Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Ako korona virus uđe među migrante u BiH, njegovo širenje će biti veoma brzo

Preuzmite sliku

Panika u Bosni i Hercegovini zbog korona virusa nije opravdana, kaže u intervjuu za Anadolu Agency (AA) prof. dr. Sajma Krkić-Dautović, nekadašnja šefica Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra univerziteta u Sarajevu i vrhunski stručnjak u oblasti infektologije.

  •  

    “Mi ćemo vjerovatno dobiti virus, kao što dobivaju i susjedi kao što je Austrija, Hrvatska, pa evo i Bugarska. Ali, neće biti onoga obima kao što je u Kini. Zapravo, u evropskim zemljama neće biti takvog obima zbog toga što mi imamo drugačiji način življenja. To je jedno. Drugo je to što se spremamo mjesec i više dana za to i uz to obavljamo sve one radnje koje su potrebne da bismo prevenirali širenje bolesti”, navodi dr. Krkić- Dautović.

    – Mediji moraju imati odgovoran način informisanja javnosti –

    Naglašava da kada dolaze ljudi iz inostranstva, bilo da su to naši povratnici koji su bili negdje u posjeti ili povratnici koji žive negdje vani ili, pak, stranci, oni se kontroliraju.

    “Svi oni koji su imalo sumnjivi na respiratorne infekcije promatraju se, obavezni su da se jave epidemiološkoj službi i onda tu dalje ide praćenje. Oni se obično izoliraju u svojim stanovima, odnosno u svojim porodicama kod kuća. I ako ima potrebe, onda se urade pretrage na korona virus. Ako nema, ako su to blage forme, onda se gleda i čeka kako će dalje biti”, ističe dr. Krkić-Dautović.

    Tako je, navodi, bilo i sa ovim slučajevima u BiH kada je u pitanju troje Kineza, ali školska djeca koja su se vratila iz Italije…

    “Čeka se period inkubacije za koji se očekuje da će se razviti bolest. Što je duža inkubacija, to se očekuje slabija bolest. Ako je kraća inkubacija, onda je primljena veća infektivna doza i može se očekivati teža bolest. Bila sam u periodu ‘nove gripe’ (H1N1) šef Klinike za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, koja je bila prisutna i u BiH, kao i u svijetu. Mi smo tada činili izuzetan napor zajedno sa epidemiološkom službom, kantonalnim i Federalnim ministarstvom zdravstva i na nivou države BiH da se provedu sve te mjere i da se na nekakav način usput i građani obrazuju. Vrlo je bitna prava informacija, da se ona ne krije, da se kaže otvoreno, ali jezikom prilagođenim običnom čovjeku, da svi shvate. Znači ,ona treba biti rečena običnim, narodnim jezikom da se shvati i da se daju upute, da se one ponavljaju svakodnevno. Mediji ovdje treba da odigraju značajnu ulogu kao što su odigrali značajnu ulogu u širenju ove informacije i u nastajanju panike. To se mora priznati”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    Međutim, ističe, ako se svakodnevno u saradnji sa medijima, sa onim koji su u kriznim štabovima, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, lokalnoj zajednici, obavještava javnost o tome šta ima u zemlji, može se učiniti puno.

    “Nema još slučajeva potvrđenih, ali upozorenje koje ide na titlu treba da bude o tome šta građani trebaju uraditi i na šta trebaju misliti da bi se zaštitili. To je zapravo nešto što nam treba ući u krv, jer će se ubuduće dešavati ovakve stvari možda i češće”, upozorava dr. Krkić-Dautović.

    – Pranje ruku važna zaštitna mjera –

    Naglašava kako smo 2002. godine imali korona virus koji je isto tako počeo na jugoistoku Azije, ali da nije dugo ta epidemija trajala, nekih pet-šest mjeseci.

  • “Ona je nestala kako su došle vrućine i ljeto, kako je manje ljudi bilo na okupu, u zatvorenom prostoru, jer to je najlakši način širenja. Pošto je to respiratorni virus, širenje je putem zraka, ali i putem direktnog kontakta – dodira, zagrljaja, ljubljenja, rukovanja. Sve su to načini da virus ostane i na površini, na koži i na stvarima koje upotrebljavamo. I ako ih upotrebljavaju drugi ljudi, onda se tako prenosi”, naglašava dr. Krkić-Dautović.

