Omladinski pokret “Revolt” u saradnji sa građanskom inicijativom “Jer me se tiče” uz odziv građanki i građana na trgu kod “Ismeta i Meše” u Tuzli obilježili su  31. maj “Dan bijelih traka”, i tako iskazali sjećanje na 3.000 ubijenih Prijedorčana.

Podsjećamo, vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. godine izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naredilo nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ovim ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice”.

Ovako je zvučala propagandni poziv prosrpskih medija 31. maja 1992 godine na Radiju Prijedor. To je bio početak nezapamćenog pokolja koji je rezultirao ubijanjem 3.173 nevina civila i zatvaranjem 31.000 osoba u logore.

Mnogi Prijedorčani koji su čuli ovaj poziv na radiju, pronađeni su u oktobru 2013. godine u selu Tomašica, najvećoj masovnoj grobnici koju svijet još nije vidio.

– Stojite na mjestu jedne od najvećih grobnica u BiH. Ova zemlja pokriva ostatke bošnjačkih i hrvatskih civila koji su ubijeni od srpskih snaga u toku etničkog čišćenja u ljeto 1992. godine. Molimo vas da poštujete sjećanje na žrtve – napisano je na tabli postavljenoj na Tomašici.

Iz tog razloga, mnogi građani u Bosni i Hercegovini, ali i brojnim evropskim gradovima, danas će nositi bijele trake oko ruke i staviti bijele plahte na prozore u znak suosjećanja na prijedorske žrtve.

Ramiz Berbić, mirovni aktivista iz Tuzle i borac za ljudska prava je kazao u izjavi za medije je kazao kako je zabrinjavajuća četnička ideologija na kojoj je nastala Republika Srpska koja je naslijeđena i sprovedena.

“U RS-u imamo spomenike ratnim zločincima, uz sve to obilježava se i 12. april Dan ruskih dobrovoljaca dok u Prijedoru nije omogućeno da se napravi spomen-obilježje nedužno ubijenoj djeci” – kazao je Berbić.

Kao akt sjećanja i suosjećanja, aktivisti i aktivistkinje Revolta danas su oko ruke nosili bijele trake, koje ne predstavljaju samo simbol sjećanja na progon, nego i znak trajne borbe protiv fašizma i diskriminacije na osnovu drugačijeg identiteta, te poricanja zločina.

Aktivisti i aktivistkinje Revolta također pružaju podršku roditeljima ubijene djece i njihovoj inicijativi za izgradnju spomenika dječacima i djevojčicama koji su ubijeni tokom rata.

Naime, iako na lokacijama, koje su predložene za izgradnju spomenika od strane roditelja ubijene djece, već postoje spomenici koji se odnose na komemoriranje palim srpskim borcima, Skupština je odbacila inicijativu uz obrazloženje da se odbija izmjena regulacionog plana za taj dio grada. Međunarodni dan bijelih traka će, stoga, biti i oblik protesta protiv ovakvog postupanja prijedorske lokalne vlasti.

“Ovom prilikom pozivamo i sve institucije da na prozore svojih zgrada istaknu bijelo platno kako bi se pridružili borbi protiv poricanja zločina, bez obzira na etničku ili nacionalnu pripadnost žrtava. Istaknite bijele trake i čaršafe kao znak solidarnost sa žrtvama masovnih zločina počinjenih u Prijedoru i širom svijeta i stanite rame uz rame protiv segregacije i diskriminacije žrtava” poručuju iz Revolta.

U pratnji svog nastavnika Nijaza Hamidovića učenici prvog razreda OŠ “Simin Han” došli su obilježiti Dan bijelih traka.

“Djecu moramo učiti o tome šta se događalo u Bosni i Hercegovini. Teško je prvačićima previše kazati ali dovoljno je da se prisjetimo tog dana šta se to dogodilo i da se to više nikada i nikome ne dogodi. Treba da živimo skupa, zajedno i da vrjednujemo ljudske plemenite vrijednosti. Obrazovni sistem u BiH može i mora više uraditi da se djeci u školama prenese znanje o tome šta se sve događalo bez prozivanja ikoga, a institucije neka nastave da rade svoj posao” – kaže Hamidović.

Preživjelim žrtvama je danas zabranjeno sjećanje. Tek u posljednjih nekoliko godina javnost se podsjeća na strašni zločin nad nesrpskim stanovništvom ovog grada i kraja.

Ni bivši logoraši Keraterma, Omarske i Manjače nemaju svoja prava jer ih zakon ne prepoznaje kao žrtve. Nasuprot tome, podignute su spomen-ploče s fotografijama i imenima bivših radnika preduzeća, ustanova i institucija koji su bili pripadnici Vojske RS-a i koji su tokom agresije na BiH poginuli negdje na frontu. Za pripadnike drugih naroda, kaže, tu nema mjesta.

U Prijedoru ništa više ne podsjeća na zločine, osim povremeno čitanje imena ubijenih tokom obilježavanja godišnjica zločina. (Tuzlanski.ba)