U Kantonalnom sudu u Tuzli jučer je nastavljeno suđenje policijskim službenicima Ivi Tadiću i Ibrahimu Husejnoviću iz Živinica, koji su optuženi za zlostavljanje u obavljanju službe te teške tjelesne povrede, koje su uzrokovale smrt Zijada Klapića.
Na teret im se stavlja da su 29. jula 2013, prilikom intervencije, a nakon prijave narušavanja javnog reda i mira u džamiji u Priluku kod Živinica, prišli Klapiću, te tražili da pođe sa njima. Nakon što je on to odbio, došlo je do prepirke, te su policajci Klapića počeli udarati pesnicama, otvorenim šakama, palicama i nogama po glavi i drugim dijelovima tijela. Nanijeli su mu povrede, uslijed kojih je preminuo.
Ometanje vjernika
Pred Sudskim vijećem kojim predsjedava sutkinja Paša Softić, jučer su saslušani svjedoci Kadira Klapić, Zijadova majka, Amir ef. Memić, imam u džamiji u Priluku, Sejfo Zukić, mutevelija i Nihad Klapić, Zijadov brat.
Majka Kadira je ispričala da je njen sin završio Elektrotehnički fakultet, da je išao na ljekarske preglede u Živinice, ali da nikada nije bio nasilan.
“Zijad je volio džamiju. Išao je tražiti sebi spasa, a oni su ga dočekali kako ne treba. Efendija nikada nije došao da kaže da ima problema sa Zijadom”, ispričala je jučer majka Kadira, dodajući da nakon smrti sina više nikada neće biti ista.
Advokati odbrane Stjepan Čačić i Mensur Radončić nisu željeli postavljati pitanje majci Kadiri. Međutim, Radončić je imao prigovor, navodeći da je njen iskaz u suprotnosti sa ostalim svjedočenjima i materijalnim dokazima, te dodao da je Klapić bio psihični bolesna osoba.
Efendija Memić je tokom saslušanja kazao da je sa Zijadom imao korektan odnos, da ga je poznavao dugo godina, te da su jedno vrijeme zajedno predavali u školi u Šerićima. Dodao je i da je Zijad prestao da radi u školi u Šerićima, te da se pričalo da njegovo ponašanje nije bilo prikladno.
Efendija Memić je potom govorio o ranijim incidentima koje je Klapić pravio u džamiji, a među kojima je razbijanje prozora na džamiji, te ometanje vjernika.
“Imao je zdravstvenih, psihičkih problema. Hodao je po selu bos, pričao je nepovezane stvari”, kazao je Memić te se prisjetio i tog kobnog 29. jula 2013, kada je u jutarnjim satima došao da klanja sabah – namaz. Vidio je Klapića kako stoji kod šadrvana.
“Rekao mi je: hajde hodža, šta čekaš, da se idemo boriti. Zvao sam policiju. Zijad je već bio u džamiji i kada je krenuo napolje, vidio je policiju (dva policajca kojima se sudi, op.a.). Vratio se u džamiju, a oni su ga nagovarali da izađe, da ga odvedu kući”, ispričao je Memić.
Nakon što je izašao, policajci su prišli Klapiću. No, on je pružao otpor.
“Jedan od policajaca je izvadio pendrek, pokušali su da ga prepadnu, kako bi krenuo sa njima. Udarili su ga pendrekom u butinu i po leđima. Nakon naguravanja, počeo je da bježi, a potom je pao sa podzide. Desnom stranom glave je udario o pločnik. Jedan od policajaca mu je sjeo na leđa i stavili su mu lisice. Poveli su ga prema izlazu iz džamijskog dvorišta”, ispričao je Memić, koji je nakon sukoba otišao u kuću.
Depresija
Nakon kraćeg vremena, pozvao ga je mutevelija da izađe pred džamiju. Kada je došao, vidio je Zijada kako leži na leđima u blizini auta.
“Ležao je poluotvorenih usta, lice mu je bilo jako crno. Nisam vidio povrede na licu”, ispričao je Memić.
Zijadov brat Nihad je kazao kako su mu svjedoci ispričali da su policajci tukli njegovog brata ispred kapije. On je kazao da je njegovom bratu 1997. ustanovljena depresija.
Kako se moglo čuti, Zijad Klapić je bio u legendarnoj 210. viteškoj brigadi, koja je nosila ime po ratnoj legendi, heroju oslobodilačkog rata Nesibu Malkiću.
