U Tuzli je u toku realizacija i snimanje dugometražnog filma „Svjedoci prošlog vcremena“, produkcijske kuće „Režiser“ iz Tuzle na čelu s producentom Muhammedom Mahmutovićem.

Početak filma posvećen je davnim sedamdesetim godinama, a u središtu pažnje je narodna nošnja muslimana i katolika s ovih prostora.

Glavni protagonost filma je Selim Šehić Šeha. Ne zadržavajući se dugo u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća radnja filma brzo prelazi u osamdesete, gdje se nastoje prikazati tradicionalne dječje igre kao što su igranje lastiša, skakanje u vrećama, praćke, strijele, klikeri, štrik, između dvije vatre…

Ovim povodom razgovarali smo sa producentom Muhammedom Mahmutovićem koji je za Tuzlanski.ba ispričao više detalja u vezi ove filmske priče.

Kako se zapravo rodila ideja za snimanje dugometražnog filma “Svjedoci Prošlog Vremena”?

– Ideja za bavljenje kinematografijom rodila se još prije pet, šest godina kada sam snimio prvi svoj video klip, koji je dostigao milion i dvjesta hiljada pregleda. Dok ideja za dugometražni film dolazi kao potreba da uradimo nešto što će nostalgično vratiti stariju i srednju generaciju u prošlost i djetinjstvo, a mladoj populaciji pokazati kroz slikovit primjer kako je to nekad bilo. Također poslije uspješno realizovana dva filma „Crvene ruže ulice“ i „Alkohol i Jabuka“ koji nižu brilijantne rezultate, veliki izazov je bio da uradimo i dugometražni igrani film. Iskreno, grad Tuzla velikim dijelom zaostaje kada je u pitanju kinematografija, a sam grad je „rodio“ i odgojio mnoge izvrsne glumce koji su sada poznate ličnosti u i izvan Bosne i Hercegovine.

Koliko je do sada uradeno posla i koliko ste zadovoljni, kada možemo očekivati premijerno prikazivanje?

– Do danas je urađeno mnogo posla, a put je bio i više nego trnovit. Na tom putu mnogo faktora je uticalo da uspori projekat ili eventualno oteža samu realizaciju a to su: nagle promjene vremena, teža operacija našeg člana ekipe, nerazumijevanje određenih osoba, nedostatak financijske pomoći raznih institucija, odustajanje prijatelja, hakovanje naših podataka od strane hakera itd. Svakako da smo zadovoljni sa urađenim poslom, jer smo pri samom kraju realizacije filma, bez obzira što nas čekaju još tri zahtjevne scene. Premjeru očekujemo oko polovice januara 2022. godine.

Šta se želi postići filmom “Svjedoci prošlog vremena” i kojoj populaciji je namijenjen?

– Ovim filmom želimo postići više segmenata: vratiti vrijeme u prošlost, nostalgično vratiti srednju i stariju generaciju u „Zlatno doba“, na zanimljiv način prikazati mlađoj populaciji igre koje datiraju iz 75-tih, 80-tih i ujedno podučiti ih tim igrama, ukazati na bitnost dječije fizičke aktivnosti, kao i sporta, a zatim na kraju filma ukazati na problematiku prekomijerne upotrebe mobitela, računara kao i društvenih mreža. Znači, film je namijenjen za svu populaciju, odnosno, poželjno bi bilo da se u kino odazovu cijele porodice, djeca i roditelji. Film će biti jako koristan za djecu, a roditelje će definitivno vrati u stara dobra vremena.

Na kojim lokacijama ste sve do sada snimali scene za film?

Lokacija na kojima smo snimali film ima mnogo. Snimali smo na lokalitetu „Zaštićeni Pejzaž Konjuh“ u Banovicima, Lukavcu, Živinicama, Majevici, Tuzli, Kalesiji, Sarajevu, Cazinu i Crnoj Gori. Zadnju scenu također putujemo na još jednu lokaciju, a samu lokaciju još uvijek nismo odredili, ako snijeg padne u Tuzli, vjerovatno da nećemo imati potrebe za putovanjem.