    Kada su u pitanju zaštitne mjere, osnovna je obaveza svakodnevnoog i čestog pranje ruku vodom i sapunom pod mlazom vode u trajanju od dvije-tri minute, kako bi spriječili prenošenje virusa preko uskog kontakta na sebe ili druge. Navodi da kao zaštitne mjere “ne bih rekla da je ključno jačanje imuniteta”. Jačanje imuniteta je, kaže, vrlo važno da bi smo postali otporni, odnosno da imamo dovoljno onih suplemenata koji nam nedostaju bilo zbog toga što ih dovoljno ne uzimamo u hrani ili što smo u godinama kada se ne mogu dovoljno iskoristiti ili naš sistem za varenje ne može apsorbirati te suplemente.

    “Ili se dešava da ih ne uzimamo uopće, zbog načina života. Jer, neki piju, malo spavaju, puno rade, stalno su na nogama i onda se iscrpljuje sva ta zaliha koju mi nosimo u sebi, a koju unosimo putem hrane. Stoga, uz jačanje imuniteta uporedo mora ići svijest o tome da kada je u pitanju eventualno pojava samo jednog slučaja korona virusa u sredini u kojoj živimo, da ne trebamo ići ni gradskim saobraćajem, on će se vjerovatno i zabraniti u takvim uslovima, niti tamo gdje se sreću velike konglomeracije ljudi, odnosno skupine ljudi kao što su banke, šalter-sale, muzička događanja, škole, fakulteti, vrtići…”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    To onda treba, kaže, da se izbjegava, a ako je zaista opasnost tu, onda se rad škole, fakulteta i vrtića odlaže za određeno vrijeme za koje krizni štab procijeni.

    “Uz to, ljudi moraju da nauče da gdje god idu moraju voditi računa o tome da ako kašlju ili kišu da to mora biti u maramicu ili ako su ih potrošili, one koje su ponijeli, onda da to čine u svoje rame gdje će to ići u njihov odjevni materijal. Prvom prilikom to treba da skinu sa sebe, jer tu ostaje taj virus, da ga potom izlože ili svjetlosti ili ako se može prati, da se opere. A, maramice, posebno papirne, treba da se odlažu u plastične vrećice. Imaju one male vrećice za zamrzivač koje lako stanu i u tašnu i u džep. I svaki put poslije jedne upotrebe staviti takvu maramicu u plastičnu vrećicu, podvezati i prvom prilikom to odložiti. To je prvi vid zaštite okoline od nas, ali i nas od okoline”, ističe dr. Krkić-Dautović.

    – Izbjegavanje velikih skupova –

    Naglašava i da kao zaštitne mjere treba da izbjegavamo skupove gdje ima prehlađenih ljudi, kojima curi nos, koji kišu i kašlju i da na takav način štitimo sebe i druge.

    “S druge strane, trebamo tamo gdje vidimo da ljudi kašlju i kišu, ako je to u našoj kući, onda sve te površine gdje su oni dodirivali trebaju se čistiti i brisati aseptičnim sredstvima. To je važno budući da virusi ostaju, da se lako prenose. Ljudi se diraju po nosu, oko usta, po licu, rukuju se s drugima, preko ruku prenose drugima rukujući se, na predmete oko sebe, na stolove, stolice… Virus dosta dugo može ostati u spoljnoj sredini. To je način da drugi kada dođe da se nasloni tu, on onda sebi prinese virus na takav način dirajući se po licu, nosu, ustima. Potrebno je jedno kontinuirano čišćenje svega onoga što drugi dodiruju, za koje ne znamo jesu li ili nisu nosioci virusa. Nužno je i prozračivanje prostorija na prirodan način, da su uvijek otvoreni prozori, odškrinuti, da se stalno mijenja zrak da ne bi došlo do veće konglomeracije virusa, nakupljanje u jednoj sredini”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    Ako je veća količina virusa, kaže, koju mi inhaliramo i koja uđe u nas, onda ćemo prije dobiti bolest, odnosno imat ćemo kraću inkubaciju.

    “Ako smo osjetljivi na respiratorne puteve, onda će se prije dobiti bolesti i bolest će biti teža. Uz te mjere, isto tako, trebamo voditi računa i o ishrani. Kada se kupuje i piletina i meso, uopće, treba to dobro termički obraditi, dobro skuhati. Ako stanujemo blizu gdje imaju jata ptica, izbjegavati da se približavamo njima, posebno kada oni uzlijeću ili slijeću jer prenose virus treptajem svojih krila. Oni ga šire u okolinu, a mi ga onda udišemo zrakom i to je način da se zarazimo. Tako treba izbjegavati i sve te i takve načine gdje se ptice i skupljaju i hrane. Čak izbjegavati hranjenje ptica, kao što je to kod nas slučaj na Baščaršiji”, naglašava dr. Krkić-Dautović.

