U povodu obilježavanja Dana državnosti 25. novembra, danas, 24. novembra, u organizacij Grada Tuzla, upriličeno je odavanje poštovanja i polaganje vijenaca na spomenik na Trnovcu, spomenik Josipu Brozu Titu i narodnim herojima 1941.-1945, Partizanskim brigadama, Zlatnim ljiljanima, poginulim braniteljima Tuzle i BiH 1992. – 1995. te na groblju civilnih žrtava.

Nakon ceremonije na spomen obilježjima Slana banja, u Narodnom pozorištu Tuzla, održana je i svečana sjednica Gradskog vijeća Tuzla, na kojoj su se pristunima obratili predsjedavajući, Aleksandar Vujadinović i gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović.

“Na zasjedanju ZAVNOBiH-a, 25.11.1943. godine, narodni heroj Osman Karabegović je, između ostalog, rekao: Bosna i Hercegovina je čitavih 20 godina djelovanjem antibosanskih klika rastrgana, zato je slabila njena unutarnja otporna snaga, u BiH 20 godina pothranjivana politika zavade, da bi se je moglo opljačkati do gole kože… Ta i takva politika u Bosni i Hercegovini, razdvajanja Srba, Hrvata i Muslimana i huškanja jednih na druge i od velikosrba i velikohrvata i muslimanskog političkog vodstva, dovela je dotle da je Bosna i Hercegovina 20 godina bila svačija više nego svoja, bila ropkinja čitavih 20 godina, bila zapuštena i zanemarena u svakom pogledu, bila u rukama narodnih zulumćara ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska… Tako je, između ostalog, u svom opširnom referatu govorio narodni heroj Osman Karabegović i dodao, da bi to tako trajalo dugo, sve do uništenja svih, da se nije pojavila jedna narodna snaga, naš narodnooslobodilački pokret, snaga koja se suprotstavila starom duhu bosnakohercegovačkih razmirica i mržnje i pozvao sve pošteno i rodoljubivo u borbu za slobodu i bratimljenje Srba, Hrvata i Muslimana, što je bio jedini spasonosni put i jednih i drugih i trećih…Iz antifašističkog pokreta je izraslo bratimljenje naroda, volja antifašista BiH stvorila je odluke ZAVNOBIH-a, po kojima BiH više nije ni muslimanska, ni hrvatska, ni srpska, nego i hrvatska i muslimanska i srpska, kao i svih građana koji u njoj žive. Bosna i Hercegovina, država višestoljetne državnosti je, nakon dvadesetogodišnje krize, ZAVNOBIH-om i AVNOJ-em, bila ponovo rođena.

Govor narodnog heroja Osmana Karabegovića, još je jedan u nizu dokaza da se historija ponavlja. Ja bih dodao, samo onima koji iz nje ništa nisu naučili. Današnje obilježavanje 25.11., događa se 21 godinu poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog ugovora. Ovaj period mogao bi se opisati i nekim riječima Osmana Karabegovića, pročitanim iz stenograma zasjedanja ZAVNOBiH-a.Prisutna je zavada među narodima, pothranjuju se međunacionalni sukobi i na sceni su različite antibosanske klike, koje bi  Bosnu i Hercegovinu predali svima osim Bosancima i Hercegovcima.  Iako većina građana to ne želi, i danas se čini, kako je rekao narodni heroj Osman Karabegović, da je BiH sve više svačija, nego svoja, sve više nije ni bošnjačka, ni srpska, ni hrvatska, nego svačija u većoj mjeri, nego bosanskohercegovačka. Do toga dovodi politika podvajanja, a ne spajanja, zavade, a ne pomirenja, mržnje a ne bratstva.

Krajnje je vrijeme da ovoj pogubnoj politici nepovjerenja, suprotstavimo politiku bratstva među ljudima, a da bismo to postigli, važno je da se držimo provjerene ideje antifašizma i bratstva među ljudima. Jer, mogli bismo svi zajedno propasti ako politici podvajanja ne suprotstavimo politiku spajanja, ljubavi, povjerenja,bratstva i jedinstva oko zajedničkih ciljeva.

Fašizam i nacizam su vječita opasnost, pa je nužno da mu uvijek bude suprotstavljen dosljedni i aktivni antifašizam. Na antifašizam treba stalno podsjećati, jer su nacizam i fašizam među nama u toliko očiglednoj mjeri, da ga šutnja, neaktivnost, strah, neodlučnost i nesuprotstavljanje, hrane i jačaju. Planeta je 9.maja 2015. godine obilježila pobjedu nad fašizmom. Znamo da je 9.maj 1945. samo prva velika pobjeda nad fašizmom, na žalost ne i definitivna. Postoji li zato veći dokaz od genocida u Srebrenici, kojeg su počinili Karadžić, Mladić, Beara i drugi fašisti, nasljednici zločinačkih ideja Hitlera, Pavelića, Nedića, Mihajlovića i drugih zločinaca.

