Četvrtak, 28. Marta 2024.
Tuzlanski.ba logo

Tuzlanka Ermina školovanje nastavlja u Beču: U BiH teorijom ‘ubijaju’ na fakultetima, diploma nažalost ne znači i znanje (FOTO)

Preuzmite sliku

Ermina Saletović rođena je u Tuzli, gdje je završila Gimnaziju „Meša Selimović“, a zatim upisala fakultet. Kao i svi, teži napredovati u svemu što radi i iz svakog (ne)uspjeha izvući lekciju. Ljubitelj je dobre knjige, zelenog čaja i čokolade.

Mnogi bi rekli da se ne razlikuje mnogo od ostalih djevojaka njenih godina, ali bi tu pogriješili.

Ova mlada, talentovana djevojka studirala je na Filozofskom fakultetu u Tuzli na Odsjeku za bosanski jezik i književnost. Zbog visokog prosjeka je nakon toga dobila besplatan nastavak školovanja. Tačnije, upisala je II ciklus; Odsjek za književnost (Bosanskohercegovačka književnost u književnohistorijskom kontekstu).

  • Svi znamo kakav je studentski život u našoj državi tako da se svi trude da pored studiranja istovremeno nešto i rade.

    “Na drugoj godini fakulteta sam počela redizajnirati odjeću, pa sam te stvari počela predstavljati putem društvenih mreža. Ljudima se to dopalo, a onda sam se usudila i sama nešto kreirati, šiti, tako da mi je to već nekoliko godina i hobi i posao na neki način. Mogu reći da je to pored književnosti moja druga ljubav. Pored toga pišem knjigu, raznorazne tekstove, tako da je tu uvijek bilo više poslova.” kaže za Tuzlanski.ba Ermina Saletović.

    Svoju ljubav prema književnosti njeguje još od srednje škole, tako da izbor studija nije bio težak za nju.

    “Znala sam šta želim studirati još u prvom razredu srednje škole. Književnost me konstantno privlačila, voljela sam mnogo čitati, pa se znalo desiti da za dva mjeseca pročitam sve lektire za tu školsku godinu, a ostale stvari zapostavim. Jednostavno, čitanje, kao i pisanje, te istraživanje te oblasti me mnogo interesuje i ne mogu sebe zamisliti u nekoj drugoj profesiji. Možda to u današnjem svijetu izgleda besmisleno, ali mislim da čovjek uvijek treba birati ono što voli, a ne što neko drugi nameće.”, kaže ona.

    Zbog truda i dobrih ocjena na fakultetu, već na četvrtoj godini Ermina je radila kao demonstrator.

    “Tačnije, studentima na prvoj i drugoj godini sam držala neke vježbe iz oblasti književnosti. To je bilo nešto sasvim novo, jer neki od njih su bili čak mojih godina tada.”

    Da bi stigla zaršiti sve obaveze bilo joj je potrebno mnogo truda, rada, podrške, ali i maleni faktor sreće.

    “Mislim da su tu veliku ulogu odigrale i godine. Kada napunite tek dvadesetu puni ste energije i želite mnogo toga.
    Još bolje je, ako to uspijete zadržati i narednih godina.”, rekla nam je Ermina.

    Njen trud, rad, učenje, zalaganje i upornost su se isplatile. Ova mlada Tuzlanka svoje školovanje će nastaviti u Austriji.

  • Na naše pitanje, kako se odlučila da u Beču nastavi svoje školovanje, odgovorila je:

    “Iskreno, razmišljala sam o tome još kada sam prvi put posjetila Beč. Dopao mi se način njihovog funkcionisanja tamo. Ovdje sam već bila na Drugom ciklusu, počela polagati ispite, ali više se nisam vidjela tu. Tačnije, zbog čitave situacije u našoj državi, sistemu, načinu kako ovdje funkcioniše prosvjeta, sve manje je bilo mjesta za nas koji istinski volimo ovaj posao. Najgore od svega što mi još uvijek živimo u državi gdje se postavlja znak upitnika kada je u pitanju postojanje jezika. O književnosti tek da ne govorim. Mimo fakulteta, rijetko gdje koga zanima šta mi to radimo i izučavamo. U Beču sam upisala Slavistiku, to je bio logičan nastavak. Naravno, sad će sigurno neko reći „zašto baš to u Austriji“, ali smatram da je Beč zbilja plodno tlo za sve one koji vole konstantno učiti i istraživati, nebitno koja to oblast bila.”

