Četvrtak, 15. Novembar 2018.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Advokat Ifet Feraget: “U slučaju Memić smo pokucali na vrata ubicama, a u predmetu Dragičević smo jako blizu”

“Ako nam bude dozvoljeno, sasvim sigurno ćemo riješiti oba ova slučaja, ako nam nije dozvoljeno, onda ćemo poslati jednu poruku narodu da imamo pravosuđe kojem ljudi ne vjeruju, a kada imate takvo pravosuđe, onda nemate vladavinu prava i onda ne znam čemu nam služe izbori.”

Nakon što je objavljeno da je međunarodni advokatski tim preuzeo slučaj Davida Dragićevića, iz nadležnih institucija je upućena ohrabrujuća poruka da će advokatima svi i sve biti na raspolaganju. Da li je zaista tako? Kako teče istraga? Šta nam poručuje dizanje optužnice protiv dva pripadnika MUP-a, te koliko smo danas daleko od istine i pravde, pitali smo advokata Ifeta Ferageta, koji je dio međunarodnog pravnog tima u slučaju Dragičević.

Gospodine Feraget, da li su obećanja data od strane institucija i zvaničnika ispunjena?

Na samom početku razgovora bitno je istaći da oštećeni u našem zakonu ima veoma lošu poziciju, takoreći katastrofalnu. Međutim, Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama daje mogućnost oštećenom, kao i javnosti, da prati određenu istragu, pa tako daje i oštećenom pravo da bude upoznat sa tokom istrage i sa prikupljenim dokazima kako bi mogao da zaštiti svoje interese. Tako smo imali priliku u ovom slučaju da glavni tužilac, ali i neki zvaničnici – vidjeli smo to i nakon sastanka u NSRS – daju nedvosmislena uvjeravanja da će ta saradnja biti besprijekorna i da neće biti nikakvih problema da pristupimo dokazima. Prema najnovijim informacijama koje sam dobio od kolege Duška Tomića, Tužilaštvo baš nije raspoloženo da nam se na kopiranje da sve ono što nas zanima. Navodno će nam omogućiti uvid u spise, ne znam u kojoj mjeri. Ali znate, kada imate par hiljada stranica, to nikako nije isto. Nama kopirani dokumenti trebaju radi analize, a analiza nam treba radi utvrđivanja istine, ništa drugo. I treba uvijek naglasiti da ne postoji niti jedan razlog da se nama ne omogući kopiranje dokaza, jer mi smo profesionalci. Mi ne prikupljamo te dokaze kako bi javnost ili novinare informisali o tome šta se nalazi u spisu, već kako bismo pomogli da se cijeli događaj rasvijetli. To je zajednički interes, mi nismo neprijatelji, mi nismo na suprotnim stranama, mi smo na istoj strani. I sada se postavlja pitanje da li je i Tužilaštvu interes da se događaj rasvijetli i, ako jeste, zbog čega se onda opstruišu prava oštećenih Davora i Suzane. U narednom periodu moramo to da razjasnimo, da vidimo u čemu je problem.

Koliko je, zapravo, i bilo realno za očekivati da vam izađu u susret, jer bi time priznali svoje propuste?

Ako ja kao tužilac vodim određenu istragu, koja bi trebala biti adekvatna, onda nema ni velike potrebe da se uključuje oštećeni ukoliko je zadovoljan i dinamikom i rezultatima provedene istrage. Međutim, obzirom da se ovdje digla na noge javnost upravo zbog propusta učinjenih u istrazi, samim onemogućavanjem advokatima oštećenoga da u onoj mjeri kako su obećali ostvare uvid kopirajući dokaze, kako bi ih mogli analizirati -postavlja se pitanje trebamo li da spavamo u tužilaštvu, da uzmemo puni pansion, možda je i to rješenje, da tamo provedemo ni sam ne znam koliko vremena 15, 20 dana, mjesec – onda mi nemamo zajednički interes. I uprvo ovo što vi kažete, ako imate nešto da sakrijete, onda je bolje da nam se ne omogući uvid, ako pak nemate šta kriti, onda ova tema nije trebala ni ići u javnost i mi bi zajedno izvršili analizu i dobili sve ono što tražimo. Tako da se, hipotetički gledano, nameće zaključak da se nešto ne želi otkriti.

  • Protiv dva pripadnika MUP-a RS je podignuta optužnica, da li su zaista prikrivali dokaze ili je pak riječ o nemaru kako tvrdi ministar policije Dragan Lukač?

    Ne može ministar Lukač kvalificirati ovaj događaj u pravnom smislu, to je posao Tužilaštva. I Tužilaštvo ne može davati pravne kvalifikacije nego može samo dati pravnu ocjenu kako ono vidi određene događaje. Pravna kvalifikacija je isključivo u rukama Suda i on će dati zadnju riječ.

