Zeničanka Berina Čorić tumač je za znakovni jezik iako ima svega 23 godine. Naučila ga je jer je morala, s obzirom na to da njeni roditelji ne čuju.

Berina je studentica treće godine Politehničkog fakulteta Univerziteta u Zenici te volonterka koja radi sa osobama oštećenog sluha. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) ova 23-godišnjakinja kaže kako ju je život naučio znakovnom jeziku. Berina je znakovni jezik naučila upravo zbog roditelja, kao i njen brat i sestra, koji čuju, upravo kao i Berina.

“Najčešće pitanje koje mi ljudi postavljaju je kako sam naučila znakovni jezik. Odgovor je vrlo jednostavan i uvijek isti: život. To je ono što me naučilo znakovnom jeziku, s obzirom na to da sam dijete roditelja oštećenog sluha“, započela je Berina svoju priču.

Kaže kako se ne sjeća trenutaka kada je počela učiti znakovni jezik, za razliku od bosanskog jezika.

“Sjećam se kako sam učila izgovarati riječi, pa zato kažem da je znakovni jezik ustvari moj maternji jezik. Za neke osnove znakovnog jezika potrebno je od tri do šest mjeseci da se nauči, dok je za usavršavanje jezika potrebno nekoliko godina. Sve zavisi i od toga da li imamo doticaja sa gluhim osobama, a kako bi usavršili znakovni jezik trebamo sa gluhim osobama imati više doticaja“, nastavila je Berina.

Razlika između znakovnog i nekog stranog jezika, objasnila je Čorić, je u tome što u znakovnom jeziku ne postoji gramatika, ne postoje padeži, veznici i slično i mislim da je lakše naučiti znakovni nego neki drugi strani jezik.

Za sebe kaže kako je odrasla u svijetu tišine i da joj je bilo normalno da zna znakovni jezik i da joj je bilo neobično izgovarati riječi sa ljudima koji čuju.

Berina je i tumač za znakovni jezik te svoje znanje koristi kako bi pomogla ljudima sa oštećenjem sluha ili onima koji nikako ne čuju.

“Zakon o upotrebi znakovnog jezika usvojen je 2009. godine, ali je samo mrtvo slovo na papiru. Ne postoji način na koji ja mogu dobiti certifikat kao tumač, iako je moje znanje tu. Ne postoji način da dobijem papir koji dokazuje da znam znakovni jezik, jer komisija koja bi trebala da mi izda tu potvdu ne postoji, a broj tumača znakovnog jezika u Zeničko-dobojskom kantonu je mali, pa tako većinom u skladu sa potrebama radim kao tumač znakovnog jezika na sudu ili drugim mjestima po potrebi i pozivu“, napomenula je Čorič.

Berina je i akivistica i volonterka koja je odlučila da podigne svijest o osobama oštećenog sluha kroz svoju Facebook stranicu.

“Došla sam na ideju da svoje znanje ne zadržavam samo za sebe nego da ga širim. Htjela sam pokrenuti neki kurs, no to nije bilo jednostavno, pa sam napravila Facebook stranicu na kojoj bih postavljala neku riječ na znakovnom jeziku, a ispod bih stavila prevod“, rekla je Berina te dodala kako se iznenadila brojem zainteresovanih ljudi koji su željeli da saznaju više o znakovnom jeziku te kako ga naučiti.

Berina je radila i kao tumač u Udruženju gluhih i nagluhih Zenica te je članovima po potrebi za određene aktivnosti prevodila što je potrebno.