Zakonom zaštićeno područje Bijambara, oko 40 kilometara sjeverno od Sarajeva, poznato je mjesto kojeg zbog prirodnog ambijenta iz godine u godinu posjećuje veliki broj turista iz brojnih zemalja svijeta.
Ipak, velike grupe koje ovog ljeta pohode Bijambarsku pećinu dolaze uglavnom iz arapskih zemalja među kojima prednjače Katar, Saudijska Arabija i Bahrein.
Dvadesettrogodišnja Zerina Čelik već tri godine radi kao turistički vodič kroz, za sada jedinu za posjetioce uređenu i osvijetljenu pećinu na Bijambarama. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako nije moguće precizirati broj turista koji posjećuju Bijambare, ali kako se radi o velikom broju.
– Biljni i životinjski svijet –
“Veliki broj ljudi je zainteresovan za pećinu. Većinom su to Arapi i manje grupe Nijemaca. Mogu reći da sve više i više dolaze. Vole posjetiti Bijambare i ostala mjesta u BiH”, ističe Čelik podsjećajući kako je na Bijambarama pronađeno šest pećina od kojih je jedva otvorena za građane.
Do pećina su, kako kaže, prvi puta došli planinari jer je bogati životinjski i biljni svijet koje nude Bijambare oduvijek okupljao ljubitelje prirode, alpiniste, lovce i travare.
Kako kaže Čelik, velika pećina je srednja po redu, ali je najveća i glavna po istraženosti. Na samom ulazu u pećinu koja je od velikog značaja za bosanskohercegovački turizam, osjetan je pad temperature zraka.
Kroz uglavnom mračnu, na pojedinim mjestima osvijetljenu pećinu vodi staza duga 500 metara i posjetioce provodi kroz četiri velika pećinska hodnika od kojih je, svaki za sebe, lijep i jedinstven.
“Najveći i ujedno najljepši je četvrti, takozvani “kocertni ili muzički hodnik” nazvan po svojoj akustičnosti. U ovoj sali prije dvije godine održan je koncert jedne bh. grupe, a prije sedam godina je bilo upriličeno vjenčanje”, kazala je za AA Čelik dodajući kako se akustična sala moće koristiti za privatne događaje iako je malo takvih upita.
– Bogaststvo pećinskih ukrasa –
Nadaleko je poznata Bijambarska pećina po svojim unutrašnjim ukrasima. Naime, stalaktiti smatrani “pećinskim nakitom” kroz hiljade godina ispunili su stropove pećinskih hodnika formirajući ogromne strukture koje vise prema podu.
Čelik pojašnjava kako je za jedan centimetar pećinskog urasa potrebno 160 godina.
“Prema veličini koju ovdje vidimo možemo reći da je njena starost nekoliko miliona godina. Temperatura u ovoj sali je konstantno pet stepeni. To je dokaz da ona nema dodira sa vanjskim svijetom. U zimskom periodu je minus, stvore se ledenice veličine čovjeka i tada se ovdje ne može ući. Pećina se tada zatvara za posjetioce”, pojašnjava Čelik.
Kada je riječ o životinjskom svijetu u pećini, u njoj je zastupljeno deset vrsta od kojih najviše šišmiša i cvrčaka čije nastambe postoje najviše u mračnim neosvijeljenim dijelovima pećina, a koji iz svojih staništa izlaze kada u pećinu uđe veliki broj posjetilaca ili glasne djece.
Prema riječima vodiča Zerine Čelik, upravo zbog prirodnog bogatstva kojim obiluju Bijambare, arapski posjetioci pohode ovo mjestu u velikim grupama, iz godine u godinu. (Tuzlanski.ba)
