostranstvu”, koja je registrovana u izvještajima o izvršenju Budžeta RS od 2007. do 2010. godine. Zajedno sa troškovima ostalih predstavništava koja je Vlada RS otvarala od Moskve do Jerusalima, ovi izvještaji pokazuju da je na Dodikovu “diplomatiju” do kraja 2015. godine potrošeno oko 42 miliona KM. U budžetima za 2016. i 2017. godinu, ukupno je planirano izdvajanje još 8.800.000 KM u iste svrhe.
Kada se vrsta i opis poslova firmi koje su registrovane kao lobisti Vlade RS, uporedi sa rezultatima koje su postigle i novcem koji je u njih uložen, jasno je da on ni izbliza nije uspio obezbijediti ono što je Dodik godinama plaćao. Imena koja su se do sada pojavljivala u ulozi Dodikovih “važnih ljudi u SAD”, uključujući i aktere nedavne lakrdije sa pohodom na inauguraciju Donalda Trumpa, uglavnom se pojavljuju sa odrednicom “bivši” i daleko su od uticajnih figura kakvim ih Dodik, Kesić i Cvijanović pokušavaju predstaviti.
Rječju, ono u šta je Dodik godinama ulagao javni novac preko Kesićeve kancelarije i kroz lobističke firme, jeste stvaranje iluzije o svom uticaju, partnerima, saveznicima i saradnicima u SAD-u. Taj balon konačno je probušen odbijanjem vize za put u SAD, a zatim i potezom State Departmenta kojim je Dodik postao subjekt sankcija, čime je jasno pokazano da milioni budžetskog novca koje je Dodik isplaćivao lobističkim kompanijama i “predstavništvu” Republike Srpske u Washingtonu, nisu poboljšali njegovu političku poziciju niti značaj u SAD. O ekonomskoj, ili bilo kakvoj drugoj, koristi za građane/ke Republike Srpske koji i dalje finansiraju ovaj poduhvat, nikada i nije moglo biti riječi.
