U vrijeme izbora niko se sa našim sagovornicima ne druži pa čak ni njihovi najbliži prijatelji. Zbog straha. Jer to je preduvjet da do posla neće doći. Uhljebljivanje je tako umjesto sramote postalo jedina prilika.
Iako je dobrovoljno stupio u odbranu Bosne i Hercegovine sa samo 18 godina, Azmir danas ogorčeno govori o tome kako već više od 25 godina ne može do posla u svom gradu. Svaki dan sa sobom nosi 12 odbijenica.
“Kako ne biti ogorčen. Ja sam nekad mogao progutati neke stvari dok sam sa nekim svojim školskim drugovima aplicirao na ta radna mjesta pa ja nisam prošao, a oni prošli. Ajde, prije se oženili, stekli porodice pa sam to nekako prihvatio. Sad sam aplicirao sa djetetom svog školskog druga. Da apsud bude još veći, to dijete je primljeno dok ja ponovo nisam2, govori za RSE Azmir Beširović, demobilisani borac, te dodaje:
“Ne želim da se bavim nikakvom politikom niti me zanima. Zanima me samo moje osnovno ljudsko pravo – pravo na rad, da hranim svoju porodicu od svog rada“.
Damir Husić je diplomirani ekonomist ali napušta Banoviće. On i supruga, diplomirana pravnica, odlaze put Njemačke.
“Već duži niz godina oboje smo nezaposleni. Trenutno idemo u Srednju medicinsku školu u Gračanici vanredno. Zbog cjelokupne situacije jednostavno ne vidimo budućnost u ovom gradu, bar radi našeg djeteta. Naravno da sam razočaran. U 40-toj godini ja moram da idem iz ovog grada i ove države, pa ko ne bi bio“.
Oni koji su se ohrabrili javno govoriti, a ovdje su takvi rijetki, tvrde da doživljavaju mobing samo jer su odbili biti podobni.
“Odgovorno tvrdim da ja i svi moji komorati koji nisu članovi ono drugog sindikata koji je namjenski formiran, snosimo posljedice i doživljavamo diskriminaciju i torturu svakodnevno. Zapošljavanje u RMU Banovići vrše povjerenici mjesnih zajednica po liniji podobnosti i rodbinskim vezama“, kaže Vahid Đerđić iz Sindikalne organizacije RMU Banovići, te dodaje:
“Pošto je u međuvremenu rodbinskih veza ponestalo jer su svi zaposleni, sada povjerenici zapošljavaju samo one koji su podobni i koji im u vrijeme izbora pokazuju totalnu poslušnost“.
“Normalno je da se u rudnik ne mogu svi zaposliti. Trebalo bi 100 godina da se tih 6.000 ljudi zaposli, tako da do posla možete doći ako ste član lokalne vladajuće stranke, a drugi uslov je da ste bliži rod. Svi ostali koji nisu spremni da se učlane u stranku, odnosno koji glasno razmišljaju imaju jasnu poruku – selite se iz ovog grada“, kaže Kadrija Mešić, diplomirani pravnik iz Banovića.
Sjeverna Koreja danas je prema tvrdnjama sugovornika jedina usporedba sa malom općinom Banovići.
“Građani ne mogu doći do informacije na koji način se odlučuje o njihovim pravima u općinskom vijeću. S druge strane, ako svi građani ravnopravno ne mogu doći do svog osnovnog ljudskog prava – prava na rad, a time i prava na život šta je to drugo nego Sjeverna Koreja“, kaže Mirnes Mujkić iz Banovića.
Jedan od najvećih industrijskih giganata u BiH stoluje baš u ovom gradu. RMU Banovići koji danas upošljava oko 2.900 ljudi.
“Svi očekuju da dobiju posao. Nažalost u Banovićima rijetko ko upošljava osim Rudnika, a mi u prosjeku oko 120 ljudi godišnje zaposlimo. Vjerujem da će neki i ostariti čekajući posao ali mi jednostavno nismo u mogućnosti da riješimo sve probleme i da zaposlimo sve one koji očekuju posao“, kaže Mirnes Mujkić direktor RMU Banovići.
Na posljednjim lokalnim izborima izlaznost birača bila je oko 90%, a gotovo sve glasove osvojila je SDA. Općinsko vijeće broji 25 vijećnika, a osim SDA samo još SDP participira sa dva vijećnika i SBB sa jednim vijećnikom.
Ipak, u Rudniku tvrde da stranačkog upošljavanja nema, uz podatak da je više od 600 uposlenih iz reda braniteljske populacije, djece poginulih branitelja te porodice koje su ocijenjene kao socijalni slučajevi.
“Vjerujem da je najviše zaposleno iz SDA jer je ta stranka na prošlim izborima imala preko 86 % glasova pa samim tim vjerujem da je njenih članova najviše zaposleno“, kaže direktor Rudnika.
A stvarna slika u Banovićima zapravo izgleda ovako: u vrijeme izbora niko se sa našim sagovornicima ne druži pa čak ni njihovi najbliži prijatelji. Zbog straha. Jer to je preduvjet da do posla neće doći.
Uhljebljivanje je tako umjesto sramote postalo jedina prilika.
(Maja Nikolić | Radio Slobodna Evropa)