    Mnoštvo je mladih ljudi u našem gradu, ali i državi, koji svoje školovanje planiraju nastaviti van granica Bosne i Hercegovine.

    Pitali smo Erminu da nam kaže šta je sve potrebno da bi se mogao upisati master studij u Beču?

    “Ljudi misle da je potrebna neka posebna papirologija, te da je taj proces dug, pa često odustanu od ideje studiranja u drugoj državi. U Beču toga nema, to je grad koji baš svima pruža mogućnost studiranja. Primjera radi, na ovom fakultetu nemate prijemni ispit. Potrebna vam je osnovna papirologija kao i na svakom upisu, te potvrda da ste već student (u mom slučaju je to bilo prebacivanje sa Univerziteta u Tuzli na Univerzitet u Beč, te je bio potreban papir da sam ovdje već upisana na Drugi ciklus).  I ono najvažnije; poznavanje jezika.

    Možete studirati na engleskom ili njemačkom. Engleski je sigurno lakši izbor za nas koji ga već dobro govorimo i poznajemo, ali ne i najbolji. Ipak treba razmišljati o tome da želite napredovati u državi u kojoj je službeni jezik njemački. Oni i za to imaju rješenje: Imate pravo dvije godine pohađati kurs njemačkog jezika, ako već nemate diplomu poznavanja tog jezika, pa onda pristupiti polaganju, te ispitima i ostalim stvarima.”

  • Trenutna situacija u našoj državi i društvu glavni je uzrok što mladi odlaze iz države.

    “Volim svoj grad i državu i mislim da to nije upitno kod bilo kojeg stanovnika BiH. Međutim, zasitili smo se istih ljudi, politike, istih problema. Ovdje žive odlični studenti, ali to rijetko ko vidi. Kada završite školu, većinom vam ne daju priliku da obavite praksu. A kada konkurišete za neki posao, prvo vam traže iskustvo. To je ironija, ali i istina. Kako steći iskustvo, ako vas nigdje ne primaju. O školovanju tek da ne govorim, svaka čast svima, ali mi najmanje imamo prakse. Teorijom nas svi „ubiše“, a onda završimo fakultete i pitamo druge za neke osnovne stvari iz naše profesije za koju smo dobili diplomu.”

    Ermina je izgubila majku kada je imala nepunih sedam godina, međutim nije dozvolila da je to sputava u daljem životu. Kako kaže, njen otac joj je najveća podrška: ” Sigurno ne bih ništa od ovog danas imala da moj otac nije bio, prije svega, dobar čovjek, pa onda roditelj. Njemu dugujem sve.”

    Pored oca, Ermina je imala veliku podršku i od  ostatak  porodice, ali i zaručnik koji je najviše bodrio kada je trebala donijeti odluku o studiranju u Beču. Sada skupa planiraju zasnovati svoju porodicu u ovom Austrijskom gradu.

    O povratku u Bosnu i Hercegovinu nakon završetka master studija nije razmišljala. Kako kaže još je rano o tome govoriti, vidjet će šta život donosi, ali sumnja da će se vratiti.

    “Tamo planiramo zasnovati porodicu. Beč smo zavoljeli, a čini se i Beč nas. Mislim da je to grad koji mi pruža ogroman broj mogućnosti i veliku perspektivu i želim tamo uspjeti.”rekla nam je Ermina.

    Za sve oni koji su u nedoumici da li da idu u drugu državu i da tu nastave svoje školovanje, Ermina ima praktičan savjet.

    “Možda zvuči stereotipno, ali ja im želim da vjeruju u sebe. Da svakog dana stanu ispred ogledala i kažu sebi: JA TO MOGU! Neki ljudi će reći da od toga nemaju ništa, svačije iskustvo je različito. To što neko nije dobro prošao, ne znači da će i drugi proći isto i obratno.  S druge strane, želim im dosta strpljenja. Stvari kreću iznova, niko vas tu ne zna i morate se iznova dokazivati. No, to je ipak zanimljivo i dobro za izgradnju i jačanje vlastitog identiteta u drugoj državi.” (M.D. Tuzlanski.ba)

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje