Masivnost četvrtog vala zavisi od dosadašnje imunizacije.

Da li je za Bosnu i Hercegovinu neizbježan četvrti val pandemije Covid-19, kako su vlasti naše zemlje organizovale proces imunizacije, šta delta soj, koji je trenutno najzastupljeniji u Evropi, čini drugačijim od prethodnih sojeva koje smo imali u Bosni i Hercegovini, zašto su brojni zaraženi u BiH tokom trećeg vala imali negativne nalaze, zašto je važno uključiti struku u nabavku testova, te kakav je odnos države prema nauci pitanja su na koja je Naratorium potražio odgovore od prof. dr. Lejle Kapur Pojskić, naučne savjetnice u oblasti genetike i redovne profesorice za oblasti biotehnologija i biosigurnost na Univerzitetu u Sarajevu.

Profesorice Kapur Pojskić, iako je epidemiološka situacija još povoljna, posljednjih dana broj novozaraženih polako raste otkako su zabilježeni prvi slučajevi delta soja u BiH. Da li nam je četvrti val neizbježan ako znamo da još nismo počeli vakcinisati mlađe od 60 godina?

– Činjenica je da pandemija traje i da SARS-CoV-2 cirkulira u svjetskoj populaciji, mutira i prilagođava se, što dovodi do formiranja evolutivno adaptivnijih formi soja SARS-CoV-2 koje mi poznajemo kao varijante od interesa alfa, beta, gama, delta, lambda, itd. Pojavom novih varijanti raste i broj novih slučajeva, što posljedično dovodi do pogoršanja epidemiološke situacije – novog vala.

Nedovoljna procijepljenost

Novi val je neizbježan jer je on refleksija širenja zaraze u svijetu i regionu. U situaciji kada su epidemiološke mjere relaksirane, rizici značajno rastu. Također, one populacije u kojima procijepljenost još uvijek nije dovoljno visoka posebno su vulnerabilne za širenje infekcije. U Evropi se delta varijanta već značajno proširila i postat će dominantna varijanta SARS-CoV-2 i u BiH. Faktori porasta broja turista, te razni oblici masovnih okupljanja bez primjene i pridržavanja propisanih epidemioloških mjera ubrzat će taj proces i u našoj zemlji.

Šta do sada nauka zna o delta soju, šta ga čini drugačijim od prethodnih koje smo imali u BiH?

– Delta varijanta SARS-CoV-2 nastala je kao rezultat promjena u genomu SARS-COV-2 virusa, i to u dijelu S-proteina, koje se mogu utvrditi analizom sekvence virusa iz biološkog uzorka zaražene osobe. Na osnovu tih mutacija, mi pratimo pojavu i širenje delta varijante u populaciji KS.

Delta karakteristične mutacije daju svojstva ovoj varijanti virusa – da se brže i bolje širi u populaciji, da se prilikom zaraze u domaćinu vrlo brzo umnoži, pa čak u određenim slučajevima zarazi osobe koje su prethodno prebolovale COVID-19 ili bile vakcinisane.

U BiH se pojavio i gama soj. Da li je tačno da je on najviše otporan na stečeni imunitet?

– Pretpostavljamo da je u pitanju incidentalni nalaz i da se gama varijanta neće više širiti u BiH. Tačno je da gama varijanta posjeduje najviše „opasnih“ mutacija i dovodi do promjene strukture proteina na osnovu kojih imuni sistem čovjeka prepoznaje virus i aktivira odbrambeni odgovor. Kada se virus promijeni u tolikoj mjeri, onda postaje „neprepoznatljiv“ za postojeća antitijela na SARS-CoV-2, pa kažemo da virus „izbjegava stečeni imunitet“. Međutim, to nije univerzalno pravilo i otpornost virusa na vakcine nije apsolutna, što i dalje znači da vakcina omogućava kolektivnu otpornost ljudi na virus.

Mnogi se pitaju koliko traje imunitet vakcinisane osobe. Postoji li odgovor na ovo pitanje i šta Vam govori situacija iz Izraela gdje posljednjih dana broj zaraženih raste, a znamo da je početkom godine ovo bila jedna od zemalja s najviše vakcinisanih?

