Počela realizacija projekta Memorijalna stabla u kulturnom krajoliku Tuzlanske regije.

Terenskim radom i obilaskom starog hrasta lužnjaka kod Osnovne škole Kreka i nekadašnjeg Arboretuma kod Instituta u Miladijama, počela je realizacija projekta “Memorijalna stabla u kulturnom krajoliku Tuzlanske regije”.

U organizaciji Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK i Muzeja istočne Bosne Tuzla u narednom periodu će biti reevidentirana i dokumentovana stara stabla (dendroflora), starosti više stotina godina, a koja svjedoče o prošlim vremenima, ljudima i događajima.

Na ovaj način ukazat će se na značaj ovih spomenika prirodne baštine, kao i utvrditi njihova veza sa etnološkom, i kulturno-historijskom baštinom.

Voditelji projekta su mr.sc. Kasim Memić, mr. sc. Semir Hadžimusić i mr.sc. Rusmir Djedović. Projekat će biti predstavljen prigodnom izložbom krajem novembra 2020. godine.

Hrast lužnjak, koji ima 332 godina, i dalje ponosno stoji i prkosi vremenu u blizini tuzlanske Osnovne škole “Kreka”.

Prije više od 30 godina na njegovu koru postavljena je pločica s natpisom kako je riječ o spomeniku prirodnog nasljeđa starosti oko tri vijeka.

Da ne ostane zaboravljen svake godine se pobrinu učenici OŠ “Kreka”, koji zajedno s nastavnicima upriliče prigodan program za lužnjakov rođendan koji i danas plijeni pažnju ljubitelja prirode.

Hrast lužnjak koji ima 332 godine predstavlja simbol OŠ “Kreka” u Tuzli. Kada bi kojim slučajem mogao govoriti, znatiželjnom bi slušatelju iz prve ruke prepričao tuzlansku historiju iz tri vijeka i dvije i po decenije.

Navodno je na ovom lokalitetu, nekada davno, bilo na desetine lužnjaka.

To je drvo visine do 40 m (iznimno i do 50 m), a stablo može doseći promjer i do 3 m. To je dugovječno drvo koje može doseći starost od 500 do 800 godina.

Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata.

Kora mu je u mladosti glatka s laganim sivo-zelenkastim sjajem, a kasnije uzdužno ispuca. U starosti postaje debela (i do preko 10 cm), sivosmeđe boje i uzdužno ispucala dubljim (do 3-4 cm), a poprečno plitkim brazdama.

Hrast lužnjak zahtijeva duboka, glinovita ili pjeskovita, plodna, pretežno vlažna zemljišta, s visokom razinom podzemnih voda.

Teže uspijeva na plitkom i suhom zemljištu. Zato su lužnjakova staništa pretežno na iluvijalno-deluvijalnim tlima nizinskih ili blago brežuljkastih terena. Tu je on zastupljen u čistim lužnjakovim šumama ili u mješovitim sastojinama s grabom, poljskim jasenom i dr.

Opisan je veliki broj zajednica u kojima lužnjak ima vidnu ulogu, a u poznatoj slavonskoj hrastovoj šumi (Genisto – Quercetum roboris Horvat) lužnjak je edifikator. Opća rasprostranjenost mu je gotovo cijela Evropa, Kavkaz, i Mala Azija. (Tuzlanski.ba)