    Smatra da se zaštitna maska treba nositi u slučajevima kada je virus tu, odnosno kada znamo da ga ima u okolini.

    “Mislim da masku trebamo nositi. Pogotovo ljudi koji su starijih godina, koji imaju neku pridruženu bolest, kao što su bolesti disajnih organa; hronična opstruktivna bolest – astma, bronhitis različitih kategorija i težine, upale pluća, bolesti kardiovaskularnog sistema, dijabetičari, ljudi koji su na citostaticima, odnosno imunološki bolesnici ili idu na radiološka zračenja. Sve su to osobe čiji je imunitet načet ili smanjen i oni apsolutno trebaju nositi maske. A i drugi koji su osjetljivi na respiratorne bolesti”, kaže dr. Krkić-Dautović.

    – Nošenje maski je važno –

    Vrlo je važno, navodi, nošenje maski u porodici gdje ima sumnjiv ili potvrđen slučaj, odnosno onaj koji je ostao kod kuće u izolacije.

  • “Neophodno je da oni koji su članovi porodice nose masku, ali i osoba koja je sumnjiva na infekciju. Treba i ona nositi masku da što manje u zrak u okolini širi virus, da se maske redovno mijenjaju, a da se ne skidaju. Ako su obične maske moraju biti nos i brada sasvim prekriveni. To je nešto što naši ljudi često izbjegavaju, a to je najvažniji dio, da se ne bi širio virus u kući i da bi se dobila bar manja infektivna doza”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    Što se tiče zabrane prelaska preko granica kao preventivnih mjera, dr. Krkić-Dautović cijeni da se to neće desiti.

    “Nijedna zemlja to do sada nije zabranila, kao što nije bilo zabrane ni kod ‘nove gripe’, tako neće ni sada biti. Što se pak, tiče same kontrole, ona će biti provođena kako se i ranije provodila. Mi smo već imali iskustva sa sličnim respiratornim bolestima. Stručne nadzorne službe u javnom saobraćaju svugdje gdje su aerodormi, željezničke i autobuske stanice… tu mora apsolutno biti nadzor gdje će se svi takvi sumnjivi morati izdvajati. Morat će se sa njima obaviti razgovor, morati im se dati maska i da se ukoliko već nema nekih simptoma bolesti, ako živi u gradu u koji se vraćaju, onda upute svojoj kući u izolaciju. S tim da dobije brojeve telefona na koje se može javiti i da se povremeno javlja da se vidi u kakvom je stanju, odnosno je li došlo do pogoršanja, smirivanja ili je bolest ostala na istoj razini. Ako je došlo do pogoršanja bolesti, onim putevima koji su uobičajni u takvim situacijama treba pacijenta sprovesti do mjesta gdje je obezbijeđen izolatorij, a to je u našem slučaju Klinika za plućne bolesti na Podhrastovima koja ima izdvojeno sve što treba i koja je obezbijedila način zbrinjavanja pacijenata da ne ugrožavaju ostale u bolnici”, pojašnjava dr. Krkić-Dautović.

    Virus podugo, kaže, može ostati u spoljnoj sredini. Pitanje puta prenosa virusa preko novčanica: navodi ako su novčanice iz bankomata, onda je tu manja vjerovatnoća za postojanje virusa, jer one odleže određeno vrijeme u banci, te nove novčanice koje smo tek preuzeli nisu odmah bile u distribuciji. Novčanice koje ne stoje u banci, koje se odmah odnose u bankomate one su već korištene, mogle bi teoretski biti put prenošenja, ali mislim da se to ne dešava..

    “Mislim da tu, generalno, nema problema. Mada se preko novčanica može sve i svašta prenijeti. Kada su u pitanju paketi, pošiljke koje se dobivaju preko pošte, kao potencijalna opsanost za prenos virusa i oni naravno mogu biti putevi prenosa. To je uvjetno; ako su ih pakovale ili rukovale s njima osobe koje su bolesne ili su u zadnjem periodu inkubacije, ili su ih dostavljale na adresu primaoca u kratkom vremenskom roku od sešt-sedam sati. Ako toga nije bilo onda nema čega da se plašimo”, podcrtava dr. Krkić-Dautović.

    – Smrtnost manja od dva posto –

    Imali smo, kaže, 2009. ‘novu gripu’ koja je obišla cijeli svijet, koja je bila pandemijska. I mi smo u BiH u to vrijeme, kaže dr. Krkić-Dautović imali i sezonsku i ‘novu gripu’.

