Pripadnici katoličke vjeroispovijesti dočekali su Božić. Jedan od najvažnijih kršćanskih blagda kojim se slavi rođenje Isusa Krista.

Centralna misa polnoćka u Tuzli održana je u Franjevačkom samostanu “Svetih apostola Petra i Pavla”, a predvodio ju je gvardijan fra Mario Divković, koji je vjernicima uputio poruku mira, dobrote i ljubavi.

Božić zajedno sa Uskrsom i blagdanom Svih svetih spada među tri najveća katolička blagdana. Proslava Božića počinje ponoćnom misom, a običaj je da se ovaj blagdan provodi u krugu porodice i najbližih prijatelja.

Gvardijan Franjevačkog samostana poželio je vjernicima da ih prati mir, dobrota, ljubav i blagostanje.

Upućujući poruku vjernicima, gvardijan fra Mario Divković naveo je da Božić nije ono što je danas postao:

“Večeras započinjemo slavlje Božića. Slava Bogu na visini, na zemlji mir ljudima miljenicima njegovim. Mir, sabranost, skrovitost i poniznost Isusovog rođenja u Betlehemu sušta je suprotnost buci, trci i vrevi suvremenih Božića. Kako se samo Božiji i naši naglasi ponekada razlikuju. Dok Bog naglašava ljepotu skormnosti kojom je Isus cijeli život živio, ljepotu ljubavi koja se bez parade i koristoljublja nesebično dariva i spašava čovjeka ovaj svijet, a često i mi kao sudionici ovoga svijeta naglašavamo pompu, glamur, blještavilo” kazao je gvardijan Divković i naglasio kako se je važno očivati istinski duh Božića.

“Emocije koje su lijepe ali brzo prolaze ako nemaju dubljeg temelja. Naše emocije s pravom draga braćo i sestre su večeras snažne, naši nas osjećaji uzdižu u visine jer se temelje ne na bještavilu komercijalnog Božića nego na svijesti da smo Betlehemom počašćeni, posvećeni i spašeni. Skromnost Betlehemskog događaja kojeg noćas počinjemo slaviti pokazuje nam draga braćo i sestre kako je daleko važnije biti nego imati, pokazuje nam uzvišenost samodarivanja, ljubavi, nesebičnsoti ali i skromnosti koja današnjem svijetu nedosteje. Zgrtati, gomilati, posjedovati sve su to izvori čovjekove tjeskobe, depresije, očaja” – kazao je fra Mario Divković.

Posebno je tuzlanski gvardijan tokom svog tokom pripovijedanja vjernicima akcenat stavio na istinski značaj Božića

“Danas se divimo jednostavnosti Betlehemske štale i ljudi koju su se tamo nalazili. Oni su bili maleni po onome što su posjedovali ali veliki po onome što su činili. Božić draga braćo i sestre ispravlja poremećenu ljestvicu vrijednosti u nama ljudima. Oduševimo se danas Božijim vrijednostima, prihvatimo njegove kriterije, počnimo da gledamo jedni druge njegovim očima i srce će nam biti ispunjeno i srce će nam se radovati. Budimo oni koji se istinski oduševljavaju rođenjem Isusa. Jedino tako ima smisla slaviti Božić, jedino će tako Božić biti i ostati blagdan duše, a ne praznik kojeg ćemo samo obilježiti” kazao je tokom mise polnoćke Gvardijan Franjevačkog samostana fra Mario Divković.

Nakon mise polnoćke u Franjevačkom samostanu u Tuzli uslijedila je zdravica i čestitanje vjerinka jedni drugima nakon ćega će radost ovog blagdana podijeliti sa svojim najmilijima.

Kao i za vrijeme drugih blagdana, u obiteljima gdje se slavi Božić spremaju se tradicionalna slatka i slana jela te se obilazi rodbina, prijatelji i dočekuju gosti.

Na Božić se često odlazilo na tri mise, za početak na polnoćku na sam Badnjak na kojoj bi se dočekao Božić, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu gdje se obično pričešćivalo, a na poldanicu ili velu misu odlazilo se po danu. Na mise su djevojke često odlazile u različitim svečanim haljinama.

Žene su dan prije pripremile bogati božićni jelovnik, a ručak je bio svečan i bogat te je za stolom okupljao cijelu obitelj. Jelo se voće, povrće, meso, razne pečenke, kruh, hladetinu, peciva i brojna druga jela.

Poslije ručka odlazilo se čestitati rodbini i prijateljima, a potom ostalim mještanima. Koledanje ili čestitarenje činilo se pjevajući tradicionalne božićne pjesme, a čestitare bi se često darivalo. Mladići su djevojkama često kao tradicionalni božićni dar darivali tzv. božićnicu, ukrašenu jabuku. Prvi posjetitelj koji bi posjetio kuću na Božić, tzv. polaznik ili položar, trebao bi biti zdrav, krepak, veseo što bi domu donijelo sreću, a često su se unaprijed domovi dogovarali o “slučajom” posjetitelju da se ne bi izazvalo nesreću. Ako bi pak na Božić padala kiša, vjerovalo se da će uroditi sve što se okopa motikom. (Tuzlanski.ba | Foto: V.Živković)

Svim čitateljima koji slave ovaj blagdan, redakcija portala Tuzlanski.ba želi čestit Božić.