Kao u većini svijeta i u Nizozemskoj su preduzete određene mjere zaštite i prevencije širenja virusa korona, ali tome u prilog ne ide odluka da ostanu otvorene sve vrste trgovačkih radnji.

Konceptualni umjetnik Almir Dervišević koji živi i radi u Nizozemskoj kazao je za Fenu i to da je, vjerovatno upravo zbog forme ‘preporuka’ a ne ‘zabrana’ primjetan nedovoljan nivo ozbiljnosti i svijesti kod određenoga broja građana.

‘Vjerojatno je to sve različito, od grada do grada. Vjerujem da se u većim gradovima, zbog gustoće naseljenosti i mogućeg većeg straha preporuke više i primjenjuju’ – kaže.

Kako naglašava, u okviru mjera prevencije i u Nizozemskoj se stanovništvu preporuča redovno pranje ruku (prije izlaska i nakon povratka kući, prije jela, nakon boravka u toaletu), nošenje maske i zaštitnih rukavica. Također savjetuje se izbjegavanje diranja očiju, nosa i usta, kao i socijalna distanca od 1,5 m te da se boravi što više u kući. Izlasci iz kuće samo u slučaju potrebe kao što je odlazak na radno mjesto (ako rad u kući nije moguć), odlazak u kupovinu, izlazak zbog svježeg zraka (tako je opisano na web stranici Ministarstva) i u slučaju da se pomaže nekome drugome.

Primjetno je, kaže, manje ljudi na ulicama, ali ipak ne u poželjnoj mjeri.

‘Zabrana kretanja ne postoji, sve je ostavljeno na izbor građana. Veliki broj građana vrijeme provodi u prirodi, posebno je zastupljen sportski biciklizam obzirom na idealnu infrastrukturu za taj sport. Često se mogu uočiti i oni koji se bave trčanjem, rekreativno. Ipak mnogo je i ustanova koje su zatvorene kao naprimjer zološki vrtovi, pozorišta, kina, ugostiteljski objekti’ – naglasio je.

Utiska je da je zapravo prisutnost ljudi u prirodi i izvan jezgre grada veći, nego prije. Neizostavna slika sa ulica su i psi sa vlasnicima, a ističe da u Nizozemskoj veliki broj ljudi ima pse kao kućne ljubimce.

‘Kao i širom svijeta obustavljena je nastava, u svim obrazovnim ustanovama. Ova situacija predstavlja pritisak ali i izazov za djecu, roditelje i nastavno osoblje. Trenutna situacija zahtijeva od nastavnog osoblja kreativna rješenja, putem interneta. Uslijed zatvaranja škola nedostaje socijalni kontakt među učenicima, i igra. Kao posljedica toga jeste veći broj djece i njihovih roditelja u parkovima, što je protivno preventivnim preporukama’ – kaže Dervišević.

Vjerske zajednice su, kako kaže, i u Nizozemskoj pokazale potreban nivo svijesti, pa su vjerski objekti zatvoreni za obavljanje zajedničkih obreda.

I u Nizozemskoj trenutna situacija ima štetne posljedice za ekonomiju.

‘Primjećujem da Vlada Nizozemske intenzivno razmatra način na koji može pomoći, onima koji su u potrebi. Za veliki broj firmi uslov je da ne otpuštaju radnike, da bi došli u obzir za podršku države’ – istaknuo je.

Svakako novonastala situacija predstavlja za sve građane Nizozemske novo životno iskušenje ispunjeno nesigurnošću, zabrinutošću, ali i nadom i kreativnošću.

‘U medijima zapažam da farmaceutski sektor vrijedno radi na pronalasku rješenja. Pri institutu u gradu Utrecht se obavlja istraživanje, u vezi vakcine protiv koronavirusa. Pročitao sam da su pri tom institutu mišljenja da jedna vrsta stare vakcine protiv tuberkuloze može pomoći u borbi protiv koronavirusa. Ipak, sve je izgleda još nedovoljno istraženo da bi ponudilo konkretne rezultate’ – naglasio je. Dodaje da u sektorima gdje je to moguće ljudi rade od kuće, a tamo gdje je prisustvo ljudi neizostavno broj je smanjen.

I u Nizozemskoj je, kaže, veliki pritisak na zdravstveni sektor. Mnogi zakazani termini su otkazani ili se pregled obavlja (ako je to moguće) telefonskim/video putem. Na taj način pokušava se ublažiti pritisak na zdravstveni sistem.

‘Od ukupnog broja oboljelih, u Nizozemskoj je oko 28 posto zdravstvenih radnika. Razlog tako velikoj zastupljenosti zdravstvenih radnika jeste u tome što je najviše testova dosad i obavljeno upravo na zdravstvenim radnicima, s namjerom da se zdravstveni sektor zaštiti’ – kazao je. Kako precizira, od 6. aprila povećan je broj testiranja osoba kod kojih postoji veći rizik od posljedica zaraze koronavirusom i kod zdravstvenih radnika koji osjećaju simptome.

U doba korone i život Derviševića i njegove obitelji odvija se najvećim dijelom u kući. Nastoje organizirati dan, na najbolji mogući način. Vrijeme organiziraju, po potrebi, za učenje, rad, odmor, razgovor i kontakte, održavanje životnog prostora.

Za sebe kaže da trenutno čita knjigu, u prijevodu na bosanski jezik, “Kako djeca uspijevaju, stvar je karaktera” autora Paula Thougha. Zasnovana na istraživanjima knjiga govori o tome da su upornost, radoznalost, optimizam važniji od koeficijenta inteligencije, kod konačnog uspjeha djece. To je posebno vidljivo kad postanu odrasle osobe, spremnije za život sa svim izazovima.

Zainteresiran je, kaže, dugo za tu temu posebno otkad je nakon završenog studija menadžmenta angažiran kao pomoćnik direktora u tamošnjoj osnovnoj školi.

‘Osim toga što putem umjetnosti pokušavam inspirisati i utjecati na povratak univerzalnim vrijednostima mnogo konkretnije mogućnosti tom procesu vidim u obrazovanju posebno u osnovnom obrazovanju’ – istaknuo je.

I tako, inspirisan knjigom “Kako djeca uspijevaju, stvar je karaktera” i u susret Međunarodnom danu svjesnosti o opasnosti mina (4. april) nastale su i njegove dvije nove instalacije (‘Mine pozor’ i ‘Putokaz’), u okviru projekta ‘Pozor Mine’ koji je započeo prije pet godina.

‘I u trenutnoj situaciji pokušao sam biti kreativan i komunikativan o razvoju svijesti o štetnosti negativnih čovjekovih osobina kao i o putu spasa čovjeka i društva kroz povratak univerzalnim vrijednostima. Kućni prozor doživljavam u ovoj situaciji kao radno mjesto, barem kad je umjetnost u pitanju. Doživljavam ga kao neku kombinaciju školske table i vezu za svijetom’ – naglašava.

Misli da je i prije pojave koronavirusa digitalni svijet dominirao u našim životima. Izgleda da je ta dominacija postala još veća upravo zbog izoliranosti, preventivnih mjera, ali i straha.

‘U ovakoj situaciji pokazuju se prednosti digitalnog svijeta, ali zasigurno utječe i na kvalitetu kontakta među ljudima. Iako nas zbližava, na drugi način, udaljava nas jedne od drugih’ – kazao je.

Razmišljajući o pojmu (samo)izolacije Dervišević se pita ‘zar nismo jedni od drugih već dugo udaljeni, unatoč fizičkoj blizini’.

‘Mislimo da nam se nešto novo dešava u životu, ustvari već dugo većina društva zapravo živi u digitalnoj izolaciji. Posvećeni smo maksimalno digitalnoj komunikaciji, nedostaje nam istinski kontakt. Živimo u virtualnom svijetu, pa zar nismo upravo zbog takvog pristupa već odavno izolirani od okoline. Sad izgleda da je došla na red i fizička izolacija. Ipak nadam se da će nas ovo iskustvo učiniti plemenitijim, disciplinovanijim, zahvalnijim, odgovornijim, kreativnijim, strpljivijim. Da će nas približiti istinskim potrebama, potrebi i tijela i duše, približiti čovjeka čovjeku, čovjeka prirodi’ – kazao je Dervišević.

Konceptualni umjetnik Almir Dervišević (1972.) porijeklom iz Sarajeva, živi i radi u Nizozemskoj. Školovao se pri Visokoj školi primijenjenih umjetnosti u Utrehtu i Likovnoj akademiji u Sarajevu, u klasi profesora Mustafe Skopljaka. Studirao je na odsjecima arhitekture, likovne umjetnosti i nastavničkom odsjeku. Diplomirao je 2000. kao likovni umjetnik smjer kiparstvo, a 2004. na nastavničkom odsjeku i stekao zvanje docent likovne umjetnosti.

Nizozemska ima 17.280.000 stanovnika, a prostire se na 34.000 km2. U toj državi živi oko 63.000 ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Većina bh. populacije živi u Rotterdamu također u Amsterdamu, Utrehtu i Ajndhovenu.