Znamo da kinematografija iziskuje značajna finansijska sredstva, kako ste vi uspjeli da finansirate ovaj projekat?

– Kao što smo vec kazali, jedini koji su pomogli ovaj projekat su Luksemburška fondacija, čiji je jedini uslov bio da se film titluje na francuskom jeziku. Također, oni će se boriti u kampanji protiv nedostatka fizičke aktivnosti kod djece i ukazati na prekomijernu upotrebu igrica sa našim filmom, što je velika čast, ne samo za tuzlanski kanton nego i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Ujedno, to je i jedina podrška kada su u pitanju razne institucije, gradovi, fondacije itd., ostala pomoć pristizala je od prijatelja, simpatizera našeg rada kao i simpatizera, odnosno zaljubljenika u prošlost. Normalno, neizostavan je dio pomoći osoba kojima je stalo da djeca rastu fizički, mentalno zdravija i da roditelji shvate pređenu crvenu liniju, kao znak upozorenja, te upišu djecu u bilo kakvu vrstu sporta ili ograniče djeci upotrebu savremenih aparata. Cijeli projekat iznosi oko 60.000 KM. Trenutno smo zapeli na maloj finansiskoj krizi, no nadamo se da ćemo se i sa tim izboriti do kraja odredenog roka.

Zanimljivo da će film biti prilagođen za prikazivanje i izvan granica BiH, odnosno znači li to možda učešće na nekim od filmskih festivala?

– Da, mnogo je poziva da se film prikaže širom svijeta i već imamo mnogo poziva kada je u pitanju ova vrsta tematike, koja je prijeka potreba u nasem društvu, a svakako i svugdje u svijetu, jer problem je generalno isti.
Na film festivalu koji se nedavno održao u Živinicama, osvojili smo nagradu za najbolji scenarij, tako da što da ne otići još negdje po nagradu, kaže u razgovoru za naš portal producent filma “Svjedoci prošlog vremena” Muhammed Mahmutović.

Naime, cijeli film je kako kaže Mahmutović prožet željom dvojice dječaka Šehe i Samira da im roditelji kupe bicikl i štap za pecanje, međutim samo jednom dječaku otac kupuje štap, a drugi ostaje bez ostvarene želje i bicikla.

Otac objasni djetetu situaciju podizanja kredita i kupovinu novog doma, jer je stara kuća bila trošna i prokišnjavala je, a on je njemu i njegovo majci želio priuštiti normalan i uslovno bolji život. Dječak je, poput mnogih svojih vršnajka tog vremena shvatio kako je teška briga svakog oca.

Nedugo nakon toga u selu se trebalo održati takmičenje u zimskim disciplinama i raznim sportovima u snijegu. Samir se tajno upisuje na sport i naporno vježba, kako bi bio bolji od ostalih takmičara i osvojio neku od glavnih nagrada.

Sniježni prekrivač prekrio je brda i došao je taj iščekivani trenutak. Samirovo takmičenje se isplatilo i žiri ga je u posljednjem trenutku proglasio pobjednikom pored još dosta dobre djece. Nagrada je bila skromna, no ubrzo je preinačena u njegov životni san, a to je biciklo Pony.

Pojavljivanje Samira i njegovog prijatelja Šehe pred kućnim pragom, uplašilo je Samirove roditelje. Pitali su se kakvo to biciklo Samir vozi, a znaju da oni nisu imali sredstava da ga kupe. Kako bi im skinuo teret sa srca, Šeha je objasnio da je biciklo Samirova nagrada i pobjeda na takmičenju u selu.

Najvažnija poruka filma govori o važnosti dječje fizičke aktivnosti, važnosti sporta, specifičnostima narodne nošnje, tradicionalnih igara. Također, ovaj film čuva sjećanje i podsjeća na vremena koja su ostala duboko važna u povijesti ovih krajeva.

U filmu se prikazuju i dježja snalažljivost, hrabrost, pronicljivost, školska svijest, razumnost, osjećajnost, nesebičnost i nezaobilazna imnprovizacija. Film će biti preveden na tri jezika: francuski, engleski i turski. (Tuzlanski.ba)