– Kao prvo, kada govorimo o vakcinama i kolektivnom imunitetu, tu je u fokusu populacija, a ne pojedinac. Populacija koja naseljava određeni prostor steći će kolektivni imunitet nakon potpune vakcinacije (obje doze) minimalno 70% svojih stanovnika. Na taj se način smanjuje vjerovatnoća širenja zaraze pod pretpostavkom da jedna zaražena osoba može zaraziti dvije druge, da virus neće mutirati i da susjedne populacije (države) imaju isti nivo imunizacije. Međutim, znamo da u realnosti države nisu izolovane i da sve dok se ne postigne kolektivni imunitet globalnih razmjera (a ne u pojedinim državama), virus će nastaviti da se širi, mutira i izaziva povremene talase epidemija u nezaštićenim populacijama.

Koliko nam može problema stvarati činjenica da se jedan dio bh. populacije vakcinisao u martu i aprilu, a drugi će možda doći na red u septembru?

– BiH od početka pandemije vodi fragmentiranu, neracionalnu i vrlo nesavremenu politiku imunizacije stanovništva, prepuštajući cijeli proces slučajnim i povremenim imunizacijama, bez praćenja stvarnog broja imuniziranih na bilo koji način, a koji su osnova proaktivnog planiranja zdravstvenih i epidemioloških mjera na svakom nivou organizacije društva.

Efekti i masivnost četvrtog vala, dakle, zavise od onog što je dosad učinjeno na planiranju i implementaciji imunizacije i reorganizaciji zdravstvenih ustanova, obuci i stručnom usmjeravanju kadra. Činjenica je da u Kantonu Sarajevo ogromnu prednost po tom pitanju daju stanovnici srednje dobi koji su vakcinisani u vlastitom aranžmanu u jednoj od susjednih država. Nažalost, nije poznato o kojem se broju tačno radi tako da ne možemo napraviti ozbiljnije predikcije efekata četvrtog vala na stanovništvo KS.

Iako nemamo dovoljno vakcina, jesmo li do sada morali početi s kampanjom vakcinacije, s obzirom na to da, čini se, antivakseri ne gube vrijeme?

– Određene kampanje za vakcinaciju su na snazi, ali njihova efektivnost nije poznata. Manje obrazovanoj i medicinski neupućenoj osobi teško je oduprijeti se antivakserskim tezama i racionalizirati stvarne rizike. Stoga je od velikog značaja prilagođena i stalna komunikacija eksperata sa stanovništvom u formi kontakt-emisija, novinskih publikacija, pa sve do nivoa odnosa ljekar – pacijent. Istina je da, s obzirom na veličinu bh. populacije i stanovništva KS, mi možemo očekivati svega nekoliko slučajeva (!) ozbiljnijih zdravstvenih reakcija na vakcine, a svjedoci smo efekata prethodnog vala epidemije i smrtnih ishoda koji ne bi bili takvi da je naša populacija imala bolji kolektivni imunitet. Vezano za dileme za ili protiv vakcine, moj glas ide uvijek za vakcinu i stalnu edukaciju stanovništva i stručnu potporu u donošenju prave odluke za njihovo zdravlje i dobrobit njihove bliže okoline.

Delta i gama sojevi zabilježeni su prvo kod stranih državljana. Smatrate li da bi BiH trebala imati rigoroznije uslove za ulazak u zemlju kada već nismo imunizirani u nekom značajnijem procentu?

– BiH definitivno treba imati nekoliko opcija za reakciju shodno kriznim epidemiološkim situacijama. Trenutno, nasumične kontrole na granicama i obavezan PCR za strance predstavljaju razumnu mjeru, ali u situacijama pogoršanja epidemiološke situacije i taj bi nivo kontrole bilo potrebno eskalirati i pojačati nadzor ulaska eventualno zaraženih osoba u BiH. Veoma važnu ulogu tu imaju i organi javnog reda i mira, te kantonalne inspekcije koje nadziru sprovođenje propisanih epidemioloških mjera. Na kraju, najveći uticaj na epidemiološku stabilnost imaju upravo pojedinci i njihov odnos prema mjerama samozaštite i zaštite od širenja virusa. Za svaku virusnu česticu koja se ne prenese na sljedeću osobu životni ciklus zauvijek prestaje.

Koliko je realno da Bosna i Hercegovina razvije svoj soj virusa?