  • “Kao što i ove godine imamo i sezonske gripe u Sarajevu i ‘nove gripe’ u BiH. Ima i smrtnih slučajeva. Ali, to ništa nije neuobičajno nego onako kako je bilo svih ovih godina. Nije ništa alarmantno. Oni koji su podlegli su ljudi koji su bili u starijim godinama, više od 75, odnosno 85 godina i koji su imali neku pridruženu bolest i bili su bolesni ljudi. Isto tako i za korona virus za koji se sada zna da on također ima sličnu stopu smrtnosti”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    U Wuhanu su, kaže, prvo bili rekli da je smrtnost 9,9 posto. Međutim, sada kada su se nekakvi proračuni napravili, mada navodi da ne voli matematiku, jer u medicini nema matematike, nema dva i dva jednako četiri, ali da je čitala neke izvještaje koji su egzaktni. Tako je jasno da Wuhan, grad koji otprilike ima 11 miliona stanovnika, a oboljelih je oko 80.000, oko 10.000 je izliječeno i imaju antitijela na virus, a oko 2.700 je umrlo, ima stopu smrtnosti do sad oko 0,7 posto.

    “Kada se to sve svede na prosjek, na matematiku, onda ispada da je smrtnost mnogo manja, da je tu ona negdje oko jedann do dva posto u nekim sredinama. A, s obzirom na to da se zna da su ljudi u mladoj i srednjoj životnoj dobi dobrog imuniteta, koji nisu intravenski ovisnici ili koji nisu dijabetičari, nemaju ove pridružene bolesti, izloženi su teškom oboljevanju i smrtnosti u vrlo niskom procentu. Ljudi ispod 45 godina čak ispod jedan posto, odnosno 0,5 do 0,7 posto. To je uobičajno i za mnoge druge bolesti. Od kardiovaskularnih bolesti se često umire u svijetu. A, u ovom slučaju nije toliko. Zbog toga kažem da ova panika nikome ne vrijedi, da nam može samo otežati situaciju, pogoršati stvari”, upozorava prof. dr. Krkić-Dautović.

    Prije nekoliko dana je, navodi, bila panika u Sarajevu jer su svi ljudi kupovali osnovne životne namirnice i skoro ispraznili trgovine.

    “To ne znam kako da objasnim, šta ih je to uplašilo toliko. Nema nikakve potrebe za tim, zaista”, poručuje dr. Krkić-Dautović.

    – Bh. zdravstvo spremno na izazov koji nosi korona virus –

    Smatra kako je bh. zdravstvo spremno da odgovori izazovima pojave korona virusa. Razgovarala je, kaže, sa predstavnicima Federalnog ministarstva zdravstva, te spoznala da se mjere provode više od mjesec dana.

    “Upoznata sam gdje će se smještati bolesnici koji su sumnjivi. Tako da to ide svojim tokom. Što se tiče liječničkog kadra i medicinskih sestara, mislim da su, također, dovoljno educirani budući da su već prošli kroz jedan sličan takav proces. Prije 11 godina smo imali sličnu situaciju, pa većina liječnika koji su radili tad, rade i sada u velikom broju. Imaju iskustvo s tim. Mladi se lako nauče i educiraju, a osim toga, infektivne bolesti su one koje u svakom periodu godine imaju neku epidemiju. I infektolozi su uvijek spremni za neku novu sezonsku epidemiju”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    Da li će, kaže, to biti nekakve dječije bolesti kao morbile ili varičela ili nekakav proljetno-ljetni encefalitis, odnosno virusne upale mozga i moždanih opni, prolivi, salmoneloze… sve zavisi od sezone.

    “Čitavu godinu mi imamo nekakve epidemije. Tako da mislim da su svi spremni i da možemo odgovoriti tom izazovu. Jedino na vrijeme treba obezbijediti sredstva za rad. A, to podrazumijeva sve vrste dezificijensa, sve vrste rukavica, sve vrste maski, zaštitnih odijela, da bi se posao mogao obavljati kako treba. U bolnicama se zabrani posjeta bolesnicima kada je u pitanju ovakva ozbiljna prijetnja”, ističe dr. Krkić-Dautović.

    Migranti koji borave u BiH su, kaže, jako rizična epidemiološka skupina. Prvo što su neuslovno smješteni, imaju lošu ishranu, svi nisu primjereno obučeni, osnovne životne potrebe nisu im zadovoljene na način koji je potreban.

