Građevinarstvo i nekretnine, bankarski i sistem brzog transfera novca, ugostiteljstvo, osiguravajuće kuće, kladionice i kockarnice, advokati, računovođe, taksisti – samo su neke od djelatnosti preko kojih se u Bosni i Hercegovini pere nelegalno stečen novac.

Pranje novca definiše se kao postupak kojim kriminalci pokušavaju da sakriju ilegalno porijeklo dobiti, ograđuju se od izvornog krivičnog djela i ubacuju novac u privredu kako bi se činilo da dolazi iz legitimnog izvora čime postaje upotrebljiv. Time se veza između kriminala i novca prekida.

Metode i tehnike pranja novca koje koriste kriminalci u BiH svakodnevno se mijenjaju i prilagođavaju, potvrdili su sagovornici novinaru portala CAPITAL iz policijskih agencija, tužilaštava, poreskih institucija, bankarskog sektora.

Tužioci, inspektori, advokati, bankari i vještaci saglasni su u jednom, a to je da je posljednjih godina u BiH, pored standardnih tehnika za pranje veće ili manje količine novca, razvijeno i nekoliko novih metoda.

Građevinarstvo i nekretnine – Ulaganje u izgradnju nekretnina već dugo godina je način apsorbovanja ilegalnih prihoda, a to je omogućeno zbog loše regulative i kontrole građevinskog sektora koji je istovremeno značajan i u udjelu u ekonomiji jedne zemlje. Kriminalci vještački podstiču cijene da operu novac, što je jedan od razloga zašto cijene nekretnina ne padaju. Općine izdaju dozvole za izgradnju, ali nemaju sredstava da nadgledaju šta se dešava. Kompanije koje podnose zahtjev za građevinsku dozvolu nisu obavezne po zakonu da pokažu dokaz o kapitalu koji planiraju investirati. Prodaja nekretnine po znatno višoj cijeni od realne je također jedan od načina pranja. Zidare, zanatlije i fizičke radnike plaćaju na ruke, prljavim novcem, a zatim prodaju stanove i time stiču dokaz o legalnom porijeklu novca. Također, prodaja stanova u izgradnji omogućava kompanijama da prikazuju da se cjelokupna investicija vrši na osnovu plaćanja kupaca. S druge strane, zemljišne knjige i evidencije su nepotpune i loše arhivirane, a nadležne poreske i istražne institucije nepovezane, pa mogu da prođu godine do utvrđivanja stvarnog vlasništva nad nekretninama. Samo nekoliko najpoznatijih banjalučkih graditelja prošle godine je prikazalo dobit od oko 50 miliona maraka.

Agenti, advokati, računovođe – Advokati, računovođe, notari i agenti za promet nekretninama također su dio sistema pranja novca. Bez njih nije moguće praviti fiktivne kupoprodajne ugovore, niti voditi dvojne knjige za kompanije. Svi ugovori o kupovini ili prodaji nekretnina ovjereni su kod javnih bilježnika/notara, ali niko ne kontroliše vrijednosti određene imovine. U izvještajima MONEYVAL-a identifikovani su slučajevi tajnog dogovora u svrhu pranja novca, uključujući izvođače, agente za promet nekretninama, notare, advokate i bankare. Niko ne kontroliše novac koji se slijeva na račune advokata. Oni sa klijentima sklapaju ugovore za fiktivne usluge koje naplaćuju u gotovini i polažu na svoj račun u banci, a potom ga uz proviziju vraćaju u vidu pozajmice ili prikazuju kao svoje ulaganje u firmu klijenta.

Restorani, hoteli, pumpe, taksi – Pranje novca manjih količina često počinje u uslužnim djelatnostima koje su na kraju poreskog lanca, jer oni račune naplaćuju u gotovini. Klubovi, restorani, hoteli, kafići, rentakar i taksi službe posebno su popularno sredstvo za pranje novca, jer je skoro nemoguće tačno izmjeriti broj gostiju ili putnika na mjesečnom nivou. Oni prikazuju znatno veći prihod od realnog.

Kladionice – Pranje novca putem kladionica jedna je od najnovijih tehnika koju su počeli primjenjivati kriminalci u BiH sa razvojem informacionih tehnologija. Kako to rade? Fizičko lice uplati gotovinu na račun otvoren kod kladionica koje im ne traže porijeklo novca. Napravi se nekoliko malih opklada da se prikaže promet, a zatim unovči ostatak ili kao dobitak prebaci na legalni račun u banci. Otvaranje desetaka računa drži transakcije ispod praga i iznosa za koje se pokreću provjere. Većina banaka u posljednje vrijeme upravo zbog ovog načina pranja novca zabranjuje uplate sa kartica kladionica. Međutim, to se može zaobići koristeći servise za plaćanje poput “skrilla”, “paypala” i mnogo drugih načina, pri čemu nelegalna sredstva završe u legalnim tokovima.

