Duško Kornjača, kojeg je Tužilaštvo BiH optužilo za ratne zločine počinjene na prostoru Čajniča, u Srbiji je slobodan građanin. Živi i radi u Novom Sadu i smatraju ga uglednim doktorom.

Srbija nema namjeru da ga izruči bh. pravosušu, iako je za njim izdata potjernica. Međutim, BiH i Srbija su 2013. godine potpisale Protokol o ustupanju predmeta u slučajevima ratnih zločina, upravo kako bi se spriječila mogućnost da optuženi za ratne zločine izbjegnu suđenja zahvaljujući tome što imaju dvojna državljanstva.

Zahtjev za ustupanje

Zbog toga se s pravom postavlja pitanje, zašto srbijansko pravosuđe nikada nije procesuiralo Duška Kornjaču, kao što je, recimo, to svojevremeno uradilo u slučaju pripadnika jedinice Škorpioni, odnosno učešću pripadnika ove jedinice u srebreničkom genocidu.

– Prema raspoloživim podacima, pred Višim sudom u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine, nije pokrenut postupak radi ustupanja krivičnog gonjenja, niti raspolažemo podatkom da je Sud BiH podnio prijedlog za preuzimanje predmeta od strane pravosudnih organa u Republici Srbiji, kažu u srbijanskom Višem sudu za BIRN.

U Sudu BiH navode da se Kornjača nije izjasnio o krivici s obzirom da nije pristupio na zakazano ročište, kao i da Tužilaštvo nije predložilo privremeno ustupanje predmeta Srbiji.

Iz Državnog tužilaštva do objavljivanja ovog teksta nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH da li su oštećeni i saslušani svjedoci u postupku protiv Kornjače dali saglasnost da se predmet može ustupiti Srbiji na procesuiranje, jer je optuženi nastanjen tamo.

Ferid Kovačević, kojem su tokom rata u Čajniču stradali sestra, zet i njihovo dvoje djece, kaže da su kod njega prije tri godine dolazili službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i tražili saglasnost da se Kornjačin predmet ustupi Srbiji.

– Traženo je, i ja lično nisam dao saglasnost. Nisam bio saglasan. Tražio sam da se privede. Znam da ga niko tamo neće procesuirati, to je prazna priča, po mom mišljenju, smatra Kovačević i dodaje da je saglasnost tražena i od ostalih porodica, ali da ne ulazi u njihove stavove.

Spomenuti protokol predviđa da će “učesnik na čijoj teritoriji je počinjeno krivično djelo ratnog zločina dostaviti ovjerene dokaze drugom učesniku, osim ako se takvom dostavljanju izričito protive svjedoci – oštećeni čiji su iskazi bitni za uspješno okončanje krivičnog postupka”.

Dakle, Kornjača je slobodan jer iz BiH nije zatraženo da se on procesuira u Srbiji. Ipak, Tužilaštvo za ratne zločine Srbije je u nekoliko navrata ispunjavalo zahtjeve Tužilaštva BiH u vezi sa Duškom Kornjačom. Iz Tužilaštva za ratne zločine u Srbiji su u odgovoru BIRN-u naveli da je Tužilaštvo BiH u nekoliko navrata podnosilo zahtjeve koji su se odnosili na provjeru prebivališta i državljanstva za Duška Kornjaču i da je na njih odgovoreno.

Opružnica protiv Kornjače

– Zahtjevom i zamolnicom preko nadležnih ministarstava BiH i Srbije, putem međunarodne pravne pomoći, Tužilaštvo BiH je tražilo da se Kornjača Duško sasluša u svojstvu okrivljenog, pa je udovoljeno, navodi se u odgovoru srbijanskog Tužilaštva za ratne zločine, kao i da ga je Viši sud u Beogradu, Odjeljenje za ratne zločine, u prisustvu zamjenika tužioca za ratne zločine Republike Srbije saslušalo 10. septembra 2014., a da je transkript saslušanja poslan u Tužilaštvo BiH.

Nakon saslušanja, kako kažu u Višem sudu u Beogradu, preduzet je niz ostalih radnji koje su se odnosile na postupak uručivanja optužnice Tužilaštva BiH okrivljenom i njegovom braniocu.

Kornjača se, inače tereti da je kao predsjednik Kriznog štaba, kasnije komandanta Ratnog štaba Srpske opštine Čajniče, istovremeno u funkciji predsjednika Skupštine opštine Čajniče i ministra odbrane u Vladi Srpske autonomne oblasti Hercegovina naredio prisilno protjerivanje nesrpskog stanovništva iz Čajniča. Također, tereti se da je preko određenih pripadnika Teritorijalne odbrane Srpske opštine Čajniče, kasnije 3. podrinjske lake pješadijske brigade, u saradnji s pripadnicima policije Stanice javne bezbjednosti Srpske opštine Čajniče, organizovao nezakonito zatvaranje nesrpskog civilnog stanovništva u zarobljeničke objekte, u kojima su ubijani, nezakonito zatvarani i fizički zlostavljani, dok su imovina i ustanove namijenjene vjerskim potrebama nesrpskog stanovništva uništene. (BIRN)