Udruženje građana oštećenog vida iz Tuzle, Gradska organizacija slepih iz Beograda i Savez slijepih Crne Gore potpisali su danas Sporazum o saradnji i partnerstvu, a na zajedničkoj konferenciji predstavljeni su rezultati partnerskog projekta te se razgovaralo o zajedničkom djelovanju u pravcu poboljšanja društvenog položaja žena s oštećenjem vida koje su nerijetko žrtve višestruke diskriminacije.
Konferencija je organizovana u okviru projekta “Osnaživanje slijepih žena za borbu protiv nasilja, diskriminacije i rodne neravnopravnosti”, koji je proveden u okviru regionalnog programa “Dijalog za budućnost: Unapređenje dijaloga i društvene kohezije u i između Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Republike Srbije”, koji provode UNDP, UNICEF i UNESCO, a finansira ga Fond UN-a za izgradnju mira (UNPBF).
Predsjednica Udruženja građana oštećenog vida iz Tuzle Tifa Tučić istakla je kako su rađene edukativne radionice u Podgorici, Beogradu i Tuzli o temama diskriminacije, nasilja, rodne neravnopravnosti i primjene konvencije Ujedinjenih nacija o pravima osoba sa invaliditetom.
“Obavljeno je prevođenje sa engleskog jezika priručnika ‘Budućnost koju želimo’, a koji je izdala Evropska unija slijepih. Dokument je snimljen u audio formatu, a zahvaljujući podršci Grada Tuzle štampan je i na Brajevom pismu”, istakla je Tifa Tučić.
Gender akcioni plan, prema njenim riječima, mora se mijenjati jer se u jednom od 15 poglavlja govori o slijepim ženama u kontekstu socijalne zaštite. Zaposlenost slabovidnih žena je mala, a u slučaju njihovog odlaska u penziju ta radna mjesta se gase.
Identične probleme imaju i u Gradskoj organizaciji slepih Beograd, a članica organizacije Jovana Lukić navela je kako je njihova prednost što imaju svoj salon za masažu.
“U tom salonu je uposleno sedam radnika, a Savez slepih Srbije ima još jedan salon za masažu u kojem rade četiri radnika. U drugim institucijama u Srbiji je slepih žena jako malo zaposleno, a događa se ono što je Tifa navela, da se radna mesta zatvaraju nakon što slepa žena ode u penziju”, kazala je Jovana Lukić.
U Crnoj Gori za nijansu je bolja situacija jer je usvojen Zakon o zabrani diskriminacije osoba s invaliditetom, a korektna su i rješenja u Zakonu o zapošljavanju i profesionalnoj rehabilitaciji.
“No, kada gledamo u globalu zemlje zapadnog Balkana, situacija je veoma slična. Diskriminacija je prisutna, a, recimo, lokalne samouprave u Crnoj Gori nisu adekvatno upoznate o zakonskim rješenjima”, kazala je Katarina Bigović, savjetnica za Međunarodne odnose Saveza slijepih CG.
Zaključila je kako u toj organizaciji radi 21 osoba, među kojima 13 osoba s oštećenim vidom i 19 s drugim oblicima invaliditeta.
