Ko je za, a ko protiv Bošnjaka? Zašto se svađaju Srbi? O tome priča politika s istoka Bosne. Narod u planini trpi.

Svaki radni dan Halil Ajšić prevozi djecu iz škole do kuće. Škola u Srebrenici je udaljena 20 kilometara. U Kutuzero se vratio prije 12 godina. Još čeka da mu vlast asfaltira put, kojim se zimi može putovati samo pješice.

Daleko od njegovih očiju, političari u Srebrenici vode bitku za prvog čovjeka ovog grada i za unosne građevinske poslove koji su u nadležnosti općinske administracije. Široka parlamentarna koalicija i jedinstvo bošnjačkih i srpskih političkih stranaka raspalo se nakon tri godine, i to na pitanju srebreničkog Doma zdravlja, koje se aktuelizira pred svake lokalne izbore. Direktor Doma zdravlja Nenad Milošević, bivši kadar SNSD-a, smijenjen je jer je počeo raditi protiv interesa predsjednika srebreničkog SNSD-a Radomira Pavlovića. U tome je SNSD dobio podršku najveće parlemntarne stranke SDA, koju predvodi Hamdija Fejzić. Protiveći se takvoj stranačkoj kombinatorici, načelnik Ćamil Duraković je Skupštini ponudio svoj mandat na raspolaganje. Time je na površini isplivao sukob koji je godinama tinjao između njega i potpredsjednika Skupštine Hamdije Fejzića.

“Hamdija Fejzić želi da bude načelnik.Ako je tako, ja ću učiniti sve na ovim prostorima da on to ne bude, jer mislim da nije adekvatno rješenje i da bi uništio ovaj narod. Pavlović i Fejzić moraju nestati s političke scene u Srebrenici, jer vode pogrešnu politiku, koja nije u interesu ovog naroda”, tvrdi Duraković.

Radomir Pavlović otkriva kako se zbog Doma zdravlja raspala koalicija, najavaljući SNSD-ovo savezništvo sa SDA, protiv SDS-a i ostalih stranaka koje čine srebreničku koaliciju.

“Svi su odbornici bili za ovu politiku i za smjenu dikrektora Doma zdravlja, a bili su i za politiku rušenja platforme jer nije funkcionisala“, kaže Pavlović

Za njega i SNSD Dom zdravlja je najvažiniji adut pred naredne izbore.

Kako naglašava Momčilo Cvjetinović, predsjednik srebreničkog SDS-a, razlog tome je zapošljavanje – tu već ima 20 prekomjernih.

“Od 50 uposlenih, imate 15 nemedicinskog osoblja i 35 medicinskog osoblja. Imate skoro više vozača nego doktora. To je ta politika SNSD-a“, kaže Duraković.

“Radomir Pavlović je partijski zaposlio preko 50 posto ljudi u Dom zdravlja mimo sistematizacije” , tvrdi Nenad Milošević, bivši direktor Doma zdravlja Srebrenica.

Nije samo zapošljavanje podobnih kadrova jedini Pavlovićev interes u srebreničkom Domu zdravlja. On želi kontrolisati i snabdijevanje lijekova u toj medicinskoj ustanovi, gdje bi se našlo mjesta i za njegovu privatnu apoteku.

“Supruga je radila u Bosnalijeku. Ima privatnu apoteku, 22 godine“, kaže Pavlović.

Miloševićeva smjena nije slučajna. Kada je otkazao poslušnost SNSD-u, odbio je potpisati produženje ugovora Pavloviću, a nakon toga podnio je nekoliko krivičnih prijava protiv Pavlovića nadležnom tužilaštvu.

“On ima uvjerenje svoje o specijalizaciji koje stoji 17 godina u Domu zdravlja. Nikad nije donio diplomu o specijalizaciji. Ima četiri ili pet stanova u Beogradu, vilu na Tari, apartman na moru, stan na moru“, nastavalja Milošević.

No, za Miloševićevu smjenu u Skupštini nije bilo dovoljno ruku. Stoga su Pavlović i pojedini bratunački poduzetnici bliski SNSD-u krenuli u kupovinu tri odbornika koja su im nedostajala, tvrde u suparničkim političkim strankama.

“Ovu kampanju finansira privatni poduzetnik iz Bratunca. Imamo nezvaničnu informaciju da su određeni odbornici primili određene sume novca da bi digli ruku za ono što su dogovorili Pavlović i Fejzić. Fejzićeva firma i firma tog privatnika imaju izuzetno dobru saradnju“, tvrdi Daut Tihić, odbornik SBB-a u Skupštini općine Srebrenica.

