Pijesak i šljunak materijali su koji se najviše eksploatiraju u cijelom svijetu u proizvodnji stakla, elektronike, ali i betona.

Procjene UN-ovog Programa za zaštitu okoliša ukazale su još prije pet godina da je samo u 2012. godini širom planete izvađeno 30.000.000.000 tona pijeska za proizvodnju betona, što je dovoljno materijala za izgradnju 27 metara visokog i 27 metara širokog zida oko najduže paralele ekvatora.

Koliko se pijeska zapravo troši najbolje ilustrira primjer izgradnje obiteljske kuće. Za jednu prosječnu kuću potrebno je oko 200 tona pijeska, dok se za kilometar autoputa troši oko 30.000 tona.

Potrošnja raste i u Europi, ali je Azija i dalje najveće tržište, jer tamo već godinama cvjeta građevinska industrija. Singapur je najveći svjetski uvoznik pijeska jer nasipanjem širi svoj teritorij, a istovremeno u Kini i Indiji se iz dana u dan otvaraju nova gradilišta. U Singapuru je samo u zadnjih 40 godina povećana površina za oko 130 kvadratnih kilometara. Pijesak je poskupio sa 2,55 eura po toni, na vrtoglavih 161 euro u pojedinim zemljama Azije.

Pijesak se krade praktično širom svijeta, a bande pijesak kradu izravno s plaža i to uz pomoć bagera i šlepera, a oni siromašniji lopatama kojima ih trpaju u vreće i odvoze do obližnjih gradilišta. Organizovali su čak i brodove kojima usisavaju pijesak s morskog dna.

Iako izgleda da je nemoguće da svijet ostane bez pijeska, naročito ako se zna da ga ima u nepreglednim količinama u Sahari. Taj pijesak nije pogodan kao građevinski materijal. U te svrhe koristi se samo pijesak s riječnog ili morskog dna. Jedna od posljedica nestajanja pijeska na Zemlji je povećana opasnost od prirodnih katastrofa kao što su tsunamiji ili oluje. (Tuzlanski.ba)