Utorak, 7. Jula 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Balkanska suđenja za terorizam i veze s dijasporom

Suđenja za ratovanje u Siriji i Iraku u svim državama bivše Jugoslavije pokazuju da je velika većina optuženih bila ili indoktrinirana ili tijesno povezana s radikaliziranim zajednicama u Njemačkoj, Austriji i Italiji.

“Ja ne znam šta je Islamska država”, rekao je Ahmed Mousa u novembru prošle godine, nakon što je privremeno pušten na slobodu iz zatvora u Bugarskoj.

Mousa je imam iz Iztoka, dijela grada Pazardžik na jugu Bugarske. Uhapšen je prije tri godine zajedno s još 13 osoba zbog sumnje da su širili propagandu tzv. Islamske države i podsticali na vjersku mržnju.

Mousa i još dvojica su kasnije dodatno optuženi i da su pružali pomoć stranim ratnicima na njihovom putu za Siriju.

Mousa je do svoje dvadesete godine bio hrišćanin. Redovno je odlazio u lokalnu evangelističku crkvu. Međutim, kasnije je postao jedan od vođa novog islamističkog pokreta u Iztoku. U presudi kojom je proglašen krivim za širenje vjerske mržnje opisan je proces njegove transformacije.

Mousa je prešao na islam tokom jedne posjete Austriji sredinom devedesetih godina. Potom je pohađao jednogodišnji kurs za imame u bugarskom selu Surnica – i upravo tamo ga je njegov učitelj, koji je studirao u Saudijskoj Arabiji, upoznao sa selefijskim idejama.

Policijska istraga je otkrila da su Mousa i njegova grupa bili čvrsto povezani s velikom bugarskom zajednicom u Kölnu u Njemačkoj, gdje su inače mnogi bugarski Romi otišli radi zaposlenja.

Jedan svjedok je kazao tužiocima da je Angel Simov, jedan od druge dvojice optuženih, pomogao Turčinu s kojim je radio u Njemačkoj da otputuje u Siriju.

Sudski spisi dalje potvrđuju da je sam Mousa 2001. godine u Kölnu stupio u kontakt sa “Kalifatom”, turskom islamističkom organizacijom sa sjedištem u Njemačkoj, i pristao da širi njihove ideje. Te godine u decembru organizacija je zabranjena.

Ipak, Mousin slučaj nije izoliran događaj. Suđenja za terorizam i učešće u stranim konfliktima u ostalim balkanskim državama koje prati Balkanska istraživačka mreža (BIRN) pokazuju da su mnogi optuženi ili primali novac od organizacija i pojedinaca iz Evrope ili su bili pod uticajem evropskih islamskih fundamentalista, i to prije svega iz Njemačke, Austrije i Italije.

Austrija – centar bh. džihadista
Sudski postupci u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Austriji pokazuju da je većina ratnika u Siriji povezana s dijasporom nastanjenom u Austriji. Jedan od razloga tome jeste i činjenica da je Austrija vrlo blizu. Pored toga, tvrde eksperti, fundamentalističke organizacije u Austriji imaju značajan stepen slobode.

“Zbog otvorenosti austrijskog društva vjerskim slobodama i značajne balkanske populacije koja živi tamo, za propovjednike radikalnog islama bilo je lako da [tamo] razviju organizacije, uključujući i najozloglašenije radikalne islamističke propovjednike”, kaže profesor Jasmin Ahić sa sarajevskog Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije.

Sud BiH je 2016. godine oglasio Nedžada Mujića krivim zbog pružanja finansijske pomoći stranim borcima. Sam Mujić je također u periodu od 2013. do 2015. godine nekoliko puta putovao iz Austrije u Siriju. Sud BiH je utvrdio da je Mujić putovao u Siriju sa značajnim sumama novca, koje bi onda davao ratnicima koji su se borili protiv režima sirijskog predsjednika Bashara Al-Asada.

Mujić je osuđen na godinu dana zatvora, ali je tu kaznu izbjegao time što je platio novčanu u iznosu od oko 15.000 eura, i vratio se u Austriju, gdje ima privatni biznis.

Sudovi u Austriji su također procesuirali slučajeve povezane sa džihadistima porijeklom iz BiH. Tako je prije tri godine policija uhapsila Mirsada Omerovića, poznatijeg kao Ebu Tejim, i još dvanaest osoba zbog sumnje da su vrbovali ljude za vršenje terorističkih aktivnosti. Hapšenje je uslijedilo nakon što su dvije tinejdžerke – Sabina Selimović i Samra Kesinović – pobjegle iz Austrije u Siriju. Policija je vjerovala da je Omerović, koji je inače rođen u Tutinu u jugozapadnoj Srbiji, veoma značajna osoba u mreži tzv. Islamske države u Evropi.

Omerović je, kako se navodi u policijskim dokumentima, bio veza između vođstva stacioniranog u Raki u Siriji, i bosanskohercegovačkih ratnika, među kojima je bio i Bilal Bosnić – koji trenutno izdržava sedmogodišnju kaznu zatvora zbog poticanja na ratovanje u Siriji.