    E sada, imamo jednu dosta apsurdnu situaciju da je Glavni tužilac u julu izjavio da se ovdje radi o nekom nebitnom dokazu, a da ministar Lukač minimizira odgovornost i tvrdi da se tu radi o nemaru ili nehatu. Ovdje je bitno istaći dvije stvari. Prvo, da nema potrebe da se izlazi u javnost sa takvim kvalifikacijama iz razloga što se onda postavlja pitanje šta će nam sudski postupak. Druga stvar je što se sada postavlja pitanje i zašto je podignuta optužnica protiv ljudi koji su izgubili “nebitan dokaz”, i za mene ono najvažnije- da li se ovdje radi u izolovanom incidentu, a po meni ne, i zbog čega je slučaj kvalificiran na takav način, na čemu se onda zasniva takva tvrdnja, takva optužnica i zbog čega je nadležan Osnovni sud, jer ako imate grupu više ljudi i njihovu povezanost, onda je zaključak da je i tih više ljudi udruženo. Na takav način se iz konteksta vadi jedan događaj i signalizira da su samo ta dvojica ljudi u cijeloj istrazi, koja je bila perfektna, napravili male greške koje su uz to nebitne. Dakle, vidimo jedan pristup koji je potpuno neprihvatljiv jer ovdje ima puno toga što nije urađeno u skladu sa zakonom i što ovoj istrazi sasvim sigurno ne daje epitet zakonite i odgovarajuće.

    Osim nestanka donjeg veša koji su to još teški propusti u dosadašnjoj istrazi?

    Ja bih rekao da je ključni i glavni propust taj što dosadašnja istraga po svom karakteru i po svojim rezultatima nije bila odgovarajuća. Zakon nema formulu ili propis kako bi trebalo nešto istraživati, ali to je do te mjere logično da nema ni potrebe nešto takvo normirati. U svakoj konkretnoj istrazi primjenjujete one istražne radnje koje vas vode do krajnjeg cilja, a to je rasvjetljavanje događaja. Ako vi u situaciji kakvu imamo u slučaju pokojnog Davida Dragičevića, gdje čitav niz tragova sam po sebi usmjerava istragu, ako u takvoj situaciji trebate čitavih 100 dana da biste donijeli naredbu da se vodi istraga, a bez te naredbe ne možete uključiti ni Sud u pogledu poduzimanja cijelog niza istražnih radnji, onda se postavlja pitanje da li tih prvih 100 dana nije bilo značajno za otkrivanje ubica, pa će se to učiniti tek nakon stoprvog dana i kasnije. A logika kaže da je bilo neophodno postupiti drugačije. Dakle, kada je u pitanju ubistvo, istraga mora biti više nego ažurna i pravovremena. Tada su najvažnije prve minute, sati i dani nakon ubistva. To je najveći propust, jer i zakon kaže da biste donijeli naredbu o pokretanju istrage treba vam osnov sumnje, znači ne trebate imati krivično djelo, samo osnov sumnje da se nešto desilo što bi moglo ličiti na krivično djelo. I ne treba vam nikakav ubica, počinilac, trebaju vam samo tragovi koji ukazuju da je neko nekoga možda lišio života. Postavlja se pitanje zašto u situaciji u kojoj imate puno više od osnova sumnje, ne donosite naredbu da bi se pravovremeno sve utvrdilo, nego čekate 100 dana i nakon toga nešto odrađujete.

    Istraga je i sada zatvorena?

    Da, još uvijek je u tolikoj mjeri zatvorena u odnosu na oštećenog i njegov advokatski tim, evo i nakon 170 dana. Informisanje javnosti je ovdje manje bitno zbog čuvanja tajnosti postupka i kako se ne bi ugrozile neke informacije, ali obzirom da je zatvorena i prema nama i prema oštećenom, nameće se jedan i jedini logičan zaključak, a to je da istraga nije vođena da se nešto rasvijetli, nego da se nešto sakrije.

    Ono što je obilježilo ovaj slučaj jeste politika. Svoje mišljenje davali su vodeći ljudi u ovom entitetu, te su uglavnom u negativnom kontekstu govorili o nastradalom mladiću, njegovom ocu i ljudima oko njega. Koliko je to dodatno “zakočilo” rješavanje ovog slučaja?

