Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Euro obogatio Njemačku, a osiromašio Evropu

Preuzmite sliku

Petnaesta godišnjica od uvođenja eura kao zajedničke valute za veliki broj zemalja Evropske unije, protiče u raspravama koje su obilježile njeno uvođenje i svaku godinu njenog života, a najglasnija kritika bila je ona nobelovca Miltona Friedmana koji je tvrdio da zbog niskog stepena fiskalne, pravne i kulturološke harmonizacije euro neće zaživjeti kao snažna i efikasna moneta.

Pa iako je preživio prognoze najgorih skeptika njegovog uvođenja, euro je valuta podložna kritikama, jer se pokazalo kako je možda više odgovarao strukturama snažnih i disciplinovanih ekonomija nego onih koje su u monetarnu uniju ušle sa manjim komparativnim prednostima, pojašnjava ekonomski analitičar iz Tuzle Admir Čavalić, javlja Al jazeera.

„Jedinstvena valuta ima smisla za područje koje dijeli istu ili sličnu ekonomsku, političku, kulturološku i bilo kakvu drugu tradiciju i pogled na život. Također, smanjuje se mogućnost reagovanja na ekonomske šokove (poput onog u Grčkoj i nakon toga čitavoj Evropi) shodno prelasku instrumenata monetarne politike sa nacionalnog na nivo Unije. Upravo zbog toga, ugovor iz Maastrichta najviše insistira na koordinaciji ekonomskih i fiskalnih politika, naročito po pitanju javnog duga i budžetskog deficita, te neovisnoj politici Evropske centralne banke. Euro je tu i predstavlja jednu od najjačih svjetskih valuta, što opet ne smanjuje dugoročnu neizvjesnost u vezi opstanka iste, naročito u jeku Europske dužničke krize, Brexita, migracione krize i jačanja euroskeptičnih pokreta. Istina je da jedinstvena valuta najviše odgovara snažnim i disciplinovanim ekonomijama, dok zapostavlja “neodgovorne” ekonomije (obično juga Evrope). Svejedno, krah monetarne unije ne bi bio u interesu zemljama članicama i zbog toga se ulažu ogromni napor kako bi se sačuvao euro i ideja EU“, dodaje.

Prilagodba ekonomije novim monetarnim uslovima

Zemlje koje su prilikom uvođenja eura uspjele napraviti strukturalne prilagodbe svojih ekonomija i koje su vodile konzervativnu i disciplinovanu fiskalnu politiku, kakva je Njemačka, iskoristile su postojanje jedinstvene evropske valute kako bi regulirale i osnažile mnoge segmente svojih ekonomija.

Profesorica ekonomije iz Sarajeva Adisa Omerbegović-Arapović smatra da su dva najvažnija poteza njemačke privrede, u procesu prilagođavanja ekonomije uslovima definiranim postojanjem jedne zajedničke valute, reforma tržišta rada i prilagodba cijena radne snage. Razlozi zbog kojih su zemlje poput Španije, Portugala, Italije i Grčke oslabile u ekonomskom smislu nije uvođenje eura niti pogrešno vođena monetarna politika nego činjenica da novac koji je dolazio u te zemlje nije usmjeravan u produktivne dijelove privrede. U takvim ekonomskim uslovima postojanje nadnacionalne valute, kakav je euro, onemogućio je cijelom nizu zemalja da mjerama, kao što je deflacija, vrši intervencije u ekonomskom sistemu.

„Opet, ne možemo niti sve te zemlje staviti u isti koš, posebno ne po kriteriju suficita ili deficita tekućeg računa, ali zajednička osobina im je fenomen finansijskog balona koji se kasnije pokazao kao neodrživ. Uz to, javna potrošnja, te veličina i struktura javnog sektora zajednička je karakteristika koja je pokazala da javni dug, koji je neodrživ, može dovesti ekonomije ovih zemalja u krizu, što onda zahtijeva plansko slabljenje valute. To pak nije bilo moguće, jer je valuta nadnacionalna, što je rezultiralo slabljenjem eura zbog rizika koji su ove zemlje donijele cijelom sistemu. U konačnici, ispostavilo se da je sposobnost ovih zemalja da zadrže euro ustvari dovedena u pitanje, jer je deflacija ili kreiranje dodatnog novca postalo jedina opcija za te vlade. Dakle, nesposobnost ovih zemalja da kreiraju vlastiti novac je njihov najveći problem, jer ne mogu prikriti lošu javnu potrošnju i akumuliranje deficita. Umjesto liječenja svojih nekonkurentnih ekonomskih sistema oni su pokušavali vještački umanjiti javni dug  na način da im se isti otpiše, oprosti ili devalvira putem inflacije tj. monetarne ekspanzije. Ova bitka se očigledno nastavlja, pri čemu Njemačka odlučuje da ne plaća ceh neefikasnosti drugih ekonomija i zalagat će se i dalje za odgovorniju politiku“, kaže Omerbegović-Arapović.

Veća korist od eura nego šteta

Ekonomski analitičar iz Zagreba Damir Novotny stoji na stanovištu da je uvođenje eura donijelo mnogo više koristi nego štete priznaju, opet, kako se postojanjem jedinstvene evropske valute najviše okoristila Njemačka, a najmanje koristi su imale mediteranske zemlje. Slabljenje ekonomija u zemljama mediteranskog bazena nije posljedica uvođenja eura, jasan je Novotny, nego njihove fiskalne nediscipline i drugačijeg odnosa prema sistemu privređivanja.

„Uvođenje zajedničke valute donijelo je koristi onim ekonomijama koje su se uključile u evropsku monetarnu uniju. To se mjeri između 1,5 i 2 posto BDP-a uštede, koje su ostvarene u transakcijama tih zemalja zahvaljujući uvođenjem zajedničke valute. To nisu male uštede, s jedne strane, a s druge strane došlo je do konvergencije cijena što znači da su se cijene približile, ili izjednačile i potrošači su mogli lako uspoređivati cijene u različitim zemljama. Poznato je da su Nijemci odlazili u kupovinu u Dansku i obližnje zemlje, Austrijanci u Italiju, a Francuzi prema Italiji. Tu su se dešavale te transakcije u pograničnim područjima koje su imale dosta štetan uticaj na nacionalne ekonomije. To je drugačije sada. Danas više oni koji su ušli u evropsku monetarnu uniju ne pomišljaju da izađu iz nje, jer vide da su koristi prilično velike, a zapravo Nijemci, koji su zagovornici bili od samog početka, imali su najviše koristi, ali oni su i najviše finansirali mediteranske zemlje koje su zapale u krize svojih fiskalnih sustava. Oni imaju fiskalne probleme, a ne monetarne i tome nije kriv euro, koji je donekle olakšao pristup finansijskim tržištima, nego su krive vlade tih zemalja koje su trošile više nego su mogle prikupiti fiskalnog novca. Ipak, one zemlje koje su se držale konzervativnih fiskalnih politika, zemlje srednje i sjeverne Evrope, imale su više koristi od uvođenja eura nego štete“.

Euro prisutan u jugoistočnoj Evropi

U zemljama jugoistočne Evrope euro je snažno prisutan objašnjavaju sagovornici Al Jazeere najviše kao sredstvo formalne i neformalne štednje. U nekim zemljama, poput Crne Gore i Kosova, euro se koristi kao platežno sredstvo iako nijedna od zemalja regije nije ispunila kriterije potrebne za uvođenje eura kao zvanične valute. U Hrvatskoj, koja je zemlja članica Evropske unije, problem uvođenju eura predstavlja nekontrolirano veliki javni dug i deficit javnog sektora, a u drugim još i cijeli niz problema političke prirode.

Čavalić kaže da BiH, zbog brojnih ekonomskih problema, ne ispunjava uslove za uvođenje eura i da je stanjem u privredi zemlja bliže opisu da se njena ekonomija kreće spiralom tzv. južnih zemalja.

„U BiH imate instituciju valutnog odbora, koja nas čini direktno vezanim za euro. Tehnički, uvesti euro bi bilo jednostavno, međutim treba uzeti u obzir činjenicu da većina regionalnih država, uključujući i našu, ne ispunjava osnovne kriterije za uvođenje ove valute (javni dug, budžetski deficit, stopa inflacije i kamatnih stopa, monetarna stabilnost itd.). Bojim se da smo bliži Grčkom i generalno južnom scenariju, u odnosu na uspješne priče baltičkih i istočnoevropskih zemalja. Ekonomski rast i razvoj se ne može ostvariti prečicama, već konkretnim ekonomskim reformama u pravcu liberalizacije i povećanja konkurentnosti domaće ekonomije. Sve ostalo je iluzija i populistička imitacija uspješnih. Shodno navedenom, zemlje regiona trebaju biti krajnje oprezne po ovom pitanju, što se već i dešava u Hrvatskoj koja će vrlo vjerovatno odgoditi uvođenje eura“, pojašnjava.