  • “Odvojeni su od svoje porodice, što je stres, u tuđoj su zemlji čiji jezik ne poznaju, nisu rado primljeni, pokušavaju da prođu dalje. Uz to često su maltretirani od drugih migranata koji su sa njima, nekada i od policije, svjedoci smo toga u nekim stvarima pogotovo u susjednim zemljama. Tako da su oni jako izložena, osjetljiva, ranjiva skupina. Ako dođe u njihovu sredinu bilo koja infekcija, tako i korona virus, kod njih će širenje biti veoma brzo i bit će puno teških, a sigurno više i smrtnih slučajeva”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    Zato se, navodi, posebno mora pozabaviti i time. Tu je, kaže, sada i Svjetska zdravstvena organizacija i država, entitet, kantoni, ali i obični građani da pomognu da se te neke stvari razriješe.

    “Do sada je jako malo problematičnih situacija, koliko znam, rješavano, pogotovo u gradovima kao što je Bihać koji je graničan prema Hrvatskloj gdje ima najviše migranata. Nisu imali pravi smještaj i za očekivati je da tu bude svega i svačega. Tuzla je nešto manje alarmantna, ali je i ona u teškoj situaciji. Tu je zapravo maltene ulazna stanica. I u Sarajevu ih ima, ali ima i u drugim gradovima migranata, osim u RS-u. To neću komentirati, jer oni se ponašaju onako kako oni hoće, što je nehumano, nedopustivo i sa ljudske tačke gledišta neprihvatljivo”, kaže dr. Krkić-Dautović.

    Kada se preboli, ponovno dobivanje bolesti, kaže dr. Krkić-Dautović, zavisi od toga koliko ima tipova korona virusa.

    “Kod obolijevanja od korona virusa dešavaju se iste one stvari, odnosno pojavljuju se isti oni simptomi koji se pojavljuju kod obične prehlade, kod grupe respiratornih virusa, kod ‘nove gripe’, kao i kod obične sezonske gripe: isti su simptomi. Sve bolesti, sve infekcije prolaze u nekoliko faza i mogu proteći kao bolest bez simptoma, odnosno da uzročnik uđe u naš organizam, da naš organizam reagira na njega stvarajući antitijela, a da on ne producira bolest, ne daje simptome bolesti. Mi to zovemo subklinički oblik bolesti, a takvih je puno”, pojašnjava dr. Krkić-Dautović.

    – Simptomi korona virusa slični gripi –

    Navodi da imaju i blagi klinički oblici bolesti kod kojih su vrlo blagi simptomi koji pacijentu ne prave nekakve poteškoće u životu i radu i takvi ljudi često ne prijavljuju bolest i rade, odnosno obavljaju sve normalne dnevne poslove, izlaze, hodaju, uveče kasno liježu… jer imaju blage simptome bolesti što im ne pričinjava nikakvu poteškoću.

    “Postoje srednje teški oblici bolesti gdje je bolest jasno ispoljena, gdje je pacijent više malaksao, više mu smeta kašalj, glavobolja, bolovi u mišićima i kostima, ne osjeća se sposobnim i ne može da radi. Ostaje kod kuće i odleži to svoje vrijeme dok se ne oporavi. Tu su i teški slučajevi bolesti u kojima ona vrlo brzo napreduje, ide sa komplikacijama, bivaju oštećena pluća i javlja se upala pluća od virusa, a onda poslije i superinfekcija nekom bakterijom, dolazi do popuštanja srca, bubrega, jetre, dolazi do sloma u organizmu i završava se smrću. Ti su slučajevi rijetki, oni se vrlo rijetko dešavaju, ali se dešavaju”, pojašnjava dr. Krkić-Dautović.

    Naglašava da kao kod svih drugih infektivnih bolesti tako isto i infekcija korona virusom protiče na ta četiri načina. I svi oni koji su imali jasnu sliku bolesti imaju iste tegobe koje su imali nekada kada su bolovali od gripe. A, imali su, kaže, malo povišenu temperaturu, oni koji su lakši oblici bolesti. Bilo je tu i onih koji su imali uz povišenu temperaturu, malo glavobolje, malaksalost, curio im nos, kihali i kašljali, bili bez apetita, imali nemiran san, isprekidan i poslije su se za pet-šest dana oporavili, jer nije bilo komplikacija.

    “Ako je, pak, došlo do komplikacija onda se liječenje produžilo ili se stanje pogoršalo pa se moralo uskakati sa antibioticima ili sa svim šta je već trebalo za održavanje funkcije organizma. Oni koji su imali tešku bolest isto će osjećati kao poslije gripe. Mnogi kažu koji su preležali tešku gripu kao da ih je pregazio voz, ne mogu da dođu sebi. Tako isto je i kod korona virus infekcije s tim što se smatra da su malo izraženiji simptomi, da je nešto duža inkubacija nego kod ‘nove gripe’ i kao što je veća otpornost virusa u spoljnoj sredini”, navodi dr. Krkić-Dautović.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje