Povodom 100 godina postojanja Radničko sportskog društva Sloboda u Narodnom pozorištu Tuzla upriličena je svečana akademija nakon čega organizovana  ‘Crveno – crna noć’ u Kristalnoj dvorani hotela Tuzla gdje je svečano proslavljen ovaj veliki jubilej kojim se mogu pohvaliti samo rijetki sportski kolektivi u regiji.

Ovo je jubilej koji treba da proslave svi oni koji Slobodu doživljavaju kao svoju, koji je vole, simpatiziraju, navijaju za Slobodu, koji joj pomažu, koji je podržavaju, poručili su iz RSD ‘Sloboda’.

Nekadašnji istaknuti sportsiti RSD ‘Sloboda’ kažu kako se nadaju da će ubrzo doći bolji dani za sport u našem gradu i da će opet sportisti Slobode kao nekada osvajati najsjajnija odličja i puniti vitrine peharima i priznanjima svojih klupskih prostorija ali puniti i Mejdan i Tušanj publikom i navijačima koji su evo već jedno stoljeće uz Slobodu.

“Sloboda je prepoznala ono što narod ovdje hoće i mi smo ostali na toj liniji. Sve generacije koje su rukovodile Slobodu uvijek su bile na pravoj strani uvijek su se borile za Slobodu, za istinu i za pravdu. Sloboda je dala veliki broj heroja, učesnika rata, boraca, veliki broj njih su dali svoj život braneći Slobodu. Iz Slobode je izašao veliki broj i poznatih sportista, učesnika Olimpijskih igara, europskih, svjetskih, mediteranskih prvenstava, i mnogih drugih, odakle su se mnogi vratili sa velikim značajnim priznanjima i medaljama”, rekao je Bahrija Tanović, predsjednik Skupštine RSD-a Sloboda.

Kako je nastala Sloboda? (odlomak iz knjige ‘100 godina Slobode)

Od samog osnivanja sportskog kluba “Gorki‘ 1919. godine, radničko sportsko društvo je bilo centar oko kojeg je tadašnja Komunistička partija okupljala radnike i radničku omladinu iz Tuzle i okoline. Ono je bilo mjesto preko kojeg se širila revolucionarna misao i mobilisala radnička klasa za borbu protiv buržoazije.

Iako je bilo prijedloga da Klub nosi ime ‘Sokolović‘, po bosanskom revolucionaru Mići Sokoloviću, Klub je dobio ime ‘Gorki’, po sovjetskom piscu Maksimu Gorkom, koji je tih godina bio veoma popularan među proleterima čitavog svijeta pa i među tuzlanskim radnicima. Na ovome je posebno insistirao tuzlanski revolucionar i osnivač Kluba Mitar Trifunović Učo.

Odmah nakon osnivačke skupštine, održane 17. oktobra 1919. godine, pokreće se kulturna i fudbalska sekcija, a ubrzo i horska, dramska i tamburaška. Svojim radom i djelovanjem ‘Gorki’ je vrlo brzo postao jezgro cjelokupnog društvenog, kulturnog i političkog života tuzlanske radničke omladine.

Osnivačkom skupštinom Radničkog sportskog kluba ‘Gorki’ rukovodili su: Jovo Sretenović, Mato Vidović, Safet Hadžiefendić, Ljupko Simić, Niko Trifković, Ahmed Mandžić, Alfred Puhta, Franto Bauzek i Mijo Cuvaj.

U rukovodstvu prvog Radničkog sportskog kluba u Tuzli, pored Mitra Trifunovića bili su i već istaknuti revolucionari: Leonardo Banker, Safet Hadžiefendić, Niko Trifković i Augustin Mott.

Pored “Gorkog” u Tuzli već tada postoji i nekoliko građanskih klubova, formiranih na nacionalno-vjerskoj osnovi. No, zahvaljujući činjenici što je bio radnički klub, ‘Gorki’ je imao najviše simpatizera. Treba imati na umu da je to period legalnog rada Komunističke partije. U tim godinama, kao rezultat djelovanja Partije, u Tuzli na izborima za skupštinu najviše glasova dobija komunistički poslanik Mitar Trifunović-Učo.

Gašenje RSK ‘Gorki’

Obmanom i Zakonom o zaštiti države iz 1921. godine zabranuje se rad Komunističke partije i revolucionarnog sindikata, pa samim tim gasi se i RSK ‘Gorki’. Sve sekcije kluba su raspuštene, a prostorije zatvorene. Nakon raspuštanja, članovi ‘Gorkog’ su otišli u druge – građanske klubove, s primarnim ciljem da tamo šire revolucionarne ideje.

Jasno je da je od snage Komunističke partije zavisila i snaga radničkog pokreta, a to se najbolje vidjelo na primjeru ‘Gorkog’. Dok je Komunistička partija bila jaka, i klub je jačao i bio masovan. Međutim, poslije 1921. godine buržoazija je krenula u ofanzivu. Radnički pokret slabi i prelazi u ilegalu.

U to vrijeme članovi ‘Gorkog’ tajno se sastaju po stanovima. Rekvizite su držali kod svojih kuća i povremeno ih premiještali kako bi ih sačuvali od režimske policije koja je u to vrijeme sve češće vršila pretrese stanova i kuća članova društva.