Omerović je 2015. osuđen na 20 godina zatvora, a tokom suđenja se saznalo i da je upravo on vodio jednu od džamija u koje su išli mnogi džihadisti s prostora bivše Jugoslavije.
Bosanskohercegovačke sigurnosne službe vjeruju i da se iza portala “Vijesti Ummeta”, koji širi propagandu, nalaze upravo radikalni islamisti iz Austrije.

Što se tiče Srbije, suđenja optuženima za terorističke aktivnosti u Siriji također pokazuju da su vođe omladinskih organizacija koje su regrutirale mlade iz Novog Pazara – imale ili finansijske ili duhovne veze sa Austrijom.

Albanski džihadisti okrenuti Italiji
Pored građana BiH, i Albanci su još jedna veoma značajna balkanska grupa boraca na ratištima Bliskog istoka. Ali, dok je BiH okrenuta Austriji, Albanci tradicionalno imaju bliske veze sa Italijom, koja je veoma često utočište albanskim kriminalcima i, odskora, albanskim džihadistima.

Tako je, naprimjer, kosovsko suđenje Sametu Imishtiju – koji je koristio “Facebook” za širenje propagande tzv. Islamske države – pokazalo da je često putovao u Italiju i bio povezan s tamošnjom kosovskom i albanskom dijasporom.

Prošle godine je italijanska policija uhapsila četvero građana Kosova zbog sumnje da su “islamski militanti”. Svi oni su imali dozvole za boravak u Italiji. Do hapšenja je došlo nakon 12 racija, od kojih je deset bilo u centru Venecije, jedna u Mestreu i jedna u Trevisu.

Mediji su tada objavili da se na telefonskim snimcima osumnjičenih čulo kako slave teroristički napad u Londonu iz marta 2017. godine, kada je pedesetdvogodišnji Halid Masud kolima uletio u masu ljudi koja je išla preko Vestminsterskog mosta i ubio tri osobe, a potom na smrt izbo policajca ispred zgrade Parlamenta.

“Svi su bili pobornici ideologije tzv. Islamske države i zainteresovani za nedavne napade, prije svega na onaj u Londonu, koji su hvalili”, kazao je Adelchi D’Ippolito, tužilac u ovom predmetu.

Derand Krasniqi, ekspert za sigurnost iz Tirane, rekao je za BIRN da su najproblematičniji slučajevi terorizma u kojima su učestvovali Albanci imali veze sa Italijom. Krasniqi je kazao i da su italijanske vlasti u posljednjih nekoliko godina deportirale najmanje petnaest Albanaca zbog sumnji na ekstremizam.

Tako je u maju prošle godine iz Italije deportiran dvadesetpetogodišnji Albanac koji je tamo živio osam godina, nakon što je optužen da aktivno podržava tzv. Islamsku državu (ISIL). U oktobru iste godine vlasti su protjerale dvojicu Albanaca – jednog porijeklom iz Makedonije, a drugog iz Albanije – jer je antiteroristička policija u Bariju otkrila da su bili u konstantnom kontaktu s radikalnim pristalicom ISIL-a. Mjesec dana kansije, u novembru 2017., dvadesetdvogodišnji Albanac koji je živio u Riminiju vraćen je u Albaniju jer je, po navodima medija, izašao iz kućnog pritvora i pojavio se u crkvi, tražeći od prisutnih da prijeđu na islam.

Italijanske vlasti također sumnjaju da radikalne islamističke ćelije u Albaniji omogućavaju siguran prolaz iz Italije u Siriju, i militantima i cijelim porodicama. To je bio slučaj kod Alda Kobuzija i Marije Giulije Sergio, koju su italijanski mediji prozvali “Lady Džihad”.

BIRN je imao uvid u dokument prema kome je italijansko Ministarstvo unutrašnjih poslova 2015. godine identificiralo pet radikalnih ćelija s Balkana koje su bile aktivne u Italiji i koje su regrutirale borce da ratuju na strani tzv. Islamske države. Ćelije u italijanskim gradovima Milanu, Rimu, Liguriji, Lucci i Sieni su bile infiltrirane u lokalne zajednice muslimanskih emigranata iz Albanije, Kosova, Makedonije i BiH.

Derand Krasniqi je kazao da su i njemačke, belgijske i britanske vlasti također zabrinute zbog aktivnosti radikaliziranih članova balkanske dijaspore u njihovim državama.

On tvrdi da je propagandna mašinerija tzv. Islamske države imala veliki uticaj i na prvu i na drugu generaciju balkanskih migranata u zemljama Zapadne Evrope. Ovi ljudi su u inostranstvo prvenstveno otišli radi boljeg života, bježeći od siromaštva i nezaposlenosti na Balkanu, a potom su postali mete radikalnih islamista.

To je bio slučaj s Perparom Delijom, kosovskim Albancem koji je prošlog mjeseca poginuo u automobilskoj nesreći u Siriji.

Sadri Delija, njegov otac, rekao je za BIRN da je vijest o pogibji sina dobio od člana porodice koji živi u Njemačkoj, odakle je Perparo i otišao u Siriju.

“Nisam vidio svog sina sedam godina. Otišao je u Njemačku da studira teologiju i jezik. Kada je otišao u Siriju, tamo još uvijek nije bio počeo rat. Allah je tako odlučio, to je bila njegova sudbina”, kazao je Sadri.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: ,