Kockanje – Kriminalci u BiH se koriste i načinom koji je još davne 1931. godine prepoznala američka mafija kao siguran kanal za pranje novca i u pustinji Nevade izgradila cijeli grad za kockanje. Veliki promet gotovine olakšavaju miješanjem prljavog novca s čistim. Najčešća solo-metoda je da se nelegalnim novcem kupe žetoni, a zatim se igra neko vrijeme, po mogućnosti u igrama s velikim kvotama. Klađenjem na svaki mogući ishod kockar će imati jedan ili više dobitnika. Kad unovče žetone, dobiće potvrdu da su ostvarili dobitak na kocki. Organizovano, u saradnji sa vlasnicima ili zaposlenima, nije potrebno ni da se kockaju, već dobitke drugih igrača kladionica prikaže kao da su njihovi.

Banke – Smišljen je novi način pranja manjih količina novca kroz banke kako bi se izbjegla obaveza dokazivanja porijekla novca preko limita. Na primjer, fizičko lice položi 10.000 KM na račun u banci. Poslije nekog vremena podigne taj novac uz potvrdu da je isplaćen sa računa. To isto uradi u još nekoliko banaka i svaki put dobije istu potvrdu. Sa svim potvrdama ode u svoju banku i na račun legalno položi 100.000 KM.

Priliv sredstava iz inostranstva, bez dokaza, na račun fizičkog lica je u bankama ograničen na 10.000 eura mjesečno. Međutim, gleda se kalendarski mjesec. Ako krajem mjeseca nekome legnu sredstva, već početkom mjeseca mogu opet da mu se uplate sredstva bez suvišnih pitanja bankarskih službenika. Manji iznosi ilegalnog novca često se jednostavno uplate u banku i na kreditne kartice, odakle se kasnije troše bez daljeg nadzora. Banke su takođe važan posrednik i u većim transakcijama ka inostranim računima. U BiH ne postoji porez na novčane transakcije sa off-shore finansijskih centara i uobičajeno je da se off-shore firme pojavljuju kao osnivači lokalnih kompanija. Jedan od način je da fizička lica daju vlasnicima kompanija sa velikim prometom novac u kešu koje one koriste da plaćaju radnike “na ruke” i druge troškove. Kompanija preko računa sklopi ugovori i da legalnu pozajmicu kriminalcima u visini dobijenog keša koji je umanjen za proviziju. Ta pozajmica nikada ne bude vraćena, a firma je poslije nekog vremena otpiše kao zastarjelo potraživanje. Drugi način je da fizičko lice proda firmi imovinu desetostruko manje vrijednosti od ispostavljenog računa.

Sistem “hawala” i brzi transfer novca – Sistem “hawala” odnosi se na mnoge vrste neformalnog prenosa novca koji ne uključuju fizički prenos gotovine. Obično ga koriste brokeri za slanje i primanje novca, s tim da pošiljalac plaća malu proviziju, a primalac lozinku za oslobađanje sredstava. Na balkanskim prostorima sistem “hawala” najčešće se spominje za pranje novca među nižim i srednje organizovanim kriminalnim grupama koje se bave trgovinom drogom i krijumčarenjem migranata. Na primjer, migranti zatečeni na Balkanu pominjali su da troškove putovanja plaćaju unaprijed u Turskoj i Grčkoj polaganjem novca kod operatora “hawale“”koji novac pušta tek nakon njihovog sigurnog dolaska.

Sistem “hawala” ima prednost zbog brzog transfera novca, mogućnosti prikrivanja prihoda stečenog kriminalom i nemogućnosti kontrola, sankcija i obračuna poreza. Osim toga, može se povezati i s drugim domaćim bankarskim uslugama uključujući brzi prenos novca putem popularnih sistema za transfer.

Osiguranje – Osiguravajuće kuće u BiH godinama klijentima nude nelegalne popuste koji se ogledaju u različitim kuponima ili davanju keša na ruke koji je najčešće nelegalnog porijekla. Time povećavaju broj klijenata i na kraju imaju veću dobit koju isplaćuju kroz dividendu, čime su legalizovali veće količine prljavog novca.

– Tržište osiguranja RS je vrijedno oko 160 miliona maraka na godišnjem nivou. Sada nelegalni popusti iznose 30 posto, što znači da se nelegalno ubaci 48 miliona maraka u gotovini svake godine – rekao je izvor CAPITAL-a.

Neformalna ekonomija – Rad na crno jedan je od najčešćih načina da se nelegalni novac potroši i ubaci u legalne tokove. Firme često posluju potpuno mimo zakonskih propisa, neregistrovane su i obrću novac ili su registrovane, ali ne prikazuju stvarne prihode i zapošljavaju radnike na crno te prikazuju enormnu dobit. BiH je takođe postala raj za strane firme koje izbjegavaju porez u svojoj zemlji, prebacuju sredstva u BiH gdje ih oročavaju ili kasnije na ime fiktivnih poslova vraćaju u matičnu zemlju. U BiH su registrovani oni koji otvaraju lažne firme u zemlji i inostranstvu kako bi međusobno prebacivali novac i povećali izgled legalnosti. Uz to, kompanije često posuđuju novac iz inostranstva, čije se porijeklo ne može utvrditi, a zatim te zajmove koriste za ulaganje u kupovinu nekretnina, privatizaciju državne imovine ili otvaranje drugih firmi.