Policija je pomoću izdajnika otkrila i pohapsila jednu grupu maloljetnih omladinaca i članova ‘Gorkog’. Zahvaljujući Blagoju Paroviću koji ih je u zatvoru pripremao kako će se držati i braniti, sudski proces protiv ovih omladinaca, vođen 1925. godine, je propao. To je bio, poslije procesa rudarima, učesnicima Husinske bune, novi poraz buržoazije u Tuzli, a istovremeno pobjeda radničke klase i podstrek za nove borbe.

Osnivanje Sportskog kluba ‘Sloboda’

Do 1924. godine u Jugoslaviji su obnovljene mnoge partijske organizacije. Veliki broj rukovodilaca vratio se sa robije i nastavio s radom. Ali je to istovremeno period žestokih frakcionaških borbi u vrhovima Partije, naročito po nacionalnom i sindikalnom pitanju. Stvoren je URRS, takozvani ‘žuti sindikat‘, u kojima preovlađuje uticaj socijaldemokrata.

Sredinom 1925. godine Mitar Trifunović-Učo pokreće osnivanje Nezavisnih sindikata koji su bili pod neposrednim rukovodstvom Komunističke partije. Tada se obnavlja i radi sportski klub, koji dobiva ime “Sloboda”. Sjedište “Slobode” bilo je u prostorijama URRS-a, pa su zbog toga radnici napustili i ovaj Klub i sindikat. Sve do 1930. godine “Sloboda” je bila malobrojna i jedva je održavala svoj rad, jer je zbog URRS-a bila omražena među radnicima.

Nezavisni sindikati su u Tuzli brzo okupili radnike. Otvorili su i svoje posebne prostorije u kojima je bio živ prosvjetni, te kulturno-politički rad. Formiran je i sportski klub “Hajduk” koji je okupljao mnogobrojnu radničku omladinu i radnike. Ali, ni “Hajduk” nije mogao dugo da djeluje.

Kada je došla poznata šestojanuarska monarhistička diktatura, Komunistička partija pada u još dublju ilegalu, a tadašnja vlast zabranjuje rad Nezavisnim sindikatima i naprednim radničkim organizacijama, pa i sportskom klubu “Hajduk”.

Udarac koji je buržoazija nanijela radničkom pokretu. ma koliko da je bio težak, nije ga mogao ugušiti. U jesen 1929. godine, Leonard Banker, Pašaga Mandžić, Ivan Marković i drugi napredni omladinci oživljavaju ‘Slobodu’ i ona 1930. godine sa priličnim uspjehom nastupa na sportskom polju.

Od 1932. do 1937. godine ‘Sloboda’ gubi na masovnosti, ali ipak djeluje. Njenom pomoću formiran je 1934. u Loparama klub ‘Majevica‘ sa kojim ‘Sloboda’ blisko sarađuje. Međusobni susreti ova dva kluba prerasli su u političke manifestacije, manifestacije radničko-seljačkog jedinstva i borbe protiv zajedničkog neprijatelja, buržoazijske vlasti.

U isto vrijeme, klubovi poput ‘Zmaja‘ i ‘Šumadije‘, koji su organizovani na vjersko-šovinističkoj osnovi, održavali su susrete sa sličnim klubovima u drugim gradovima, dotle se ‘Sloboda’ vezala sa preduzećima i selima, sa radnicima i seljacima, razvijajući solidarnost među njima.

Kada je 1937. godine na čelo Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije došao Josip Broz Tito, i kad je počeo obračun sa frakcionašima, te borba za revolucionarno jedinstvo u Partiji i radničkom pokretu, i u Tuzli počinje konačni obračun sa izdajnicima u Komunističkoj partiji i sindikalnom pokretu. Jačanje Komunističke partije u gradu uslovilo je naglo omasovljavanje i jačanje ‘Slobode’, čiji je rad bio pod direktnim rukovodstvom Partije i sve što je oko sebe okupljala ‘Sloboda’ bilo je vezano za Partiju. To je znala i režimska policija. Iako bi najradije zabranila njen rad policija to nije mogla učiniti, jer je radnički pokret u Tuzli bio veoma jak.

U novim prostorijama, poslije izbacivanja iz URRS-ovog doma, ‘Sloboda’ razvija vrlo široku i raznovrsnu djelatnost. Pored fudbala i stonog tenisa, radile su i kulturno-umjetničke sekcije.

U isto vrijeme djelatnost ‘Slobode’ nije se svodila samo na sportske manifestacije.

Kulturno prosvjetne priredbe i dramske večeri, predavački rad, širenje radničke štampe i marksističke literature, političke akcije u borbi protiv skupoće, bio je sadržaj rada u društvu.

Podsjetimo, da će u subotu 28. decembra od 21 h bit će priređen koncert Džejle Ramović na Trgu Slobode u okviru Zimskog grada Tuzla, i zajedno će se sa građanima grada Tuzle i najvijačima kluba Slobode, obilježiti 100 godina Slobode. (Tuzlanski.ba)