Višegodišnji kriminal vlasti Tuzlanskog kantona još će jednom platiti radnici. Više od hiljadu radnika lukavačke Koksare uskoro ostaje bez posla. Aktuelna vlast još vjeruje u čuda, pa sve nijemo posmatra. A sudske presude su neumoljive.

Global Ispaat koksna industrija Lukavac uskoro bi mogla otići u stečaj, zbog višemilionskih pravosnažnih sudskih presuda koje su stigle na naplatu. Hiljadu radnih mjesta je pred zatvaranjem. Resorni kantonalni ministar Srđan Mićanović bježi od kamera i konkretnih pitanja.

Inkometal iz Ciriha, čije je vlasnik kontroverzni Vlastimir Savić, te Kemokomplex iz Zagreba, čiji je vlasnik hrvatski biznismen Enver Moralić, potražuju od KHK-a, suosnivača GIKIL-a,više od osam miliona maraka.

“Presuda je pravosnažna, konačna i izvršna i u izvršnom je postupku pred sudom u Lukavcu. Kemokomplex je zaplijenio 49-postotni udio u GIKIL-u koji pripada KHK-u“, izjavio je Muharem Kadić, predstavnik firme Kemokomplex.

No, dug prema Inkometalu trebao je platiti indijski investitor, a nije.

“Po ugovoru o zajedničkoj kompaniji, ta obaveza je pripala zajedničkoj kompaniji. Oni sad traže i dobili su sudske presude za zatezne kamate zbog kašnjenja i troškove arbitraže u Cirihu, Zagrebu i Tuzli. To je naraslo na 3 miliona maraka i to je predmet ovog izvršnog sudskog postupka“, kaže Zuhdija Hasanhodžić, v.d. direktor KHK-a Lukavac.

Zbog toga bi KHK, a time i GIKIL, mogli veoma brzo završiti u stečaju.

“Ako dođe do otvaranja stečaja, a moguć je, može se desiti da svi ljudi završe na cesti. Realna mogućnost je da GIKIL završi u stečaju. KHK završava u stečaju tako i tako, a sa njima i GIKIL“, tvrdi Kadić.

“Najgori scenarij je taj. Mislim da nema dovoljno duga da bi se prodala sva imovina, ali ipak je to na sudu da odluči”, smatra Hasanhodžić.

Gori scenarij od toga, međutim, na sudu se dogodio 2006. godine, kada je indijski GSHL povećao svoj udio kapitala, u većinski državnom GIKIL-u, jer je upisivao ugalj kao investiciju. Zbog toga je ugovor o osnivanju GIKIL-a, kojim je definirano da se i repromaterijal može prikazivati kao investicija, nezakonit. Ugalj su Indijci nabavljali od svoje kompanije iz Australije.

“Zakon kaže da se u društvo mogu unijeti stvari kojima društvo može trajno raspolagati, što znači da se repromaterijali ne mogu koristiti za povećanje kapitala“, pojasnio je Edin Mukanović, bivši registracijski sudija (2009. godina).

Ni nakon deset godina od potpisivanja ugovora o osnivanju zajedničke komapanije, indijski GSHL nije ispunio svoje obaveze o ulaganju u GIKIL. No, unatoč tome, Indijci sve vrijeme imaju većinsko pravo upravljanja, mada je većinski vlasnik GIKIL-a od 67 posto država, a 33 posto indijski partner. Obećanih 46 miliona maraka iz ugovora indijski GSHL nikada nije uložio.

“Pisalo bi u izvodu sudskog rješenja da jesu, a nisu – ukupno 30 miliona. A većinsko upravljanje imaju na osnovu ugovora. Za mene kao građanina to nije normalno.Za mene kao direktora – moram izraziti neku rezervu“, kaže Hasanhodžić.

Na višemilionski kriminal u prodaji ove komapanije, predstavnici radnika GIKIL-a ukazuju godinama.

