Predsjednica udruženja “Zaboravljena djeca rata” Ajna Jusić obratila se predstavnicima Ujedinjenih naroda u New Yorku gdje je govorila o položaju djece koja su rođena kao posljedica rata u Bosni i Hercegovini.

U emotivnom govoru kazala je kako će se ona i osobe ovog udruženja koje su doživjele istu sudbinu, boriti za to da se djeca rođena kao posljedica silovanja mogu normalno školovati i da nijedno dijete ne mora spuštati pogled na šalterima kada bi objašnjavali da ne znaju ime oca jer je majka preživjela ratno silovanje.

U samom uvodu kazala je kako je prije 26 godina njenu majku zadesila sudbina koju nikad nikom ne poželi, odnosno da je preživjela ratno silovanja i rodila je nju. Godinama poslije živjela je, i još živi u društvu koje misli da je sama kriva što je to preživjela, društvo koje nikad nije bilo spremno da prihvati, piše Klix.ba.

“Ponekad, budem jako ljuta na društvo pitajući se zašto se odbacili moju majku? Zašto ste je ostavili samu? Međutim, po meni, istina je drugačija. Tražeći krivicu u ovom, u onom, na koncu dolazimo ponovo do zaključka da se desila sistematska greška koju su počinile vladajuće strukture. Neposredno nakon rata, narod, a s narodom i žene preživjele ostavljeni su sebi na brigu. Tako taman oblak traume svio se iznad ove zemlje, ljudi su se borili samo za sebe, zbog sebe, za svoje najbliže”, započela je obraćanje.

Iznijela je podatak da je u BiH oko 50.000 djevojaka, žena i muškaraca preživjelo ratna silovanja, ali da sistematskog poteza nije bilo.

“Ostalo je sve na brojkama, ostalo je sve sramoti koju žive preživjele. Ostalo je na leđima ljudi koji danas aktivno diskriminiraju ali samo zato što nikad nisu imali priliku da nauče i prihvate drugačije”, istakla je.

Zbog svega toga njena majka je bila prisiljena da krije istinu od nje dugih 15 godina koje su bile najduže.

“U jeku otkrivanja svog identiteta, pokušaja da spoznam šta želim biti u životu, noći sam provodila ipak misleći o ocu. Imala sam toliko scenarija u svojim mislima, ali samo nisam taj, da sam dijete rođeno kao posljedica ratnog silovanja. Saznala sam da sam na ovaj svijet došla kao posljedica najgoreg i najtežeg zločina nad ljudskim tijelom, kao posljedica majčine najveće traume. Jednom dok sam razgovarala s majkom obećala sam joj da ću ovaj svijet učiniti ljepšim za nju i zato danas stojim ovdje ispred vas”, kazala je Jusić.

Istakla je kako se nada da je na dobrom putu te da zajedno sa svojim prijateljima, također, djecom rođenom kao posljedica ratnog silovanja i djecom čiji su očevi bili pripadnici stranih mirovnih misija, gradi bolju budućnost za sve one koji su kao oni, za sve njihove majke, i to ne samo u Bosni i Hercegovini već u cijelom svijetu.

Udruženje “Zaboravljena djeca rata” danas kreira model rada sa djecom rođenom zbog rata i prvi su koji će pokušati učiniti mogućim i jedinstveni zakon o djeci rođenoj zbog rata. Svaki njihov korak, ističe, piše mali dio historije.

“Godinama smo provodili vrijeme čekajući da nas se neko sjeti, pitajući se zašto naše majke nastavljaju da pate zbog sistema i društva znajući da to nisu zaslužile poslije svega što su prošle. Godine su prolazile poprilično bespravno. Herojstvo moje majke nema mjerilo, njena boba za mene bila je nevjerovatna, i danas jeste. Borila se za dijete kojem je oduzeto njegovo osnovno pravo, pravo poznavanje svog porijekla, dijete koje ne zna niti će ikad poznavati svoje porodične veze, dijete koje nema pojma o svojim genetskim predispozicijama, a rodilo je sa se srčanom manom, dijete koje je lišeno svog identiteta. Zahvaljujući svojoj majci i svim ženama preživjelim, njihovoj snazi, ja sam danas ovo što jesam”, rekla je.

A ona je Ajna Jusić, žena, kćerka, aktivistkinja, borkinja za ljudska prava, mlada osoba koja vjeruje u ravnopravno društvo i koja se bori da izbriše etikete sistematski nametnute i one društveno stvorene.

“Imam 26 godina i spremna sam da uložim još tri puta po 26, ako ne i više, u borbu koja će donijeti pozitivniju, ravnopravniju budućnost za svu djecu rođenu zbog rata. Danas dok stojim ovdje, negdje u svijetu silovanja se dešavaju, negdje u svijetu odjekuje ženski vrisak tuge, boli, oduzimanja dostojanstva. Danas dok stojim ovdje, možda se upravo rađa još jedno dijete rođeno kao posljedica silovanja. Dok stojim ovdje i sve dok hodam ovom zemljom, boriti ću se za budućnost sve djece rođene zbog rata, boriti ću se da oni ne prođu sve što sam ja prolazila, a prolazila sam ponekad pakao kroz vršnjačko nasilje, prolazila sam borbu sama sa sobom, zajedno sa majkom borila se sa nepravednom državom i uplašenim i needukovanim društvom”, rekla je.

Danas se bori da sva djeca rođena zbog rata mogu “proguglati” svoja prava, da se mogu normalno školovati i da ni jedno dijete više ne mora spuštati pogled na šalterima kao što ona svaki put kada bi objašnjavala da ne zna ime oca jer je majka preživjela ratno silovanja.

“Borim i boriti ću se da društvo postane empatično i solidarno, da društvo ima razumijevanja, da društvo daje podršku ženama koje su preživjele silovanja, bilo u ratu ili u miru. Znam da ne mogu da zaustavim ratove, ali sigurna sam da mogu djelovati preventivno za sve ranjive kategorije koje su trenutno sa nama i koje će nažalost, dejstvom novih ratova da se rode. Budimo društvo jednakih vrijednosti, a ne društvo različitih etiketa. Gradimo mostove mira, solidarnosti, empatije, podrške, ali prije svega gradimo mostove ljudskosti jer samo tako možemo opstati i biti zdravije društvu sad za nas, i na taj način kreirati bolje društvo za buduće generacije”, zaključila je Jusić.

Njen govor je pozdravljen jakim aplauzom, a sve žene su ustale u znak poštovanja i divljenja prema njoj i svoj djeci. Poslije je održana i panel diskusija u kojoj je odgovarala na pitanja.

Jusić se obratila na događaju koji se održava povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama 25. novembra.