– Mutacije virusa nastaju spontano u velikim populacijama, gdje je širenje nemoguće staviti pod kontrolu i epidemiološki nadzor. Zaražene osobe putuju i diseminiraju tu novu varijantu na različitim lokacijama. Pitanje je gdje će i kada ta nova mutacija biti otkrivena i opisana. Obično se kolokvijalni naziv varijanti daje prema lokaciji gdje je prvi put opisana, pa otud nazivi brazilska, južnoafrička ili britanska varijanta. Međutim, ti nazivi se aktivno izbacuju iz upotrebe i varijante dobijaju oznake po grčkom alfabetu.

Mala je vjerovatnoća da će se nova mutacija od globalnog značaja razviti baš u BiH jer smo mi dio šireg neograničenog epidemiološkog prostora koji dijeli vrlo slične karakteristike u broju novozaraženih, hospitaliziranih i umrlih od COVID-19.

Tokom trećeg vala, značajan je broj građana imao simptome, ali su im rezultati PCR testiranja bili negativni i po nekoliko puta, da bi pozitivan nalaz dobili tek iz 4. ili 5. pokušaja. Koliko je važno kakve testove nabavljamo?

– Zaraza sa SARS-CoV-2, kao i tok i oporavak od bolesti, višefazan je proces koji ima svoje trajanje i „mjerljivost“ virusa nije jednaka u svim fazama zaraze. Puno rjeđi uzrok varijabilnosti rezultata, kada je u jednoj laboratoriji uzorak pozitivan, a u drugoj nije, jeste tehničke prirode i može biti zbog nepouzdanosti testa ili greške pri radu. Međutim, tehničke greške se dešavaju vrlo rijetko i danas ljekar može dijagnosticirati COVID-19 i na osnovu drugih laboratorijskih parametara i pregleda pacijenta.

Neriješen izazov

Izgradnja laboratorijskih kapaciteta i harmonizacija dijagnostičke prakse na nivou BiH još je jedan izazov koji bh. zdravstvo nije adekvatno riješilo. U Kantonu Sarajevo su laboratorijski kapaciteti organizovani na način ujedinjavanja javnih i privatnih laboratorija koje mogu zadovoljiti potrebe dijagnostike. Međutim, i tu ima mjesta za unapređenje na nivou harmonizacije metoda i međulaboratorijske kontrole kvaliteta, te uvođenja i finansiranja novih metoda zbog genetičke specifičnosti novih varijanti virusa. Nikako nije zanemarljiva pouzdanost testova koji se nabavljaju, pa je u nabavci vrlo važno učešće stručnih lica koja procjenjuju validnost testova koji se nabavljaju na bazi provjere tehničkih specifikacija proizvođača.

Profesorice, dugo ste u oblasti nauke. Za kraj ovog razgovora, recite nam da li bi država trebala više izdvajati za nauku?

– Naša država ne implementira proaktivnu unutrašnju politiku kada je u pitanju organizacija i unapređenje naučnih kapaciteta. Taj je dio prepušten entitetskim i kantonalnim ministarstvima, što je, po mom mišljenju, neproduktivan pristup u društvima s ograničenim ekonomskim rastom. Naravno da bi bilo potrebno povećati finansiranje naučnoistraživačkih i istraživačkorazvojnih projekata jer smo mi daleko ispod ne samo evropskog nego i svjetskog prosjeka po izdvajanju za nauku. Prema zvaničnim statističkim izvještajima, po inovativnosti i tehnološkom razvoju, na samom smo dnu svjetske ljestvice. Kada je u pitanju šira društvena perspektiva, kvalitet obrazovanja i nauke jedne zemlje u direktnoj su vezi s osjećajem sreće, kvalitetom života i dugovječnosti njenih stanovnika.

No, prije povećanja ulaganja, potrebno je definisati i pojačati unutrašnje istraživačke i tehnološke kapacitete, definisati prioritete razvojne strategije i usaglasiti ih s potrebama privrednog sektora. Iskustva s terena pokazuju da u BiH postoji jezgro kreativnog istraživačkog rada na polju informacionih tehnologija i biotehnologije koje bi definitivno trebale biti u srži strateškog razvoja nauke u BiH. Neodvojivo od toga, javni univerziteti, koji su, osim visokog obrazovanja, i ključni nosioci naučne misli, moraju preuzeti odgovornost za razvoj nauke kao temelja svakog savremenog i ekonomski prosperitetnog društva. (Razgovarao: Adem Džaferović | Naratorium redakcija)