“Mi smo od početka upozoravali i Agenciju za privatizaciju i Komisiju za praćenje ugovora i sve. Nijedna Vlada, a četiri su se promijenile, nije imala sluha. Njima je bilo bitno da ovo radi kako radi, a ne ko pravi gubitke i kriminal. Jer svaki put kada bi došla nova vlada, mi smo tražili anekse ugovora, da vidimo ko ih je sklapao, ko je priznao njemu gubitak od 200 miliona. Koja god vlada dođe, krije prethodnu, a ogroman je kriminal napravljen“, tvrdi Zijad Kasumović, član Izvšnog odbora GIKIL-a.

“Nezamislivo je da je za ovih 10-11 godina akumulirani dug oko 200 miliona. Po procjeni Sindikata, za svaku godinu je to frizirano. Ipak, neko je u Vladi svih tih godina priznavao takve godišnje finansijske izvještaje. Upozoravali smo na sve te anomalije, ali niko nije imao sluha. Prije svega Komisija za praćenje, koja je bila Vladina, odnosno resorno ministarstvo, koje je sve te godine knjižilo sve te navodne dugove“, kaže Mirsad Imamović, predsjednik Sindikata GIKIL-a.

Taj kriminal istražuje i Tužilaštvo BiH, koje je već formiralo predmet. Na listi osumnjičenih su tadašnji kantonalni premijer Bajazit Jašarević i resorni ministar Mustafa Burgić, koji su Indijcima nezakonito dodijelili većinski kapital na upravljanje i potpisali štetan ugovor.

“Tvrdim da ovdje nema nezakonitih radnji izuzev eventualno u realizaciji ugovora. Mislim da je ugovor dobar, ali njegovo izvršenje ne odgovara klauzulama osnovnog ugovora“, kazao je Mustafa Burgić, bivši ministar industrije,energetike i rudarstva TK (2009. godina).

“Kompanija koja je od prvog dana zasnovana na kriminalu i dan danas je u kriminalu. 30 posto fabrike je nekad davno uknjiženo u Srebreniku u sudu bez ikakvog razloga samo da taj gospodin radi. Ova kompanija može raditi sutra da dovedemo ljude iz Smedereva, da vrše nabavku uglja, mi ćemo početi raditi bez gospodina Mitala“, poručuje Mirsad Ćajić, radnik GIKIL-a.

“On je zatvorio sve fabrike po Evropi, gdje mora ispoštovati sve evropske uslove. Ovdje ne mora, jer ga država ne tjera. Nije ugradio ni filtere, koje je bio obavezan – to je ta investicija od pet miliona, koju nije nikad uradio“, ističe Kasumović.

I pored svega,država je svesrdno pomagala Indijce, kojima je do sada olako dala desetak miliona maraka kredita federalne Razvojne banke. Budući da Vlada TK-a više nema novca da sufinansira GIKIL, a indijski GSHL ne želi da preuzme višemilionske troškove pravosnažnih sudskih presuda, GIKIL je sve bliže stečaju. A radnici ulici.

“Oni se takmiče kako će veću bijedu ovdje napraviti kada dođu na vlast. Ovaj gigant stao hrani 4-5 hiljada porodica. Mi smo spremni ići do kraja, a kraj – nije nam žao izgubiti glavu. Mi nećemo dozvoliti da ovo bude druga Dita, spremni smo i na revoluciju“, poručuje Kasumović.

Devet radnika, koliko ukupno ima državni KHK, kojem pripada 49 posto prava upravljanja u GIKIL-a, ne može pokrenuti revoluciju. Deset mjeseci nisu primili platu. Ukupni gubitak KHK-a je 27 miliona maraka. Pet miliona maraka pozajmice koju su uzeli od Vlade TK-a za zbrinjavanje oko 200 radnika – još nisu vratili. I neće, jer će u stečaj, za koji su krivi menadžmenti ovih kompanija i Vlada TK-a, koja je godinama kriminal u GIKIL-u gurala pod tepih. (federalna.ba/Mreža)