“Sa Gamapromom sam ja radio kao biznismen, znate. S njim sam se tako upoznao. Gmaprom je bio sevep da Milošević dođe za direktora. Miloševićev brat je oženio kćerku vlasnika tog Gamaproma. On je mene pozvao i pitao može li on biti direktor – ja sam rekao da ćemo pozvati Pavlovića. Pozvali smo ga, on je pristao i njega smo postavili za direktora“, priča Fejzić, predsjednik srebreničke SDA.

Zahvaljući političkom utjecaju, Fejzićeva firma Polet doživjela je pravu poslovnu ekspanziju. Godinama bez problema dobija poslove na području ove općine. Fejzić tvrdi da nije u sukobu interesa, mada je njegova firma dobila poslove čija je vrijednost veća od tri miliona maraka.

“Neka oni pokažu koliko je to poslova dato toj firmi, a koliko ostalim. Kao što je firma sa Skelana ili iz Bratunca, čiji su vlasnici Srbi“, ističe Fejzić.

“Znamo svi da Hamdija Fejzić ima svoje preduzeće Polet doo Ilijaš, koje egzistira otkako on egzistira. Čovjek ima problem – želi i da u preduzeću uporedo radi i da obnaša poziciju potpredsjednika Skupštine. Znao sam se često zavaditi s tim čovjekom iz razloga ako nema posla za njegovu firmu. Ili ako na vrijeme nije plaćena neka tranša za tu njegovu firmu“, kaže Duraković.

U SDS-u tvrde da je politička kriza kreirana u Bajinoj Bašti, odnosno da je sve proizveo bajinobaštanski lobij, kojem pripada Pavlović.

“Njima je u interesu da doziraju sukobe, jer iz tih sukoba oni najbolje prolaze. Najviše para zarađuju na sukobima. Ucjenjuju. A zapravo sve su to neki lični interesi“, govori Cvjetinović.

“Imate odbornike čija se politička vizija svodi na to gdje će moj muž biti zaposlen ili nećete dobiti podršku u Skupštini. Hamdija Fejzić je zaposlio brata u Dom kulture. Senaid Ademović zaposlio sina u vatrogasno, odbornik Salko Nukić zaposlen u Dom kulture. Begija Avdić – muž joj zaposlen u radio. Miloš Milovanović – supruga u Biblioteku“, otkriva Duraković.

Istina je i to da je aktuelni predsjednik Skupštine Miloš Milovanović na spisku učesnika u srebreničkom genocidu koji je sačinila Komisija Vlade RS-a. On je, naime, u julu 1995. godine sudjelovao u napadu na UN-ovu zaštićenu enklavu. Sam kaže da 1995. godine bio pripadnik VRS-a – tog jula bio je na Kvarcu.

Za uglednog srebreničkog ljekara Sabita Begića politički haos nije nikakva slučajnost. Tvrdi da je to plod loše poslijeratne politike koja se sa viših nivo prelila i u ovaj grad: “To je odraz te politike koja nije bila nikakva politika. Gdje ljudi nisu vodili računa o mještanima, o gradu, o naselju – nego su samo svoje lične interese ganjali, iznosili na površinu ili ispod stolova rješavali ono što su htjeli”.

Nakon sastanka u centrali SDA političke tenzije u ovom gradu su se smirile. Duraković je ostao u načelničkoj fotelji, zbog toga što je dobio obećanje da više neće biti smjena u javnim preduzećima i ustanovama bez njegove saglasnosti. No, nije dobio obećenje da će i na narednim izborima za načelnika imati podršku SDA. Ko će biti prvi u srebreničkih Bošnjaka – odlučit će ovdašnje boračke organizacije.

Halila Ajšića, s početka priče, i ostale povratnike u Kutuzero politika je davno zaboravila. Oni još nemaju ni osnovne uslove za život. U ovom povratničkom mjestu, koje se nalazi odmah pored srebreničkog rudnika Boksit, niko nije zaposlen.

“Zapošljavaju se ljudi iz Gackog, iz Sarajeva, iz Brčkog, iz Tuzle. Tu su radili naši stari, mi ne možemo“, priča Halil.

Bezbroj puta su se Općini obraćali za pomoć. Ali, bezuspješno. Za to će imati još jednu priliku. I to, pred lokalne izbore kada se, zbog glasova, političari ipak sjete ovih ljudi. (federalna.ba)