‘Na trenutak zastanite i shvatit ćete da su upravo Debeljuca i Crni pa bili oni samo psi, održali lekciju ljudima šta znači biti pajdo, jer njihova priča je priča o odanosti, bezuslovnosti i snazi jedinstva, i da je sve moguće ako ste dobri jer će se uvijek naći neko da vam pruži ruku spasa u naizgled bezizlaznoj situaciji.’
Sugrađanka Azra Hodžić na svom Facebook profilu ispričala je priču o dva psa, o ‘pujdama’ koji su plijenili pažnju sugrađana o njihovom drugarstvu kao i muci koja je snašla jednog od njih, njen status prenosimo u cijelosti:
‘Ukoliko živite u ovom gradu, bez obzira u kojem dijelu, a posebno ako ste ljubitelj životinja ne mozžte a da ne opazite dva psa žutog malo debljeg i crnog mršavijeg, kako se kreću ulicama grada i to zajedno u svakoj prilici. Ukoliko nastavite da ih pratite i obraćate pažnju vrlo brzo ćete shvatiti da se radi o dva psa koji su nerazdvoji, fizički upotpunosti različiti, ali prave pajde (do kraja teksta upotrebljavat ću izraz pajdo jer ja tako zovem one s kojima se ne rastajem, koje volim u svakoj prilici, na koje mogu uvijek računati bezuslovno).
Kada pitate za njihova imena, čak i slučajni prolaznik ovog grada reći će vam da se zovu Debeljuca i Crni. Oni malo bolje upućeni i vjerniji pratioci istih reći će vam da su toliko omiljeni da se neko dosjetio i otvorio profil na instagramu pod imenom debeljuca pas na kojem se nalaze slike Debeljuce i Crnog i njihovih avantura po cijelom gradu. Svjedok tih njihovih avantura, preživljavanju na ulici zahvaljujući isključivo dobrim ljudima, prijateljstvu dva psa sam i ja, a i dosta ljudi ovog grada. Svakodnevno obavljajući poslovne aktivnosti pa i one slobodne susretala sam ta dva psa kako se zajedno kreću, jedu, piju, spavaju, ne razdvajaju se bez obzira na prilike ulice, dijele jedan s drugim sve, kao što i rekoh k'o prave pajde.
Podstaknuta prijateljstvom dva psa počinjem ovu priču, jer je Debeljuca prije par dana doživio nezgodu na parkingu u blizini naselja Sjenjak, na način da ga je nesmotreni vozač krečući se velikom brzinom udario, kojom prilikom Debeljuca pretrpio povredu zadnje desne noge (potrgani ligamenti). Shvativši da je udario psa, nesmotreni vozač je upitao gospođu koja se tu zatekla sa svojim psima u šetnji, da li je to njen pas ili ,,lutalica,,?! Kada je shvatio da to nije njen pas, napustio je lice mjesta, dok je Debeljuca s povredama ostao na ulici, u pratnji svog pajde Crnog koji ga je neprestano gurao njuškom kao da mu je govorio da se drži, sve dok mu gospođa koja je bila tu nije obezbjedila adekvatnu veterinarsku pomoć.
Dok pišem ovaj post, rekli su mi da je Debeljuca na putu za Sarajevo, gdje ga čeka operacija i ugradnja implantanta, a koju su finansirali svi dobri ljudi ovog grada, jer Debeljuca nije lutalica on je pas svih njih. Crni je smješten u privatnoj kući u naselju Solina, dok se njegov pajdo ne oporavi i ne vrati iz Sarajeva. Na trenutak zastanite i shvatit ćete da su upravo Debeljuca i Crni pa bili oni samo psi, održali lekciju ljudima šta znači biti pajdo, jer njihova priča je priča o odanosti, bezuslovnosti i snazi jedinstva, i da je sve moguće ako ste dobri jer će se uvijek naći neko da vam pruži ruku spasa u naizgled bezizlaznoj situaciji.
Zato pozivam još jednom sve ljubitelje Debeljuce i Crnog da se odazovu pozivu kako bi se prikupio ostatak sredstva potrebnih za oporavak, i njihov smještaj u pansion. Dok Crni čeka svog pajdu, vi ostali nemojte zaboraviti svoje pajde, jer sutra je već daleko.’
