Četvrtak, 27. Januara 2022.
Tuzlanski.ba logo

Deutsche Welle: Kraj dugog primirja u BiH

Preuzmite sliku

Srpski pisac Svetislav Basara, dvostruki dobitnik ugledne NIN-ove nagrade za književnost, rekao je u nedavnom intervjuu za sarajevski „Dnevni avaz“:

„Ništa meni u Bosni nije bilo jasno od završetka rata. Tu su neki kantoni, neki distrikt, to nije moglo funkcionisati ni na papiru, a kamoli u realnosti. Taj je Dejtonski sporazum nefunkcionalan. To se ne može ni nazvati mirom, ja bih to prije nazvao prekidom vatre“.

Hirurški je precizna Basarina dijagnoza o tome šta je, u suštini, Bosni i Hercegovini donio Privremeni mirovni sporazum iz Daytona, kako je i glasilo prvo, službeno ime tog dokumenta. A donio je, da naglasimo ukoliko treba, prekid sukoba no ne i početak stvarnog mira. Vidjelo se to, manje ili više, 1996., 2006. ili 2016. godine, samo što se na isteku 2021. čini kako se približava, nazovimo ga, prekid prekida, dakle trenutak poslije kojeg slijedi nastavak preddejtonskih bitaka, piše Deutsche Welle.

Većinu ove, najteže postratne godine u BiH, obilježili su događaji koji spadaju u uobičajeni etno-politički folklor zajednice entiteta i naroda, dijelom garnirani globalnim problemom prve klase – pandemijom koronavirusa u kojoj je upravo BiH u evropskom vrhu po broju umrlih, a na samom dnu po broju vakcina koje su državne i entitetske vlasti kupile za svoje građane. Vijeće ministara BiH, Vlada Federacije i Vlada Republike Srpske osigurale su tačno nula bočica sa dragocjenom tekućinom, dok je snažni antivakserski duh doprinio tome da je propalo nevjerovatnih 700.000 doniranih vakcina kojima je istekao rok trajanja!

  • BiH manje korumpirana samo od Bjelorusije i Azerbejdžana

    U još je nečemu BiH tokom 2021. godine stigla kontinentalne rekordere. Kako je u intervjuu za CNN rekao Gabriel Escobar, specijalni izaslanik predsjednika SAD-a Joea Bidena za Zapadni Balkan, Bosna i Hercegovina je manje korumpirana samo od Bjelorusije i Azerbejdžana i više od svih ostalih država Evrope, bile one u Uniji ili izvan nje.

    „Ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdati zločin genocida, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin utvrđen pravosnažnom presudom u skladu s Poveljom Međunarodnog vojnog suda pridruženom uz Londonski sporazum od 8. augusta 1945. ili Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ili Međunarodnog krivičnog suda ili suda u Bosni i Hercegovini… kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina”, ključni je dio takozvanog Inzkovog zakona, odnosno izmjena Krivičnog zakona BiH koje je krajem jula 2021. godine, samo sedam dana prije isteka mandata, nametnuo bivši Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, Valentin Inzko.

    Kao što je, da se poslužimo poznatim primjerom, povod za početak Prvog svjetskog rata bio čuveni „Sarajevski antentat“, dok su uzroci bili i dublji i duži i kompleksniji, e tako je i odluka Valentina Inzka poslužila kao povod Miloradu Dodiku da pređe u pretposljednju fazu razbijanja BiH i odvajanja Republike Srpske. Posljednja je, naravno, rat.
    Izmišljanje pokrića za završne, više puta najavljivane radove

    Iako i aktuelni član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, dakle Dodik, kao i njegovi formalni i neformalni glasnogovornici, tvrde kako je pravni akt o zabrani negiranja genocida uzrok pokušaja vladajuće većine u manjem entitetu da RS dovede do nezavisnosti bez (za sada) međunarodnog priznanja, očito je da se radi samo o korištenju miješanja Valentina Inzka u vlastiti posao i izmišljanju pokrića za završne, više puta najavljivane radove.

    Otkako je prije deceniju i pol akumulirao najviše moći u Republici Srpskoj, pa sve do kraja jula ove godine, Dodik ne samo da je negirao srebrenički genocid počinjen u julu 1995., već je i oko 40 puta zaprijetio raspisivanjem referenduma o osamostaljenju tog entiteta. Svjestan da može proglasiti nezavisnost, ali da nema nikakvu i ničiju garanciju priznanja samostalnosti, on je odabrao novu, kompleksniju formu secesije. Prvo je pozvao na bojkot rada državnih institucija, a zatim je većina u Narodnoj skupštini Republike Srpske – koju predvodi Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata – izglasala povrat nadležnosti koje je taj entitet davno prenio na nivo BiH.

    Osim toga, Dodik je najavio i raspuštanje Oružanih snaga BiH, ponovno formiranje Vojske Republike Srpske, ali i entitetskih obavještajnih i poreskih organa, te granične službe. U isto vrijeme je odbio priznati novog visokog predstavnika, njemačkog diplomatu Christiana Schmidta koji je, preuzimajući mandat, izjavio da mu je jedan od ključnih ciljeva upravo očuvanje teritorijalnog integriteta BiH.

    Istina, odluke o povratu nadležnosti još nisu važeće: Narodna skupština RS je odredila rok od pola godine za početak njihova provođenja što može, ukoliko se dogodi, označiti početak sukoba jer barem jedna od tri zainteresirane strane u BiH, ona bošnjačka, neće bez reakcije gledati konačno i mirno ostvarivanje ratnih ciljeva službene Banja Luke i istog takvog Beograda čiju podršku Dodik uživa.

    Separatistički ciljevi neostvarivi bez oružanih sukoba

    Ono što je u ovom trenutku utješno jeste ključna razlika između sadašnjosti i prošlosti: prije tridesetak godina hegemonistička velikosrpska politika imala je gotovo plebiscitarnu podršku, dok danas Dodika ne podupiru niti svi akteri političkog života u Republici Srpskoj, računajući i najveću opozicionu partiju – Srpsku demokratsku stranku, čiji je predsjednik Mirko Šarović više puta ponovio da su separatistički ciljevi neostvarivi bez oružanih sukoba, te da niži nivo vlasti ne može umanjivati ingerencije višeg.

    Drugačije rečeno, sve ono što je RS prenijela na zajedničke institucije BiH može se legalno vratiti jedino kroz Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine.

    Gotovo u isto vrijeme, dakle u doba Dodikovog rasplamsalog separatizma, Visoki predstavnik Schmidt je prvo sam, pa uz pomoć pregovarača iz Evropske unije i Sjedinjenih Država, pokušao riješiti drugi problem, onaj vezan za Izborni zakon u Federaciji BiH.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje