Međunarodni dan žena ili 8. mart je praznik koji je postao sinonim kada se ženama pokloni cvijet ili neki drugi znak pažnje.

Međutim, 8.mart je praznik kada se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Prvi put je proslavljen 1909. godine u SAD-u, a kasnije je počeo da se slavi u cijelom svijetu. Koliko je u BiH Međunarodni dan žena prepoznat ko praznik koji se slavi borbu onih prije, ali i onih danas koje se bore u društvu za bolji položaj, govori nam Danijela Huremović, dipl. socijalni pedagog, voditeljica Sigurne kuće U.G. „Vive Žene“

,,Nažalost, borba za prava žena koja bi trebala biti u fokusu 8. marta, postala je komercijalizirana. Kupuju se buketi, pokloni, ugostiteljski objekti i turističke agencije se natječu, ko će napraviti bolju ponudu za 8.mart, dok većina žena nije upoznata sa svojim pravima, nesvjesna je svoje neravnopravnosti, obepravljenosti, diskriminisanosti.”, kazala je Danijela za Tuzlanski.ba.

Bosna i Hercegovina kao zemlja sa mnogim problemima koji su još uvijek u procesu rješavanja, kako se snalazi sa problemom ravnopravnosti, radi li na tome, osim što je donesen zakon o ravnopravnosti spolova?

“Bosna i Hercegovina je usvojila međnarodne konvencije, donijela i uskladila sve pozitivne zakonske propise sa međunarodnim standardima, uspostavila državne mehanizme za praćenje i unapređenje propisa kroz Agenciju za ravnopravnost spolova, Gender Centar F BiH, Gender Centar Republike Srpske, međutim stvarni problemi žene i dalje su prisutni, ne prijavljuju se, o njima se šuti. Zakoni se ne poštuju, žene su, krše se osnovna ljudska prava, uloga i položaj žene u društvu nije na zadovoljavajućem nivou.”, dodaje Danijela.

U Bosni i Hercegovini je još uvijek prisutan jaz na tržištu rada, kao i razlika u platama, koji su to savremeni izazovi, ako ih tako možemo nazvati, sa kojima se jedna žena bori u našem društvu?

,,Izazov je suočiti sa stereotipima o ulozi žene u društvu, koji nameću da je uloga žene da bude dobra majka i domaćica. Izazov je kako se boriti da žena ima status i položaj u svim društvenim sferama, u društvu koje nameće muške privilegije i dominaciju muškaraca. Izazov je kako ne odustati od borbe za ravnopravnost, ako nas na intervjuima za posao i dalje pitaju „Da li imate porodicu i planirate li još rađati“ ili ako žene dobije otkaz ili joj ne bude produžen ugovor, ako ostane u „drugom stanju“. “, objašnjava Danijela.

Mnogo žena nije upoznato sa pravima koje imaju, posebice žene iz ruralnih područja, a kako Danijela navodi, nema ih ko o tome educirati:

,,Nedovoljno su svjesne svojih prava, jer ih niko o tome ne educira, niti same imaju interes da se informišu o svoim pravima. Djelimično je razlog u tome, što smo sve odgajane uz određene poruke o poželjnoj ženskoj ulozi, koja nameće da je žena treba biti poslušna, ne treba se isticati, da joj je uloga da se brine o porodici, da treba da bude dobra supruga i još bolja majka, da je odgovorna sa očuvanje porodice. Većina nije ni imala priliku da se obrazuje, završile su uglavnom samo 4 razreda osnovne škole. Ne znaju da postoje zakoni, da imaju institucije koje im trebaju pružiti pomoć i podršku.”

Pored navedenih izazova, nasilje je također tema koja je još uvijek donekle tabu. Udruženje Vive žene koje djeluje na području Tuzle je nedavno pokrenulu kampanju Čuješ, vidiš, znaš – Reaguj zajedno sa policijskim službenicima i studentima, čiji je krajni cilj prevencija nasilja u porodici i da se unaprijeedi zaštita žrtava, kroz podnošenje zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera, a kako Danijela voditeljica Sigurne kuće Vive žene navodi, obazovanje je iznimno važno:

“Obrazovanje i edukacija su važan segment, i mogu pomoći u poboljšanju položaja žena u BiH i sprječavanju nasilja.”

Nedavna nedašavanja i javno istupanje Milene Radulović koja je progovorila o seksualnom zlostavljanju pokrenulo je veliki broj ispovijesti na društvenim mrežama žena i iz naše zemlje. Da li je sve ovo neka odskočna daska da nasilje nad ženama prestane biti tabu tema, kako na tome radi Udruženje Vive žene Tuzla?

,,U.G. „Vive Žene“, već 26. godina kroz različite aktivnosti, okrugle stolove, ulične kampanje, putem medija, kroz direktan rad sa ženama žrtvama nasilja, utiče na veću svijest građana o nasilju u porodici, kroz direktan razgovor, dijeljenjem letaka, davanjem insformacija o zakonskim osnovama nasilja u porodici, te kroz upućivanje u načine ostvarivanja pomoći i podrške u policijskoj stanici, centu za socijalni rad, U.G. „Vive Žene“, kazala je Danijela, te dodala da žene u svojoj borbi ne treba da budu same i da glasno govore o problemima.

,,Borba za prava traži akciju, da se glasno progovori o problemima, da se javno kaže o primjerima neravnopravnog postupanja ili uskraćivanja i kršenja prava. Šutnjom prihvatamo ulogu žrtve a počiniocu još veći osjećaj moći. “ (A. Hrnjić | Tuzlanski.ba)