Valutni odbor

BiH je vezala svoju valutu za euro kroz instituciju Valutnog odbora i time napravila ograničenja Vladi u kreiranju monetarne politike. Količina novca u sistemu je teoretski i vezana za količinu eura u sistemu kaže Omerbegović-Arapović pojašnjavajući kako novac za plasman nije rigidno vezan za količinu deviznih rezervi i dodaje:

„Nažalost i izdavanje trezorskih zapisa i obveznica od strane Vlada u BiH kreira monetarne pritiske, iste one koji su se dešavali na periferiji eurozone i doveli te zemlje do ekonomske i finansijske krize. Dakle, uvođenjem eura, pritisci na valutni odbor ne bi postojali, ne bi postojao upitnik iznad valute i njene vrijednosti, te ne bi postojao ni rizik da valutni odbor postane dugoročno neodrživ uslijed neodgovornih politika. Međutim, to bi tražilo da se vlasti u BiH ponašaju fiskalno odgovorno, jer fiskalna održivost i makroekonomska ravnoteža u konačnici određuju sposobnost da se zemlja nosi s jedinstvenom valutom tj. eurom. Do tada, treba preispitati kurs, odnosno da li je postojeći omjer KM spram eura adekvatan za makroekonomsku ravnotežu, jer to upravo zahtijeva Evropska unija prije nego neka zemlja usvoji euro kao valutu“.

Regija vezana za Njemačku

Euro je, nema nikakve dileme, postao svjetski važna valuta kaže Novotny kojem je i više nego jasno da je budućnost valuta zemalja regiona direktno povezana sa eurom, jer su sve zemlje regije, i prije pojave eura, svoje monetarne politike usmjeravale u pravcu kojim je Njemačka vodila svoju marku.

„Dakle, euro je postao ne samo važna europska valuta, jer imamo ovih perifernih zemalja koje nemaju uveden euro. Češka, Danska, Norveška nisu uvele euro. On je postao jedna od najvažnijih svjetskih valuta. 40 posto svjetskih rezervi se drži u toj valuti, 40 posto u dolaru, a sve ostale valute su 20 posto. Euro je postao rezervna valuta. Novac nema samo transakcijsku važnost nego ima i važnost obilježja, akumuliranja odnosno čuvanja štednje. To je nešto što je dosta važno za razumjeti, to da građani drže štednju u eurima, i građani euro zone ali i građani izvan nje. To se naročito odnosi na zemlje jugoistočne Evrope, koje su uvijek imale sudbinsku povezanost sa Njemačkom pa onu valutu koja je vladajuća u Njemačkoj u toj su se valutu držali štedni ulozi i sada je to euro. Kada bi se kojim slučajem došlo u situaciju da se Njemačka odrekne eura i vrati marku sve bi se naše zemlje vratile na marku kao glavnu valutu u kojoj se štedi. Prirodno je zato da se što prije steknu uslovi za ulazak svih zemalja u evropsku zonu i preuzme valuta koja svakako dominira u transakcijama i štednji svih zemalja“, zaključuje Novotny.

Istina je da je Njemačka najviše profitirala uvođenjem eura, ali koristi od zajedničke valute imale su i sve one zemlje koje su strogo sprovodile ekonomske reforme i vodile disciplinovanu fiskalnu politiku. Veliki broj zemalja, koji zbog cijeloga niza, objektivnih ili ne, razloga nije uspio prilagoditi svoje ekonomije situaciji da više ne postoji nacionalna valuta kojom se može manipulisati i koje su sprovodile slabe, neefikasne ili neracionalne fiskalne politike, našle su se u teškoj gospodarskoj situaciji i to bez mogućnosti da utiču na ekonomske tokove uobičajenim monetarnim manipulacijama.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

Ključne riječi: , ,