Većina radnika Aide je na birou za zapošljavanje, a Dita radi, iako neizvjesnost nije završena.
Radnici četiri tuzlanska preduzeća prije godinu dana pješačili su ka hrvatskoj granici zbog neisplaćenih plata, nepovezanog staža i propasti fabrika. Danas su na različitim pozicijama. Većina radnika Aide je na birou za zapošljavanje.
Njih stotinjak iz Livnice ne može u penziju, niti na biro zbog kompliciranog pravnog statusa, a preostale dvije firme proteklu godinu pamtit će po dobru jer su uspjeli da ponovo pokrenu proizvodnju.
Poslije tri godine i osam mjeseci – u Ditinoj proizvodnoj hali opet miriše bijelo. Prošlog decembra radnici su o tome samo maštali prelazeći put od 80 kilometara ka hrvatskoj granici.
„Ova firma mora raditi. Samo smo to imali u glavi“, govori jedan od njih, Amir Saburević.
Kada je proglašen stečaj, odlučili su da ne odu na biro, već natrag u pogon. Dževad Mehmedović pokazuje parovod čiji je glavni vod bio odsječen. Radnici su spojili više od 400 metara cijevi.
„Mi smo ovo jedva osušili grijalicama da se vrati. I evo vidite, sad to sve funkcioniše. Čovjek odavde bukvalno vodi proizvodnju“, objašnjava ovaj radnik Dite.
Nema šefova – Rade u dvije smjene po 12 sati. Nema šefova. Primaju minimalac, a toplog obroka su se odrekli u korist sirovina. Počeli su sa četiri proizvoda, a godinu su završili sa 20-ak. Ipak, za Ditu neizvjesnost nije završena.
„Nit mi kao radnici imamo dionice, nit onaj većinski vlasnik što nas je uništio. Dita je sad u ingerenciji suda“, kaže Mehmedović.
U decembru je Dita ponuđena na prodaju. Početna cijena je 10 miliona eura, ali su dugovanja višestruko veća.
„Mislim, ne bih mogao preboljeti da neko to zatvori. Znači i dalje sam optimista da ova fabrika ima perspektivu, evo mi smo to dokazali“, ističe.
I u Vladi Tuzlanskog kantona nadaju se da će potencijalni kupac nastaviti proizvodnju. To, ipak, ne mogu garantirati. Za tuzlanske firme sa velikim dugovanjima, kažu, jedino rješenje bio je stečaj.
„Radnike smo socijalno zbrinuli na Zavodu za zapošljavanje, a to nam je dalo zamah da su nam se počeli javljati investitori“, navodi Srđan Mićanović, ministar industrije TK.
Reporterka Al Jazeere Nataša Kovačev iz Tuzle javlja kako je „poput Dite, i fabrika obuće Aida otišla u stečaj“.
„Više od 280 njenih radnika sada je na birou. U novoj godini dobili su novu priliku za posao. Firma iz Lukavca zakupila je halu u kojoj su nekada proizvodili obuću i pozvala ih da se jave“, dodaje.
Potražnja za radnicima – Riječ je o kompaniji Intral koja je među 50 najvećih izvoznika u Bosni i Hercegovini. U rekonstrukciju Aidine hale uložili su pola miliona eura, sada im trebaju radnici.
„Svi oni koji su zainteresovani i koji žele da dođu da rade, da dođu, da imaju otvorena vrata i bit će prioritetno zaposleni u odnosu na sve ostale koji apliciraju za posao“, poručio je direktor Intrala Alija Šehović bivšim radnicima Aide.
Hasan Užičanin je bio jedan od predvodnika radnika Aide na putu ka Orašju. Sad je na birou nakon što su sa Vladom postigli sporazum o uvezivanju radnog staža. Dobijaju mjesečnu nadoknadu, ali su ostali bez 66 plata. On sebe ne vidi u novoj firmi.
„Mislim ja da to nije loše, samo je loše što je taj čovjek ušao u naš pogon, radi ono što smo mi mogli raditi“, kaže.
Intral i Aida i ranije su sarađivali, a između njih se, zbog potraživanja od 10.000 eura, vodi sudski spor. Kako god se on završio, u Intralu kažu, to neće uticati na novi posao.
