Primjena izmijenjenog Zakona o akcizama stupa na snagu 01. februara 2018. godine, i kako smatraju ekonomski analitičari, dovest će do direktnog i indirektnog rasta troškova. Direktni trošak se odnosi na rast cijene goriva, ali i prevoza, što znači, da će kućni budžeti biti manji za one osobe koje svakodnevno koriste ili vlastiti automobil, ili neki drugi oblik prevoza.

“Akcize su bile jako aktuelno pitanje i stoga se ovom problemu s pravom pridavao veliki značaj zbog toga što BiH ovisi o inostranim izvorima finansiranja koji su bili dovedeni u pitanje neusvanjanjem Zakona o akcizama. Svakako, usvajanje zakona o akcizama bi moglo dovesti do porasta cijena nafte i naftnih derivata, a onda i većine ostalih proizvoda i usluga. Ipak, cijene neće rasti linearno. Na rast cijena osim cijena goriva utječe i veliki broj drugih faktora. Stoga apstrahovanje tih drugih faktora i posmatranje nastalih cijena isključivo kao posljedice uvođenja akciza je pretendenciozno i neraealno”, kaže Adnan Rovčanin, profesor iz oblasti finansija sa Ekonomskog fakulteta u Sarajevu u razgovoru za Aktu.

Indirektni rast troškova će biti u narednom periodu, a koji će najviše pogoditi poljoprivredne proizvođače i to zbog neusvajanja plavog dizela, gdje gorivo čini značajni ulazni trošak u proizvodnji.

“Poljoprivrednici će biti primorani, nažalost, najveći dio rasta troškova ugraditi u maloprodajnu cijenu, što će njihove proizvode učiniti skupljim, a to će opet platiti građani. Izvozni proizvodi bi također mogli poskupiti, jer rastom cijena goriva, njihov transport na inostrana tržišta će biti sigurno nešto skuplji, tako da će te firme morati ugraditi i te troškove u cijenu svojih proizvoda”, ističe Faruk Hadžić, ekonomski analitičar.

Stupanjem na snagu Zakona o akcizama sigurno je da će građani morati više novaca izdvajati na određene životne potrebe, namirnice i druge proizvode. Kada je riječ o rezervoaru goriva, smatra se da će poskupiti i do 10 KM.

“Ukoliko uzmete jednog penzionera koji ima minimalna primanja od 300 KM, to je u njegovim očima 10 hljebova u jednom mjesecu, što je zaista puno. Znamo da su plate, penzije i druga primanja na istom nivou, pa će sva poskupljenja dodatno opteretiti kućni budžet. Građani će morati na nekim drugim stvarima da štede, smanjit će se potrošnja na nivou cjelokupne ekonomije, što može dovesti i do usporavanja naše ekonomije i pada ekonomske aktivnosti”, dodaje Hadžić.

Obezbijediti efikasnije donošenje zakona

Akcizna politika svake zemlje utječe na ekonomsku priliku jedne zemlje i trebala bi biti usklađena sa njenom ekonomskom politikom. Kreatori ekonomske politike bi trebali, prilikom provođenja akcizne politike, znati šta žele sa njom postići, te koji je njen cilj.

Hadžić naglašava da u BiH, akcize služe samo za punjenje budžeta, bez utvrđivanja da se prikupljena sredstva namjenski usmjeravaju i troše. “Najbolji primjer toga su akcize na duhan, gdje je po osnovu toga u prošloj godini prikupljeno blizu 850 miliona KM. Sav taj novac je završio u budžetima raznih nivoa vlasti, bez da se bar dio namjenski usmjerio u zdravstvo, zdravstveni sektor, za unapređenje dijagnostike, unapređenje standarda i slično”, kazao je Hadžić.

U ekonomskoj situaciji u kojoj se nalazi BiH, svako dodatno opterećavanje građana sa novim i dodatnim nametima, sigurno nije ni dobro, niti poželjno. Nameti samo izvlače novac iz džepova građana, smanjuje se potrošnja, a kada imamo smanjenje potrošnje, onda dolazi i do smanjivanja potražnje za raznim proizvodima i uslugama, što ustvari usporava ekonomiju. “BiH bi morala bilježiti značajniji ekonomski rast i smanjenje javne potrošnje da bi se obezbijedio samoodrživ ekonomski rast i opstanak gdje bi došlo do stimulisanja ekonomske aktivnosti i pokretanja faze ekonomskog oporavka. Osim toga, neophodno je obezbijediti i efikasnije donošenje zakona i propisa kao formalno pravnog okvira za nesmetano funkcionisanje privrede”, stav je profesora Rovčanina.

Naime, što građani i preduzeća više troše novca, više se prikupi i PDV-a, a da bi se više trošilo, potrebno je povećati raspoloživi dohodak i zaposliti nove osobe, što je opet moguće mjerama države kroz fiskalna i parafiskalna smanjenja.

Pozitivna strana akciza

“Ključna pozitivna strana uvođenja akciza jeste da se olakšava pristup jeftinijim izvorima finansiranja svjetskih finansijskih institucija, a osim toga, hamoniziraju se pravila i propisi sa pravilima EU i slično”, dodao je profesor Rovčanin.

Pozitivni efekti bi bili i pokretanje novih investicija u cestogradnji, koje bi povukle znatan broj nezaposlenih radnika, gdje bi se iznova pokrenuo novi investicijski ciklus, ali, prema stavu analitičara, vlast je ušla nespremna kada je u pitanju usvajanje ovog Zakona o akcizama.

“Usvajanje Zakona o akcizama je poslužilo da se dobiju nova sredstva od MMF-a, kojim bi se pokrile budžetske rupe. Mi ćemo prvo izgubiti dosta vremena da se uradi dokumentacija, a tek se onda može pristupiti raspisivanju tendera za izbor izvođača radova. Sve će ovo dugo potrajati. To znači, da će vlast i dalje uzimati novac od građana, a da se onda taj novac neće investirati u cestogradnju ili druge segmente”, zaključio je Hadžić.