    To je sasvim sigurno protivustavno i protivzakonito djelovanje. Zakonom o krivičnom postupku je jasno propisano po čijim ovlaštenjima se pokreće postupak, kakve se formalne radnje poduzimaju, tako da tu nema mjesta nikakvom proizvoljnom tumačenju. Znači da predsjednik RS ni na koji način nije smio da se upliće, pa ni angažovanjem, odnosno davanjem zelenog svjetla za reobdukciju, jer to jednostavno nije u njegovoj nadležnosti. Zbog toga je upitna i zakonitost takvog jednog dokaza, koja može biti konvalidirana na način da se vještak koji je uradio reobdukciju eventualno nekada sasluša pred sudom. Međutim, ono što je još bitnije je kako je moguće da tužilac ne reaguje u takvoj situaciji? Stoga sasvim jednostavno možemo zaključiti da mi nemamo neovisno pravosuđe već ono koje toleriše situacije u kojima politika obavlja ono što je nadležnost pravosuđa. Dakle ovdje se politika umiješala na jedan nedopušten način i oni koji su poduzimali takve poteze, mogli bi da odgovore na pitanja: Zbog čega su to radili, da li im je poznato da nemaju takva ovlaštenja i znaju li kakvu su poruku na taj način poslali- ako je neko moćan, onda će neka radnja biti preduzeta i bez tužioca, a to nije u skladu sa zakonom.

    Vratimo se još jednom na reobdukciju, samim tim što je provedena, predstavlja dokaz da prva obdukcija nije bila vjerodostojna. Pa iako Tužilaštvo tvrdi kako su te dvije obdukcije dale identične rezultate, to nije tačno jer postoji disproporcija u odnosu na vrijeme provedeno u vodi. Takođe, nije odgovoreno na ključno pitanje, odnosno nisu provedeni relevantni dokazi – uzrok smrti, momenat smrti, te vrsta i način nanošenja povreda i njihova dinamika. Kada izanalizirate sve te stvari, tek onda vidite koliko je propusta i u prvoj i u drugoj obdukciji. Ako ovome dodamo i miješanje politike u slučaj, što u stvari predstavlja i potvrdu da je konferencija za štampu bila velika greška, ali ne na nivou nemara i disciplinskih propusta, nego na nivou krivične odgovornosti, krajnje je vrijeme da se utvrdi čija je to bila ideja i zbog čega je na toj konferenciji prezentiran čitav niz netačnih podataka, a kasnije je sve to demantovano.

  • Mislite li da će se ikada otkriti cijela istina u ovom slučaju, ali i u slučaju Memić, kao i krug svih onih koji su učestvovali u ovim lažiranim scenarijima?

    Ako povučemo jednu paralelu sa slučajem Dženana Memića koji sam vodio u Sarajevu, zaključci su slični -vođene su neadekvatne istrage i rekao bih da se to vidi iz aviona. U predmetu Memić, mi smo pokucali na vrata ubicama, a mislim da smo i u predmetu Dragičević jako blizu, samo se postavlja pitanje ko je taj ko se stavio iznad sistema i zbog čega sistem na čelu sa VSTV-om toleriše ovako značajne propuste. Dakle, ako neko počini lakše krivično djelo, onda se protiv njega na samom početku pokrene istraga ako postoji osnov sumnje, ako to isto djelo u bilo kom obliku, na bilo koji način, počini tužilac ili pripadnik policije, bez obzira da li je u pitanju predmet Memić ili Dragičević, onda i tu treba provesti promptnu istragu, nema tu šta da se čeka. A čeka se. U slučaju Memić se čekala odluka Vrhovnog suda FBiH. Zašto, kada je prvostepena presuda već dovoljan osnov sumnje da je neko u zabranjenoj, crvenoj zoni. Zna se ko – tužioci i policajaci. A sve što smo do sada govorili o predmetu Dragičević je dovoljan signal da je neko u toj zabranjenoj zoni. Stoga ne mislim da nećemo doći do ubica, jedino je moguće da nam to neće biti dozvoljeno. Ako nam bude dozvoljeno, sasvim sigurno ćemo riješiti oba ova slučaja, ako nam nije dozvoljeno onda ćemo poslati jednu poruku narodu da imamo pravosuđe kojem ljudi ne vjeruju, a kada imate takvo pravosuđe, onda nemate vladavinu prava i onda ne znam čemu nam služe izbori.

  • Otkrivanje istine u oba predmeta je prijeko potrebno porodicama Dragičević i Memić, ali i svakom građaninu ove države. Jer ako se ovdje ne osjećamo sigurnim i bezbjednim, ako nas ne štite oni kojima je to posao, postavlja se pitanje šta ćemo dalje.

    Po meni izborno pitanje bi trebalo glasiti “jeste li za istinu i pravdu u predmetima Dragičević, Memić i svim ostalih neistraženim ubistvim”, a onda neka se stranke dogovore oko toga koji će broj zastupnika imati ko u skupštini RS, FBiH ili BiH na način da nam nude još nešto. Ako svi odgovorimo sa “da”, onda pravosuđe ne može ostati ovakvo, onda će svi nakon izbora imati zadatak da hapse i sudije i tužioce i policajce, jer kako sam već istakao, dokazi bodu oči, vidi se da neko nešto zataškava, ali sistem ne želi da to da otkrije da ne bi nastradao toliki broj tužilaca i policajaca, a u takvoj situaciji onda nema smisla živjeti u ovakvoj zemlji. (Tatjana Čalić | Buka.com)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje