General-pukovnik tzv. Vojske RS-a u penziji Manojlo Milovanović umro  je jutros u Banjaluci, potvrdio je za Srnu predsjednik Boračke organizacije Srpske Milomir Savčić.

Kako pišu mediji u RS-u bio je to čovjek koji je “sebe ugradio u temelje RS-a i značajno doprinio njenom stvaranju ishodom mnogih bitaka koje je vodio”.

No, podsjetimo da je Milovanović bio desna ruka osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu. Bio je, naime načelnik Generalštaba tzv. VRS. Bio je i ministar odbrane RS-a od 1998. do 2001. godine, te član Senata RS-a od 2009. godine, prenosi Radio Sarajevo.

Milovanović je rođen 21. novembra 1943. godine u selu Laminci kod Gradiške. U JNA je odlikovan Ordenom za vojne zasluge sa srebrnim mačevima, Ordenom narodne armije sa srebrnom zvijezdom, Ordenom za vojne zasluge sa zlatnim mačevima, Ordenom rada sa zlatnim vijencem.

U Vojsci RS-a odlikovan je Ordenom Nemanjića i Ordenom Karađorđeve zvijezde Republike Srpske prvog reda. Penzionisan je 22. decembra 2000. godine.
Jedne prilike, na pitanje novinara “Jeste li se, kao drugi čovek VRS, složili oko načina kako su se izvodile operacije u Srebrenici?”, ovako je odgovorio:

“Kada smo 1993. godine osvojili Konjević Polje i, praktično, ”poklopili” Srebrenicu, prije dalje akcije, kontaktirao sam s Mladićem i Karadžićem i pitao ih ”šta dalje”. Oni su, koliko se sjećam, bili na nekim mirovnim pregovorima u Ženevi. Karadžić mi je rekao da stanem, a Mladić da nastavim operaciju. Rekao sam im da se usaglase, pa da mi se ujutru jave. Nisu mi se javili, pošto se, očigledno, nisu usaglasili. Vidio sam kakvo je stanje u Srebrenici i oko nje, gdje je bilo dosta civila, odlučio sam da se povučemo. Izbjegnuto je, bez sumnje, ono što se dogodilo dvije godine kasnije, u julu 1995. godine. Od tada sam bio na drugim zadacima, daleko od Srebrenice. Da mi je bio na raspolaganju bar dio snaga koje su, tada, bile angažovane u tom regionu, bilo bi mi mnogo lakše na zapadno-krajiškom ratištu.”

Također, na internetu postoje snimci gdje Milovanović rukovodi napadom na Bihać i ispituje zarobljene pripadnike 5. bataljona 5. korpusa.

Kada se u medijima pojavila informacija da ga Hrvatska traži zbog ratnih zločina kazao je kako je svoju nedužnost već dokazivao i u Den Haagu i u Sarajevu te kako se nakon svega “osjeća jadno”. (Tuzlanski.ba)