Fašizam je vječna opasnost koju možemo savladati samo antifašizmom. Sartr u svom filozofskom spisu EGZISTENCIJALIZAM JE HUMANIZAM, između ostalog navodi slijedeće: “Sutra poslije moje smrti ljudi mogu odlučiti da uvedu fašizam, a drugi mogu biti dovoljno plašljivi i smeteni da ih puste da to učine…” Novog fašizma, neaktivnosti, plašljivosti i smetenosti ljudi koji strahom, šutnjom i neodlučnošću fašizam dopuštaju, nije se pribojavao samo Sartr, o tome su pisali mnogi, pa i Umberto Eko u svom poznatom eseju URFAŠIZAM. Slikar Ismet Mujezinović je svojim “Autoportretom sa spomenicom”, upozoravao na to šezdesetih godina. Istih tih šezdesetih godina, Branko Ćopić u svojoj knjizi “Bašta sljezove boje” objavljuje pismo svom, u Jasenovcu ubijenom drugu Ziji Dizdareviću: “…tih istih godina ja sam, slučajem, izbjegao tvoju sudbinu, ali evo, ima neko doba kako me, za mojim radnim stolom, osvoji crna slutnja; vidim neku noć, prohladnu, sa zvijezdama od leda, kroz koju me odvode neznano kud. Ko su ti tamni dželati u ljudskome liku? Jesu li slični onima koji su tebe odveli? Ili braća onih kojima je otišao Goran? Zar to nisu tamne Kikićeve ubice?”

Proglašavanje pobjede 1945. godine definitivnom, uspavalo je kolektivnu antifašističku svijest, poraženi ali uporni fašisti, prvo su svaku riječ i svaki tekst proglasili dopuštenim, sve su lijepo sakrili iza tzv. slobode govora, te se, vršeći zloupotrebu prava na slobodu govora, obrušili na svakoga ko je tražio bilo kakvu odgovornost za promociju fašizma, mržnje i nacionalizma, pa je prostor otvoren svima. Uzalud su pravnici govorili da se najteži zločini protiv čovječnosti događaju verbalno, napisanim ili izgovorenim riječima, tekstom zakona, naredbe ili usmenom naredbom, javnim govorima, uzalud…Ljudi su bili, kako reče Sartr, plašljivi, smeteni ili hrabri, ali malobrojni, pa su na scenu stupili dželati iz Ćopićevog pisma Ziji Dizdareviću, isti oni dželati koji su ubili Ziju Dizdarevića, Ivana Gorana Kovačića i Hasana Kikića. Jer, ubica je ubica, bez obzira na to u kojem vremenu se pojavio. U proteklih dvadesetak godina, godina kojih smo živi svjedoci, širom Bosne i Hercegovine su ukidani simboli antifašizma, rušeni ili prepušteni zubu vremena antifašistički spomenici, širom regije ukinute su antifašističke manifestacije i skoro svi antifašistički praznici. Fašizmu je otvoren prostor i sad revizionisti skoro slobodno i neometano vrše prekrajanje historije. Negdje zločince rehabilutuju sudskim odlukama, negdje priznanjima, a negdje davanjem ulicama i ustanovama njihovih imena.

Prosto je nevjerovatno, koliko je onih koji misle da je priča o antifašizmu, samo priča o dalekoj prošlosti, koja više nije aktuelna. Dakle, iako fašizam živi i raste, iako smo skoro preplavljeni totalitarnim i neonacističkim prijetnjama, antifašizam, kao jedina prepreka fašizmu, proglašava se davno umrlim i suvišnim. To je isto kao kad bi vlast uhvatila grupu višestrukih ubica, osudila ih, zatvorila i prestala se baviti prevencijom i zaštitom od sličnih grupa i pojedinaca, ukinula i pravosuđe i policiju, jer grupa ubica je, eto, zatvorena i nikada se više u budućnosti neće pojaviti neke nove ubice. Od pojave ubistava i fašizma, mi se svakodnevnom prevencijom i antifašizmom, putem školskih programa, preko umjetnosti, manifestacione, spomeničke i ukupne kulture, moramo stalno braniti, kao što se svaka zajednica mora baviti prevencijom protiv društveno opasnih pojava bilo koje vrste.

Naravno, nije dobro da se ZAVNOBIH obilježava samo u dijelu BiH. Ko je protiv ZAVNOBiH-a, on je protiv BiH i protiv civilizacijske ideje antifašizma. Nije logično da se obilježava samo ZAVNOBIH, a zanemaruje AVNOJ. Ovo zato što su na zasjedanju ZAVNOBIH-a bosanskohercegovački delegati donijeli odluku koju je AVNOJ potvrdio, kojom su i ostalih pet republika priznale BiH u AVNOJ- evskim granicama, što su kasnije priznale sile pobjednice u 2. svjetskom ratu, a te iste sile su 1992. godine priznale Bosnu i Hercegovinu u AVNOJEVSKIM GRANICAMA. Nije dobro ni to što neki koji slave ZAVNOBiH, vrijeđaju Tita, iako je Josip Broz Tito kreator i ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a. Nije dobro da neki obilježavaju ZAVNOBiH, uz istovremeno davanje imena ulica fašistima i nacistima. Nije dobro što neki obilježavaju ZAVNOBiH uz istovremeno zanemarivanje antifašističkih spomenika.

Šutnja nije zlato. Jer, kad pametni zašute, tad budale progovore i nastaje belaj. Moramo energično odlijepiti etikete koje su nam propagandom i upornim ponavljanjem, uz pomoć naše smetenosti, šutnje i neborbenosti, zalijepili. Antifašistički pokret svih naroda i narodnosti BiH, tu veličanstvenu pobjedu naših naroda i narodnosti, proglasili su komunizmom i boljševizmom. Moramo im odgovoriti da su Staljin i Tito bili u velikom, za malo ratnom sukobu, 1948. godine Staljin je pripremio agresiju na bivšu Jugoslaviju. Treba im odgovoriti da su među partizanima i vjećnicima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, bili ljudi iz različitih političkih partija, a najviše je bilo onih koji nisu bili niti u jednoj partiji. Bilo je vjernika, agnostika i ateista, partizanske brigade imale su hodže, svećenike i sveštenike, ZAVNOBIH-om je bila zagarantovana sloboda vjeroispovjesti.

Ulogu Josipa Broza Tita, najviše omalovažavaju oni koji čine sve da rastoče Bosnu i Hercegovinu. Na Tita se prvi okomio Šešelj, a Karadžić ga mrzi jednako koliko mrzi Bosnu i Hercegovinu. Oni ga, između ostalog, mrze i zato što je kreator ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a, jer svojom borbom on je srušio snove o velikoj Srbiji i velikoj Hrvatskoj, udario temelje obnovi državnosti Bosne i Hercegovine. Kada počnemo nabrajati najveće neprijatelje BiH u našoj novijoj historiji, među kojima su i najveći ratni zločinci u novijoj historiji Evrope, ostaje nam nejasno kako je moguće da Titovu ulogu osim ovih zločinaca, negiraju i mnogi koji za sebe tvrde da su BH patrioti. Kako je moguće da neki priznaju ZAVNOBiH, a ne priznaju kreatora ZAVNOBiH-a ? Da ne govorim o tome kako su 9.maja 2015. sve zemlje pobjednice, uz prisustvo predsjednika Amerike, Rusije, Britanije, Francuske i drugih, u svojim govorima spomenuli samo pet imena, tj. Ruzvelta, Staljina, Čerčila, Tita i Degola, a da se na to, ovdje nije osvrnuo skoro niko.

Na žalost, i danas je Bosna i Hercegovina više svačija nego svoja, previše je snaga koje nisu u funkciji građana BiH, nego nekih drugih država, i danas smo svjedoci permanentnog potpirivanja međunacionalnih sukoba, ideja o odvajanju, pa čak i otcjepljenju. Ko god je naumio cijepati BiH, treba da zna, da mu građani ove Zemlje to neće dopustiti. Krajnje je vrijeme da se mržnja zamijeni bratstvom, jer ovako više ne ide. Trebamo uložiti veliki trud da građanima i narodima ukažemo da postoji nada da se mržnja zamijeni bratstvom, da sve građane i narode okrenemo Bosni i Hercegovini a ne nekim drugim zemljama o kojima naši ljudi ne znaju mnogo i koji o našim ljudima znaju malo ili ne znaju ništa.

Neka vječno živi ZAVNOBiH, kako bi vječno živjela Bosna i Hercegovina.”, naveo je u svom govoru gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović.

Po završetku svečane sjednice, u prostorijama Biološke zbirke otvorena je izložba fotografija „Tito u posjeti Tuzli 1966.-2016.” (Tuzlanski.ba)